LAKO JE BUSATI SE U NACIONALNE GRUDI! Sonja Liht objašnjava pojam NACIONALNOG INTERESA!
Sonja Liht, Foto: Printskrin/B92

Šta je u osnovi?

LAKO JE BUSATI SE U NACIONALNE GRUDI! Sonja Liht objašnjava pojam NACIONALNOG INTERESA!

- Velike su geopolitičke i geostrateške tenzije u ovom trenutku u svetu, napomenula je Liht

Objavljeno:

Šta je u osnovi nacionalnog interesa? U osnovi nacionalnog interesa je opšti interes svih građana. Ono što je veoma važno, po mom mišljenju, jeste da imamo u vidu da nam budućnost nosi veoma ozbiljne izazove, piše Sonja Liht.

Ostatak teksta prenosimo u celosti:

- To je sad očigledno čim pogledate kroz prozor. Klimatske promene su nešto što se više ne može dovoditi u pitanje. Pored njih, međutim, ima i drugih izazova sa kojima će se sresti i Srbija i, naravno, ceo svet.

Vrlo je važno imati u vidu da koliko god smo mi mala zemlja, pre svega moramo da doprinesemo globalnim konstruktivnim promenama i to na dnevnoj bazi. Samo tako i drugi akteri u svetu, i manji i veći i najveći, mogu da nas shvate ozbiljno.

Dakle, u osnovi nacionalnog interesa Srbije je da naša zemlja bude razvijena, okrenuta ka potrebama svojih građana, da razvijamo oblik socijalne države koji će se zasnivati na solidarnosti i empatiji, ali i na razumevanju toga da ako država i društvo ne vode brigu o sopstvenim građanima, o mladima, starima, deci, ljudima sa hendikepom, manjinama, ta država gubi permanentno kvalitet svog ljudskog kapitala, gubi kvalitet života za građane.

Prema tome, nacionalni interes u mom razumevanju sveta danas je, pre svega, briga o opštem interesu i briga o budućnosti. Bez razvoja nema te budućnosti. Veoma je važno da se ozbiljno razgovara o tome šta je razvoj. Da li je to samo ekonomija rasta, kao što je to bilo razumevanje prethodnih nekoliko decenija, da li je to neoliberalni koncept prema kojem je najosnovnija stvar stići do profita? Ili moramo da se koncentrišemo na jednu drugu koncepciju razvoja koja omogućava održivi razvoj.

A to znači da ne potrošimo sve sirovine i sve resurse koje imamo danas, nego da razmišljamo o budućim generacijama, i o sebi. To je veoma jednostavno razumeti ako govorimo o stvarima kao što je, na primer, pošumljavanje. Najveći deo teritorije Srbije nekad je bio pod šumama.

Danas, kao što znamo, šume su maksimalno devastirane. Danas kad vidite da se nešto gradi, najlakše je da se poseče drvo, umesto da se nabavi nekoliko kamiona sa opremom koja to drveće sa korenom može da izvadi i presadi na drugo mesto.

Svako isečeno drvo znači lošiji vazduh, a pre nekoliko godina ljudi su se sprdali sa tim. Ali, da li vam zaista bude do šale kada vidite toliki procenat dece sa astmom, i ovde u Beogradu. Šaliti se sa ekologijom, sa brigom o životnoj sredini, može samo onaj koji uopšte ne razmišlja gde ta vrsta nebrige i bahatosti vodi.

Izuzetno je, zato, važno da se radi na pošumljavanju, da se razume da sa šumama imamo bolji vazduh, sa šumama izbegavamo eroziju. Kada se pojavi klizište, kada se izgube kuće ili, što je još gore ljudski životi, onda odjednom shvatimo da je to problem.

Ali vrlo kratko se zadržavamo na tome. Treba pogledati naše planine koje su bukvalno postale plen onih koji bez stida i srama grade zgrade koje, ne da nisu deo našeg identiteta, ne da ne odgovaraju onome što naše planine mogu da podnesu, nego pretvaraju planine u ruglo ogromnih građevina koje će tamo ostati, jer to više niko ne može da pomeri. I na taj način mi uništavamo našu državu.

Lako je busati se u nacionalne grudi, teško je sačuvati stopu po stopu te iste zemlje, da bude dobra i za život budućim generacijama.

Naravno, u drugi korpus pitanja, koji sam pomenula na samom početku, spadaju i Kosovo i Metohija, Evropska unija, odnos prema NATO i velikim silama. Sve to utiče na to da obezbedimo bolji život ne samo za sadašnje generacije, već i za generacije koje dolaze.

Naravno da je pitanje bezbednosti veoma značajno pitanje, ali je to istovremeno i veoma kompleksno pitanje. Da li će jedna zemlja biti stabilna i bezbedna, između ostalog, zavisi i od toga da li će jedna zemlja imati stanovnika.

Mi, nažalost, ne tako polako, ali sigurno ostajemo bez onog dela stanovništva koje je najkreativnije i koje može da, sa jedne strane, nosi razvoj, a koje sa druge strane može da obezbedi budućnost u svakom smislu. Naša sela i manji gradovi se prazne. Srbija će verovatno za 20, 30 godina, citiram Srđana Bogosavljevića i njegova istraživanja, da se koncentriše u četiri-pet gradova.

