UBIJ MALU KU*VU, PA MOG SINA I DOBIĆEŠ KEŠ! EKSKLUZIVNO - odlomak autobiografije Kapetana Dragana, GREHOM ROĐENJA
Kapetan Dragan, Foto: Beta / Mario Strmotic

stravično

UBIJ MALU KU*VU, PA MOG SINA I DOBIĆEŠ KEŠ! EKSKLUZIVNO - odlomak autobiografije Kapetana Dragana, GREHOM ROĐENJA

- U Australiji seks sa maloletnicom do 16 godina starosti se smatra silovanjem, a nakon šesnaestog rođendana nema restrikcija, naglašava kapetan Dragan...

Objavljeno:
Jelena Jovanović

Nakon više od 13 godina provedenih u zatvoru Dragan Vasiljković poznatiji kao Kapetan Dragan, vratio se u Srbiju, nakon što je proteran iz Hrvatske.

On je ekskluzivno za Espreso.co.rs otkrio skraćenu verziju poglavlja njegove autobiogafske knjige, "Grehom rođenja". Knjigu namerava uskoro da izda, a njena tematika nije nimalo laka.

"Privođenje pedofila pravdi"

- Obećao sam vam ranije da ću vas upoznati sa još većim Hrvatskim monstrumom nego što je Ivan Milat.

Gospodo, ja sam u svojih 65 godina proživeo i doživeo mnoge strahote. Saslušao sam na desetine hiljada ratnih grozota u okviru moje fondacije, tokom jedno-ipo-decenijskog, aktivnog postojanja iste. Susretao sam se sa svakakvim zlikovcima, ali ovaj Hrvat je nadmašio i najgore. Doživljaj koji ću vam ispričati me je potresao kao ništa u životu i za mene, ovaj svet nije više isti, kao što je bio pre ovog doživljaja. Pa vas molim za malo fokusa i strpljenja da čujete ovu priču koja možda u početku izgleda da odudara od svega što sam do sada ovde izneo, ali će te na kraju shvatiti da je itekako povezano i sastavni je deo onoga što će se dešavati samnom i oko mene od danas pa nadalje.

Dok sam se borio protiv ekstradicije Nacističkoj Državi Hrvatskoj, u australijskom zatvoru sam radio jedno vreme kao pomoćnik kapelana. Prihvatio sam taj posao, jer sam u zatvorskoj kapeli imao dva računara i nije trebalo dugo da pohvatam sve potrebne šifre, tako da sam imao informacije koje su me zanimale u zatvorskom sistemu. Vremenom sam zadobio poverenje i mogao sam uticati na premeštaj nekoga iz jednog zatvora u drugi. Trudio sam se da sve zatvorenike u Novom Južnom Velsu, poreklom sa prostora bivše Jugoslavije, Ruse i Grke, premestim kod sebe i pošto je uprava bila zadovoljna da kod nas nema ozbiljnijih problema, gotovo uvek su odobravali moj predlog o premeštaju.

U jednom zatvoru, nedaleko od zatvora gde sam ja bio, pojavilo se ime Antun Ivan Katić. Aha, zvuči kao moje gore list, pomislio sam i preko sveštenika sam mu poslao poruku, da nas ima ovde sa prostora bivše YU, te da smo se lepo organizovali. Ako je zainteresovan, mogu mu pomoći da ga prebace kod nas. Antun je to oberučke prihvatio. Nekoliko dana kasnije, pojavio se kod mene u sektoru.

Visok oko 190cm 36. godina star bivši sportista, profesionalni golman prvoligaš…zavoleli smo ga svi, jer je fudbal naravno popularan kod nas Evropljana i u timu imati profesionalca je velika stvar. Prvom prilikom kad smo ostali nasamo, hteo je da mi „objasni“ zašto je uhapšen. Nisam mu dozvolio i rekao sam mu da ja imam svojih problema i da bi poludeo ako bi se bavio i tuđim. (To se sve dešavalo nekih 3 meseca pre moje ekstradicije tako da sam bio prilično okupiran time.) Ostao je uporan i ispričao mi je da je optužen za snabdevanje maloletnika marihuanom, ali da nije on to radio, već njegov četrnaestogodišnji sin, a da je on „primio“ to na sebe, kako bi zaštitio sina. Rekao sam mu da je to „Nobelno“ od njega i da bih i ja učinio sve da pomognem sinu ali, mislim da za marihuanu maloletnik bi u Australiji, dobio verovatno samo opomenu, dok će on dobiti verovatno strožiju kaznu ipak, najverovatnije neće dobiti zatvor, jer se za „travu“ ne ide u zatvor. Opet sam mu napomenuo da nikom ne priča ništa jer ima ljudi ovde koji imaju decu i jako su osetljivi, pa je najbolje da nikom ništa ne priča. To je inače praksa i nepisano pravilo, ma da se vremenom ipak, sve sazna.

