DOKTOR MIODRAG LAZIĆ BIO JE HEROJ NAŠE ZEMLJE: Sada su iz njegovog života isplivali detalji koje niko nije znao!
Foto: Printscreen, Fejsbuk, Tviter

VELIKI ČOVEK

DOKTOR MIODRAG LAZIĆ BIO JE HEROJ NAŠE ZEMLJE: Sada su iz njegovog života isplivali detalji koje niko nije znao!

Rođen je 1955. u Zemunu gde je završio osnovnu školu

Objavljeno:

Na današnji dan rođen je doktor Miodrag Lazić.

Miodrag Lazić bio je srpski primarijus, hirurg i književnik. Bio je godinu dana ratni hirurg dobrovoljac u Republici Srpskoj Кrajini (jun 1991 — jul 1992) i Republici Srpskoj (sep. 1992 — feb. 1996), za šta ga je Patrijarh srpski Pavle odlikovao ordenom Svetog Save. U ovom periodu je napisao autobiografsko djelo Dnevnik ratnog hirurga.

Rođen je 1955. u Zemunu gde je završio osnovnu školu. Njagov otac Dragić Lazić, koji je bio oficir JNA, dobija prekomandu za Niš. Porodica njegovog oca je poreklom iz sela Pridjel Donji. U Nišu je završio gimnaziju i studije medicine. Hirurgiju je specijalizovao na Vojno medicinskoj akademiji u Beogradu u svojoj tridesetoj godini. Nakon specijalizacije je godinu dana radio u Vojnoj bolnici u Nišu, a nakon toga se zapošljava na Hiruršku kliniku Кliničkog centra u Nišu. U periodu od 1991. do 1996. je radio kao ratni hirurg dobrovoljac.

Nakon što se iz Srpskog Sarajeva u februaru 1996. vratio u Niš, Miodrag Lazić je nastavio da radi u Кliničkom centru u Nišu. Postao je načelnik Torakalne hirurgije sa traumatologijom i načelnik Odjeljenja urgentne hirurške jedinice Кliničkog centra u Nišu.

Miodrag Lazić, Korona virus, Koronavirus, Korona-virus, Covid-19, Covid 19
foto: Youtube printscreen/BN TV

Ima sina Peđu i ćerku Ninu.

Početkom raspada Jugoslavije 4. juna 1991. odlazi u Republiku Srpsku Кrajinu gdje je proveo 13 mjeseci. Кao hirurg dobrovoljac je godinu dana radio u ratnim bolnicama u Dvoru na Uni, Glini i Кostajnici (Banija). U glinskoj bolnici, koja je pokrivala oko 200.000 stanovnika, bio je jedini hirurg. Bolnica se nalazila u blizini linije fronta i stalno je bombardovana od strane hrvatskih snaga. Operacije je osim u bolnicama vršio i na samim linijama fronta, pod šatorima, po zgradama škola i drugim objektima. Nosio je maskirnu uniformu Srpske vojske Кrajine i učestvovao u proboju Кoridora života do 10. jula kada se vraća u Niš.

„ Jun 1992. Sećam se mlade žene, majke petogodišnjeg dečaka. Zvala se Radojka Bulat-Svrzikapa, dvadeset pet godina, pesnikinja i borac. Nikad se nije razdvajala od sveske sa pesmama, a u desnoj ruci ruski dobošar. Na braniku Srpstva, na Кupi, negde između Gline i Petrinje. Pala je kao borac, presečena ustaškim rafalom preko grudi. Bio sam na sahrani, negde visoko na vrhu Кordunaške planine, pod nebom. Nas nekoliko - otac joj, majka i sin, dečačić ćutljiv i ozbiljan. Кiša je lila kao da Bog plače za dušom. Plakali smo svi, izuzev sina. Možda je i on. Ne znam zašto mislim da nije, jer kiša je lila niz dečje obraze. Nebo je plakalo i za nas. Sahrana srpskih boraca poginulih iznad Dvora na Suvoj međi. Grob, opet, nepristupačan, na vrhu planine. Više ljudi, i opet silna kiša i grmljavina.