Srbija na taj način ne vodi brigu. A najodgovornije za tu vrstu nebrige su političke, ekonomske i sve ostale elite, jer one moraju da konceptualizuju i bore se za prave vrednosti. Ono što se sa Srbijom sada događa je ozbiljna devastacija koja se tiče pre svega stanovništva. Mi imamo ogroman demografski problem, jer odlazak ljudi nije samo jednokratan. Odlaze ljudi koji su u dobu da stvaraju porodice. Naše škole imaju sve manje dece, a to jeste jedan od, po mom mišljenju, najvećih nacionalnih problema. Apsolutno ne poričem.

Dalje, da bismo mogli da postignemo održivu budućnost, mi moramo da vodimo spoljnu politiku, pod kojom podrazumevam i regionalnu politiku, koja će činiti sve da se uspostavi trajni mir u regionu, pa i šire. Na to „šire” zaista možemo manje da utičemo. Ali na regionalnu situaciju možemo i te kako da utičemo. Srbija je ipak jedna od najvećih zemalja i po teritoriji i po broju stanovnika u regionu. Drugo, svuda po regionu žive i pripadnici srpskog nacionalnog korpusa. Srbiji, zato, zaista treba konstruktivna politika. To nam je u apsolutnom nacionalnom interesu.

Ta politika, naravno, ne zavisi samo od nas, već zavisi i od drugih. Međutim, baš zato što je i centralno locirana, Srbija i te kako može i mora da ima u svakom trenutku proaktivan, konstruktivan stav ka politici regiona.

Što se tiče problema sa Kosovom, najvažnije je da se nađe način da se stvore dugotrajni normalni odnosi između Srbije i Kosova. To jeste nama u nacionalnom interesu, ali sam apsolutno ubeđena da je i u nacionalnom interesu kosovskog društva.

Jer, živeti pod ovakvim tenzijama znači da u svakom trenutku kada neko želi, neko ko nema dobre namere, može da destabilizuje region. Može da iskoristi ne samo nerazrešeni odnos Srbije i Kosova, nego i sve ostale probleme koji u regionu postoje.

Velike su geopolitičke i geostrateške tenzije u ovom trenutku u svetu. Mi znamo da dolazi do neke vrste preraspodele moći, ekonomske i bezbednosne. U toj situaciji za nas je veoma važno da, pre svega, težište maksimalno bacimo na poboljšanje odnosa u regionu, a sa druge strane da shvatimo da je i dalje za nas mnogo bolje da uđemo u Evropsku uniju, bez obzira na sve probleme koji u ovom trenutku u Uniji postoje.

Evropska unija je projekat koji se razvijao kroz savladavanje raznih problema. To jeste najuspešnija integracija koja je postignuta do sada u istoriji. I sada, kada su problemi u samoj Uniji vrlo ozbiljni, kada se razmišlja o tome kako prići na drugačiji način organizaciji same Unije, mislim da bi i Srbija i region trebalo da imaju mnogo proaktivniji stav. Treba da se shvati da mi jesmo deo rešenja, a ne deo problema. Ima dosta i političara i drugih u Evropskoj uniji koji razumeju da ona nije cela bez Zapadnog Balkana, kako su oni nazvali ovaj deo, odnosno da taj prostor, koji je okružen članicama Unije, mora da se kompletira. I to je naša mogućnost. Zato je ovaj trenutak izuzetno važan, da i naše institucije, ali i narativ, način na koji se govori o EU budu konstruktivni.

Važno je da oni koji govore o Evropskoj uniji razumeju šta je Unija, koje su njene mogućnosti, u kojoj bi meri za Srbiju bilo izuzetno važno da ona ojača, jer bismo članstvom u njoj bili mnogo zaštićeniji i od budućih, a ne samo od sadašnjih političkih izazova.

Nama, dakle, treba Unija, ne samo zato što je to jedna mantra ili što su to zamislili oni koji su, kaže se, eurofili. Nama treba Unija zato što nam obezbeđuju najbolju moguću opciju u ovom trenutku. Drugih realnih opcija, uostalom, teško i da imamo.

To, naravno, ne znači da ne treba da sarađujemo sa drugima i sa Kinom, i sa Rusijom, i sa Amerikom, zemljama bivšeg nesvrstanog bloka… Međutim, mi smo i svojim položajem, i svojom prošlošću, i svojim identitetom u stvari upućeni na Evropu. A Evropi smo mi vrlo važni.

A kada je reč o ljudima koji razumeju Evropsku uniju, još uvek ih ima, ali se taj broj smanjuje. Znamo da odlazi sve više onih koji razumeju potrebu za evropskom integracijom Srbije. Nama, u stvari, taj svet odlazi u tu istu Evropu. Mnogi su već rekli da mi idemo u Evropu tako što sve više naših građana postaje deo EU.