Par nedjelja kasnije, ponovo mi je tokom partije šaha pokrenuo priču o hapšenju ali malo drugačiju:

Moram da Vam se izvinem kapetane. Nisam bio iskren prema Vama, kada sam ti rekao ono za marihuanu pre. To sam izmislio… Istina je, da sam krivo optužen za seks sa maloletnom devojkom… Koliko „maloletnom“?

Ma, ima petnaest godina…

Ja imam ćerkice i sećam se perioda kada su imale toliko godina. Mnoge od njihovih vršnjakinja sa 15. godina su izgledale blizu 20. Siguran sam da nije teško napraviti lošu procenu, kada se devojčice u tim godinama, trude da izgledaju starije. Tako da sam pomislio da je u pitanju tako nešto. Pogotovu ako je upoznaš na nekom mestu gde se petnaestogodišnje devojčice, ne bi smele ni nalaziti, kao na primer u nekom klubu. Šaljivo sam ga upitao:

Šta, bio si nestrpljiv da sačekaš njen rođendan?

(u Australiji seks sa maloletnicom do16 godina starosti se smatra silovanjem, nakon šesnaestog rođendana nema restrikcija)

- Ma ne kapetane! Moja Žena je malo starija, ima 64 godine (malo starija??? On ima 36) i mi smo se nešto posvađali pa je ona otišla od kuće. Ova mala kurvetina je devojka od moga četrnaesto-godišnjeg sina. Ja sam malo popio i zaspao. Dok sam ja spavao, ta kučka se popela na mene a pošto dugo nisam imao seks, ja sam ejakulirao i ona je ostala trudna. Probudio sam se tek kad je bilo gotovo…

- Polako Antune, meni je 60 godina, ja sam muško verovao ili ne i otkriću ti jednu tajnu, i ja imam muški polni organ, (nazvao sam taj deo mog tela pravim imenom, po staroslavenski naravno) gle čuda! Moj, tako ne funkcioniše Antune! Daću ti jedan očinski savet i slušaj me pažljivo Antune. Ako sa ovom „baladom“ iziđeš pred sudijom, nećeš jako dugo, izići iz zatvora. Priča da petnaestogodišnja devojčica, siluje dvometraša a da on svo vreme spava mora biti nešto naj ne ubedljivije što sam ikada čuo. Molim te nemoj mi ništa više reći i nikada me nemoj ovako lagati! Jer ja to doživljavam kao ne poštovanje i da ti misliš da sam ja glup.

Izvinuo mi se i rekao da je u panici i da ne zna šta da radi. Rekao sam mu: U ovakvoj situaciji najbolje je da porazgovaraš sa sveštenikom, pokažeš kajanje i daš neko objašnjenje da si mislio da je to ljubav, da je bilo veliko iskušenje, te da si pokleknuo… jer ako sudija pomisli da ga lažeš, kao što si mene lagao malopre, dobićeš pet godina. Malo se zamislio i tada me stvarno šokirao:

Kapetane, ja sam čuo da ste Vi komandovali sa naj-sposobnjim ubicama i četnicima, pa sam razmišljao. Evo ja Vam mogu dati $25. 000.00 u kešu, ako bi mogao da angažuješ jednog od tih ubica, da se reši ove male kurve! Ona jedini svedok! ( Hrvatska propaganda očigledno uspeva, kada među Hrvatima kruži ovakvo verovanje o meni).

