NAJVEĆI IZVOZNIK ORGANSKE HRANE u Srbiji: Radije ustajem u 6 zbog njive nego u 7 zbog kancelarije (FOTO)
Foto: Priče sa dušom

direktor moje bašte...

NAJVEĆI IZVOZNIK ORGANSKE HRANE u Srbiji: Radije ustajem u 6 zbog njive nego u 7 zbog kancelarije (FOTO)

Osim ljubavi ka gastronomiji i kvalitetnom povrću i voću, koje je prvo počeo da uzgaja za sebe, ovaj diplomirani ekonomista nema drugi odgovor na pitanje kako se zatekao u svetu poljoprivrede
Objavljeno: 09:16h

- U poljoprivredi je važno da istrajete i da imate želju, jer u prvih godinu i po dana nema zarade – objasnio je Đurađ.

foto: Priče sa dušom

Pravila su veoma jasna i transparentna, jer u ovoj firmi rade po principu otvorene knjige. Stručnjaci iz Moje bašte na raspolaganju su vlasnicima gazdinstava kad god imaju neko pitanje ili nedoumicu, a u određenom trenutku obilaze domaćinstva i daju im strateške savete oko sadnje i odabira sorti u skladu sa podnebljem, vremenskim uslovima, zemljištem i mogućnostima koje porodica može da pruži. Unutar mreže kooperantima je dostupna najmodernija mehanizacija, a od novca od izvezenog povrća i voća Mojoj bašti ide svega 5 odsto (šljive, kajsije, trešnje, mušmule, kruške, krastavac, cvekla, paradajz, keleraba, začinsko bilje…). Unapred su precizirane: otkupna cena, cena prevoza, špedicije, sertifikata, prodajna i maloprodajna cena.

foto: Priče sa dušom

Đurađ se za poljoprivredu zainteresovao prvenstveno iz lične ljubavi ka zdravoj i kvalitetnoj hrani. Otac mu je često govorio o krastavcu i paradajzu iz njegovog detinjstva, pa je iz hobija, pre šest godina rešio da počne sam da uzgaja organsko povrće za svoju porodicu, na skrivenoj lokaciji, kraj Beograda.

U restoranu u Barseloni probao sam salatu u kojoj sam mogao da osetim miris i ukus svakog povrća ponaosob, i odmah posle ručka upitao konobare gde je uzgajaju. Pokazali su mi baštu iza restorana i meni se rodila ideja da svoje gazdinstvo nazovem Moja bašta. Avionom sam doneo rasad koji sam posle zasadio – seća se Đurađ.

foto: Priče sa dušom

Već sledeće godine porodica i prijatelji počeli su da mu traže povrće i za njih i proizvodnja na devet ari se povećavala. Ubrzo se desio sudbonosni susret u avionu, na liniji Beč – Beograd.

Pored mene je seo gospodin koji me je ispitivao čime se bavim, što mi se u početku nije dopalo. Rekao mi je da već 40 godina ima biznis u poljoprivredi i da živi u Austriji. Dao sam mu vizitkartu reda radi, a on mi se posle dva meseca javio da je u Beogradu. Svratio je do Moje bašte, oduševio se kvalitetom paradajza i pitao da li može da ponese u Beč oko 100 kilograma. Prodaja mi nije bila u glavi, ali sam ipak pristao. Sećam se da su mi prijatelji govorili da sam ispao glup jer sam dao robu na veresiju, a diplomirani sam ekonomista.

counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.