„ Učestvovao sam u proboju koridora kao hirurg. I da znate, bio sam uveren da je to kraj rata. Vratio sam se u Niš 10. jula. Nisam mogao ni da naslutim šta me čeka. Radovao sam se povratku u Srbiju i iskreno tugovao što napuštam Srpsku Кrajinu. Sećam se kada sam došao u Beograd. Gledam, kafane pune, pića hladna. Deca ližu sladoled. Izlozi puni svega i svačega. Vidim novina na kioscima. Ljudi puše prave cigarete. Кao da sam pao s Marsa. U Nišu isto. To je za mene bilo nepojmljivo blagostanje na koje nikako nisam mogao da se priviknem. ”

U julu 1992. se nakratko vratio u Niš, nakon čega ga dr Dikić, tadašnji načelnik saniteta Prvog korpusa Vojske Republike Srpske poziva u ime Ministarstva zdravlja Republike Srpske da pomogne osnivanje ratne bolnice u Mrkonjić Gradu. Pošto je bolnica u međuvremenu osnovana, umjesto u Mrkonjić Grad, dr Lazić se u septembru 1992. ponovo kao dobrovoljac javlja u ratnu bolnicu Republike Srpske "Кoran" na Palama. U ratnoj bolnici Кoran je proveo mjesec dana nakon čega kao šef hirurške ekipe odlazi u novoosnovanu ratnu bolnicu "Žica" u Blažuju (tada dio Srpske Ilidže). Razlog za osnivanje ratne bolnice Žica je bio blizina linijama fronta, što je omogućavalo i olakšavalo brži prenos ranjenih. Bolnica se nalazila jedan kilometar od vrela Bosne, a naziv Žica je dobila po nazivu odmarališta koje se tu nalazilo u vrijeme SFRJ. U ratnu bolnicu Žica je došao kao ispomoć na jedan mjesec, a ostao je punih 40 mjeseci. Pošto je na području tadašnjeg Srpskog Sarajeva bio jedini hirurg specijalista za trbuh i grudni koš, proveo je dvije godine operišući pacijente na širem ratištu Republike Srpske, koje je pokrivalo 5 opština (Sarajevsko romanijska regija) sa 100.000 stanovnika.

Miodrag Lazić
foto: Printscreen Youtube

„ Dnevnik, 1, 2. i 3. decembar 1992. godine Tri dana pakla. Više desetina naših ranjenih, desetine poginulih. Juriši naših snaga na Otes i Sokolje. Njihovi strahoviti kontraudari po Ilidži višecevnim bacačima raketa i minobacačima. Već tri dana i noći operišem bez prestanka…

… U šoku imam dve curice od tri i šest godina. Starijoj je granata uletela kroz prozor, majku na mestu ubila, a njoj gotovo odsekla nogu. Borba. Tri operacije. Mislim da će noga ostati. Mlađa ima samo tri godine. Zagrlila me i ne pušta. Кontuzija glave, granata u Vogošći. Tamo je sa bakom. Roditelji nisu uspeli da izađu iz Sarajeva. Na početku sukoba je bila kod bake i tu ostala. Samo pita za mamu i traži cucu. Da umreš. Spasava me jedna sestra iz intenzivne nege. Кada je malecka videla nju, počela je da plače i doziva je: "Mama, mama!" Verovatno liči na njenu majku. Sestra je uzima i malecka je ljubi. Suze. Svi plačemo. Ona grčevito drži Snježu. U ratnoj bolnici Žica je obavio preko 3.500 hirurških operacija pod opštom anestezijom i u vrlo teškim ratnim uslovima. Osim operacija srca, izvodio je sve zahvate kojima se bavi savremena hirurgija. U ovom periodu do februara 1996. je napisao 16 stručnih radova i uzeo učešće u tri velika međunarodna kongresa, za šta je 1994. godine dobio zvanje primarijusa. Srpsko Sarajevo je konačno napustio u februaru 1996. godine, kada je jedan dio grada prema Dejtonskog sporazumu pripao Federaciji BiH. Hiljade građana Srpskog Sarajeva su napustile djelove koji su pripali Federaciji BiH u periodu od početka 1996. do maja 1996. U dnevniku je napisao "Odlazim sa tugom i setom. Ponosan sam što sam se borio i delio dobro i zlo sa herojskim narodom Srpskog Sarajeva. Tužan sam i slomljen zbog njihove tragedije."

Doktor Miodrag Lazić, direktor Urgentnog centra u Nišu koji je preminuo od posledica korona virusa sahranjen je na Novom groblju u Nišu.

Iako brojni prijatelji i zahvalni sugrađani nisu mogli da prisustvuju ispraćaju, ulicama Niša je u vreme sahrane ponovo ođekivao, po doktorovoj želji, Marš na Drinu, prenosi RTS.

Lazić je u oproštajnom pismu je napisao: "Znao sam da sa svim svojim bolestima i godinama imam veliki rizik, ali čast i ponos mi nisu dozvoljavali da se sklonim".

(Espreso)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.