Prvo mi je bilo smešno i nisam to shvatio ozbiljno, jer svaki zatvorenik ima nekakvu „listu za odstrel“ ljudi koji su „krivi“ zato što je on u zatvoru, uključujem tu i sebe. Ali u 99% slučajeva „odstrel“ se nikada ne ostvari. Tako sam shvatio Antuna i pomislio sam da je to faza koja će ga proći. Naravno, meni kao zatvorskom delegatu je odgovaralo da kriminalci misle kako ja „imam ubice na raspolaganju i na klikanje prstima“. Rekao sam mu da ne fantazira, i da se uozbilji.

Pošto sam shvatio da me Antun laže, zaintrigirao sam se za pravu priču i ušao u njegov zatvorski dosije. Još jedan šok: Devojčicu u pitanju (Čije ime namerno izbegavam da pominjem) Antun siluje od njene nepune dvanaeste godine. Devojčica je tek ušla u četrnaestu godinu, tako da to silovanje traje već dve godine. Antunova Žena, Fatima ga je prijavila policiji, kada ju je oterao od kuće. Policija prvo nije verovala, i mislili su da je u pitanju „bolesna ljubomora strarije žene“, jer je muž ostavio. Tako da su nakon kratkog razgovora sa Antunom zaključili prijavu i nisu dalje reagovali.

Antun Katić je napravio porno film sa tom devojčicom, na svom lap-topu. Ali, pošto ima Boga, lap-top mu se pokvario pa ga je odneo u neki „računarski servis.“ IT tehničar, klinac koji posle škole za đeparac servisira računare u toj prodavnici i servisu za kompjutere ga je prepoznao u porno filmu i kada je video devojčicu, zaključio je da ta devojčica, nikako ne može imati 16 godina, pa je pozvao policiju. Tako je Antun uhapšen.

Antunova žena Fatima je verovala, da je uhapšen radi njene prijave, osećala je grižu savesti i bila je spremna da uradi sve što može, da ga izvadi iz zatvora. Redovno ga je obilazila u zatvoru i telefonom su razgovarali svaki dan. Nakon tih novih saznanja o Antunu Katiću, postao mi je manje simpatičan, tako da nisam više provodio vremena sa njim. Nismo više igrali šaha i kada god bi mi prišao, pravio sam se da sam zauzet. Elem, par nedjelja kasnije došao je u moju kancelariju nakon službe u kapeli, i bukvalno sa vrata počeo:

- Kapetane, imam dobre vesti! Sredio sam za ono!

-Šta si sredio i za koje ono?

Nisam imao predstave o čemu priča.

- Pa našao sam čoveka da upuca onu malu kurvu za $25.000. tu je u sledećem odelenju i izlazi iz zatvora za dve nedelje…

Bože, Bože, kakva budala, pomislio sam. Zatim sam ga upitao za ime tog „ubice“, i odmah sam tu pred njim otvorio zatvorski dosije tog čoveka. I stvarno, izlazi za dve nedelje a u biografiji ima ubistvo i dva pokušaja ubistva sa teškim posledicama…drugim rečima, kvalifikuje se za plaćenog ubicu. Upitao sam Antuna:

Šta češ da radiš, ako ti uzme pare i više ga ne vidiš, ili još gore. Ako ti uzme pare i počne tebe da ucenjuje?

Odgovorio mi je da mora da rizikuje, jer pošto ja nisam pristao, ovaj čovek mu je jedino rešenje. Jer to mora „brzo da se radi pre nego što počne suđenje,“ zaključio je Antun.

Opet me je šokirao. Sada je sve to postalo mnogo ozbiljnije. Pomislio sam, šta ako za dve nedelje pročitam u novinama, da je ubijena trudna, četrnaestogodišnja devojčica a ja sam to znao i ništa nisam poduzeo!? Nisam mogao da izbacim iz glave sliku svojih ćerkica razmišljajući, da jedna od njih može naleteti na nekog dripca kao što je Antun, a ja ne mogu da joj pomognem jer sam u zatvoru. Počeo me je hvatati bes, osećao sam se nemoćan a znao sam da nešto moram učiniti. Došla mi je supruga u posetu, ona je inače bivša policajka. Ispričao sam joj događaj, izostavljajući imena i detalje koje bi otkrile aktere. Njen stav je bio, da se u to ne mešam i da mi imamo naših problema da rešavamo. Nisam to prihvatio kao rešenje. Kada je videla da neću da odustanem, predložila mi je da porazgovaram sa njenim bivšim kolegom koji dugo radi u sektoru policije za zaštitu dece. Rekla mi je da mogu da mu verujem, da je on čovek od reči i sigurno ništa neće poduzeti na svoju ruku ako se prethodno ne dogovorimo.