Mnogi od njih su postali građani zemalja koje su članice Evropske unije. Moramo da kažemo i da je mnogo više onih koji su odlučili da idu u Evropu, nego negde drugde. To nije samo zato što je Evropa razvijena i što, uopšte, privlači ljude iz celog sveta. To je zato što su to zemlje koje su načinom života najbliže onome što bi ljudi ovde želeli da žive.

Ne možete, naravno, i ne smete nikoga da zaustavite na silu. Jer to su odlike ozbiljne diktatorske vlasti, što niko pametan na svetu ne može da želi. Ali mogli biste da zaustavite jednim društvom koje je mnogo više okrenuto ka budućnosti, spremno za razgovore i dijalog, koje brine o osnovnim vrednostima kao što su vladavina prava, pravna država, jake institucije. To je ono što privlači ljude koji odlaze. To pokazuje do koje mere je našim građanima stalo do tih vrednosti.

Naravno da je nama stalo da ti ljudi ostanu ovde ili da, ako već odlaze, sa njima ostanemo u permanentnoj komunikaciji. Da iskoristimo sve ono što oni mogu da nam daju i kroz saradnju sa njima.

Činjenica je da imamo sve manje ljudi, ali se istovremeno vrlo prijatno iznenadim svaki put kad odem da razgovaram sa studentima koji se bave ovom tematikom. Bivam iznenađena koliko se pametnog mladog sveta iz dana u dan pojavljuje na našoj sceni. Koliko, u stvari, mladi još uvek nose kreativnu dijalošku energiju. Dijalog je osnovni metod kojim jedno društvo dolazi do ozbiljnih zaključaka o svojoj budućnosti.

A mi nemamo ni dijalog o Evropskoj uniji. Mnogi naši mediji, mnogi evroskeptici, a među njima su i evrofobi, nažalost, napadaju Evropsku uniju gde i kako stignu. Ali je vrlo zanimljivo da skoro nikada od njih nećete dobiti odgovor na pitanje šta je to što oni žele. Ako je odgovor ,,suverenu i jaku Srbiju”, pitanje je kako doći do nje u datim geopolitičkim odnosima.

Ako ne postanemo deo jedne šire, snažne integracije, nama preti da ostanemo na periferiji periferije. A to znači da smo i te kako osetljivi na bilo kakve interese drugih.

Mislim, dakle, da je veoma važno otvoriti ozbiljne razgovore o Evropskoj uniji baš sada kada se ona suočava sa nizom kriza, od Bregzita do sve jačeg uverenja da mora da se reformiše, da bude mnogo više okrenuta građanima, mnogo manje birokratska i tehnokratska.

Polako, ali sigurno, samo što se kod nas veoma malo zna o tome, javljaju se vrlo jaki glasovi koji kažu da Evropska unija mora da digne ruke od neoliberalnog koncepta razvoja. To znači da mora da nađe svoj put na kojem će i nju samu ne profit, nego dobrobit ljudi i nalaženje puteva za ponovno jačanje socijalne države, učiniti mnogo jačom. Isto to je neophodno i nama. To su vrlo kompleksne teme, trebaju nam za to vrlo ozbiljni razgovori i ogromno znanje, a mi to znanje gubimo.

Pomenula bih, na kraju, još jednu situaciju odnedavno. Svake godine u prethodne četiri godine razgovarala sam sa mladim ljudima koji dolaze na regionalni forum mladih lidera u Novom Sadu. Za četiri godine tu je učestvovalo najmanje 600, 700 mladih. To su pametni ljudi, ljudi koji razmišljaju o svojoj budućnosti, o evropskoj budućnosti regiona. Nažalost, iz godine u godinu raste procenat onih koji odlaze iz ovog regiona.

Za nas je osnovno pitanje, i nacionalno i celog Balkana, kako učiniti ovaj region privlačnim, da taj mladi naraštaj koji je nosilac svega onoga što mi moramo već sad da pripremimo, odluči da ipak ima prostora za njih da ostanu. To je osnovna tema. Nema značajnije teme od ove. Od njih zavisi kojim ćemo kvalitetom i brzinom da idemo ka Evropskoj uniji.

To ne znači da skidam odgovornost sa ovih danas i ovde. Jasno je da su najodgovorniji za tu vrstu dijaloga, za otvaranje ka raznim razgovorima o kontroverzama, protivrečnostima svih ovih pitanja, jer svako veliko pitanje ima i svoje i protivrečnosti, oni koji vode državu. Ali su isto tako veoma odgovorne i ekonomske, obrazovane, kulturne i intelektualne elite. Jer konačno, oni su ti koji treba da prednjače u osmišljavanju tih razgovora i insistiranju da ih bude što više.

Crno-beli pogled na budućnost društva, pa i našeg je pogrešan, jer je jako uzan. Sve se svodi na ,,za” i ,,protiv”, čak i kad je Evropska unija u pitanju. Umesto da problematizujemo najvažnija pitanja evrointegracija i da razumemo zašto je u ovom trenutku toliko važno da postignemo ono što smo i zaključili na poslednjem Beogradskom bezbednosnom forumu, da moramo uložiti sve napore da budemo za stolom, da ne bismo bili na stolu.

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Ekspres.net)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.