Sledećeg dana se pojavio relativno mladi policajac u pratnji koleginice koja je već bila u poodmaklom stanju trudnoće. Predstavio se kao Shanon Spargo, narednik policije pomenutog sektora i nakon iscrpne diskusije ja sam zaključio moje izlaganje, gde sam ga upozorio, da ovo može biti samo „zatvorska fantazija“ budale. Ali, brine me to, što je Antun angažovao nekoga ko ima reputaciju i istoriju ubice, kao i da čovek izlazi iz zatvora za desetak dana... U svakom slučaju ne želim učestvovati u prosekuciji budale koja fantazira a istovremeno, nikada sebi ne bi oprostio, da se ne daj Bože, takvo ubistvo dogodi. Shanon me je ubedio da ima potpuno razumevanje i pojednostavio je sve rešenjem:

Gledajte kapetane, mi sigurno ne želimo da nikoga „namestimo“ samo zato što fantazira. New bavimo se mi takvim stvarim. Odrasli smo ljudi. Jednostavno, ako je on stvarno spreman da plati $25.000, toj devojčici nema spasa!, Jer ubica se ovde može iznajmit,i za mnogo manje novaca. Za $4.000 - $5.000. Pogotovo za tako laku metu, kao što je četrnaestogodišnja devojčica. Pošto potencijalni ubica, izlazi iz zatvora za desetak dana, nemamo puno vremena da osmislimo nešto pametno. Ali ako bi ti ubedio Antuna da si obezbedio nekog tvog „četnika“ da završi „taj posao“ i da otkaže ovog, (što izlazi iz zatvora) mi bi obezbedili policajca koji bi odglumio „tvog četnika.“ Naravno ako se Antun predomisli, pa ne da novac, ili možda nema novca, mi obustavljamo zamku i podvodimo sve pod kao što ste rekli, zatvorsku fantaziju. Ali ako on nama da pare, on je stvarno spreman da ide do kraja i mi ga hapsimo. Slažeš li se da je to fer?“ Odgovorio sam da nemam zamerke i da sam spreman da pomognem.

Odmah posle tog sastanka pozvao sam Antuna i rekao mu da sam našao jednog mog bivšeg vojnika, koji je samnom ratovao u Africi da se zove Alek i da je spreman da „odradi posao“ za $25.000. Antun se oduševio rekao mi je da je razmišljao o tome, da bi ovaj što izlazi iz zatvora mogao da ga ucenjuje jer je saznao da je narkoman, pa mu je pao kamen sa srca kada je čuo za Alek-a. Rekao sam Antunu da moram Alek-u da javim kad može da preuzme novac, ali da još jednom dobro razmisli, dali stvarno hoće da ubije tu devojčicu? Jer kada preda novac, nema više povratka i predomišljanja. Potajno sam se nadao da će ipak da odustane i namerno sam koristio reči „ubiti devojčicu“ tako da eliminišem svaku sumnju, o tome, dali on sigurno zna šta radi. Opet me je Šokirao. Gotovo ljutito mi je odgovorio. Ma šta da razmišljam kapetane? Neka je živu ajkule pojedu! Kaži ti Alek-u da kontaktira moju suprugu Fatimu, evo ti broj telefona i neka samo kaže: Ja sam Alek kapetanov prijatelj i neka se dogovore gde da se nađu. Fatima mi danas dolazi u posetu pa ču joj ja reči da očekuje Alekov poziv. Kasnije sam preslušao snimljenu traku razgovora između „Alek-a“ i Fatime u Automobilu. Fatima pokušava da preda novac „Alek-u“ a „Alek“ joj kaže: „Ajde da ne srljamo, idi ti i porazgovaraj još jednom sa Antunom samo da budemo sigurni, jer ipak kad ja primim novac od tebe, onda je kasno za bilo kakve izmene.“ Kasnije, na moje pitanje koje sam postavio Shanonu; „Pa zašto niste prihvatili novac i uhapsili je odmah?“ Mudri policajac mi je dao ne jedan, već tri razloga: Prvi je: Zato što su meni obećali da ih neće hapsiti, ako nisu apsolutno sigurni da stvarno imaju nameru da ubiju devojčicu i hteli su im dati još jednu šansu da odustanu. Drugi razlog je: Da su hteli da snime razgovor između Antun-a i Fatime kako bi imali CORPUS DELICTI. Treći razlog je, da snimak razgovora između Fatime i Antuna, uskraćuje mogućnost Antunu da sutra kaže, kako on sa tim nema nikakve veze, već da je to sve samo Fatimina ideja.

Odmah nakon posete Fatime Antonu.

Antun se pojavio u mojoj kancelariji i sa vrata, sevajući od besa mi rekao:

- „Imam još jedan posao za tebe kapetane!"

- Kakav posao, šta pričaš?

Od njegovih sledećih reči je meni pozlilo. Mislio sam da ču se onesvestiti.

- Hoću da mi ubiješ i sina imaš još $25000!

Nemam ja tu elokvenciju gospodo, da bi mogao verno da vam opišem osećanja koja su me obuzela tog trenutka. Antun je nastavio:

- Đubre malo je otišlo u policiju i reklo da ova mala kurva, nije njegova devojka i da ništa sa njom nema. Da sam ja sa njom u vezi duže od dve godine i da sam njega izvadio iz porodice koja ga je čuvala, kako bi paradirao kao njen dečko radi kamuflaže i da sam ja koristio njegov Face-Book account za komunikaciju sa njom… Kaži Alek-u da ima $50.000 i da oboje moraju da nestanu…

Ne znam kako sam otišao do sobe i kada sam legao na krevet, imao sam osećaj da sam u nekom vrtlogu. Prvi put nakon mnogo godina, krenule su mi suze, bojao sam se da možda doživljavam nervni slom. Iznenadio sam se da bi ubistvo dečaka, moglo više da me pogodi nego ubistvo devojčice. Nisam razumeo tada, kako je to moguće, jer sam uvek sebe doživljavao kao što bi verovatno i većina muškaraca, većim zaštitnikom ženskog roda nego muškog. Shvatio sam kasnije da nije u pitanju bio pol deteta već, to što je taj zlotvor tako olako, rešio da ubije SVOGA ROĐENOG, JEDINOG, SINA! Takvog gada u životu do tada, nisam susreo. Taj prezir, gnev i osećaj nemoći, jer sam zatvoren, su me doveli u stanje pravog šoka, za koji se nadam da nikada više u životu neču osetiti. Zažalio sam, što sam uopšte ikome pominjao Antuna, jer bi bez ikakve grižnje savesti sada, (tada) mogao da ga obesim u ćeliji i da to prikažem kao samoubistvo. Nakon par sati sam se sabrao, istuširao i pozvao Antuna Katića na razgovor. Gledao sam ga pravo u oči i rekao mu: Antune ovo ti je zadnja šansa da odustaneš, jer inače, to dvoje dece će uskoro biti ubijeno tvojom odlukom! Pažljivo sam birao reči, tako da nije bilo nikakve dileme o čemu govorim. Ostao je ne umoljiv.

Ma kakvo odustajanje kapetane!? Neka ih ajkule žive pojedu i to što pre to bolje!

Otišao sam do kancelarije i nazvao Shanon-a pitao ga dali može da snimi naš zagovor jer imam nešto vrlo važno da mu kažem? Odgovorio je pozitivno:

Momci, imam još jedan posao za vas po ceni od $25.000. Alek treba da „ubije“ i Antunovog sina. Antun je saznao je da je mali otišao u policiju i dao izjavu…

Zavladao je muk.

Istog dana „Alek“ se sastao sa Fatimom, dobio je novac i uhapsili su je a zatim su došli i odveli Antuna.

Kapetan Dragan nam je takođe otkrio da je australijska policija nedavno kontaktirala Slađanu Čanković (njegovu pravnicu u Hrvatskoj) i zatražili su od nje broj njegovog bankovnog računa, jer su mu dodelili, kako kaže, nekakvo priznanje i značajnu svotu novca.

- Nakon konsultacije sa porodicom i prijateljima, doneo sam odluku da taj novac $15 000.00 usmerim na prevenciju pedofilije, istakao je kapetan Dragan.

Bonus video:


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.