DRŽAVNI VRH SRBIJE JE ZATAŠKAO OVAJ ZLOČIN: Da li su vojnici JNA UPUCANI u SLOVENIJI 1991. još UVEK ŽIVI? (VIDEO)
Momenat kada TO Slovenija puca na vojnike JNA koji se predaju, Foto: Printscreen

misterija

DRŽAVNI VRH SRBIJE JE ZATAŠKAO OVAJ ZLOČIN: Da li su vojnici JNA UPUCANI u SLOVENIJI 1991. još UVEK ŽIVI? (VIDEO)

Ubijeni vojnici su svedeni na nivo unutardržavne i medijske afere

Objavljeno:

Sve dileme oko streljanja trojice vojnika JNA na graničnom prelazu Škofje 29. juna 1991. godine su rešene. Dva vojnika i jedan oficir predali su se pripadnicima Teritorijalne odbrane Slovenije, koji su im zauzvrat hicima u potiljak uzeli živote.

Upravo taj zločin priznao je i sam bivši predsednik Slovenije Milan Kučan, i to ni manje ni više nego Slobodanu Miloševiću tokom sudskog procesa u Hagu, maja 2003.

Međutim, Rašomon se ustoličio u parče istorije koje se odigralo nedaleko od graničnog prelaza Holmec, tamo prema Austriji, gde su ubijena trojica vojnika JNA. Nakon duge razmene vatre sa teritorijalcima, vojnici JNA, razoružani, predali su se protivničkoj strani vijoreći belim platnima. Ni platna im nisu spasla živote. Teritorijalci su ih pokosili rafalnom paljbom, a sve je zabeležila kamera austrijske televizije ORF.

Prateći ove činjenice lako je zaključiti – počinjen je ratni zločin.

Rijaliti ubistvo

Uprkos prirodi ovog rijaliti ubistva, od tada pa sve do danas, istina je uspela da se skrije iza nečije kamere. Da u pitanju nije paranoična priroda ukazuje jedna jasna činjenica – o ovom događaju i dalje postoje čak tri “zvanične” verzije događaja. I sve su pod tepihom…

Po prvoj verziji, koju srčano zastupa predsednica Helsinškog monitoringa u Sloveniji Neva Miklavčič Predan, koja je inače i prva upozorila na zločin kod Holmeca – tamo su ubijeni vojnici JNA: Antonio Šimunović, rodom iz bosanske Jablanice, Goran Maletić iz Novog Sada i Zoran Ješić (18) iz okoline Pančeva. Zbog tvrdnje da se na snimku TV ORF vidi egzekucija ovih vojnika JNA, Predanovu su, očekivano, razapeli svi slovenački mediji, a našla se čak i pred sudom.

Sve bi to bilo očekivano i već viđeno da se paralelno sa aferom u Sloveniji nije dogodio medijski spektakl usred Beograda. Naime, dok su aprila 2006. u Sloveniji vođene bitke i procesi ko je, kako i kada omogućio da procure podaci u slučaju Holmec, srpske vlasti spremale su svoj odgovor. Međutim, umesto očekivanog interesovanja za razotkrivanje i osudu ratnog zločina, tadašnji državni vrh na čelu sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem imao je potpuno drugačiju verziju događaja.

foto: Ministarstvo odbrane

Zoran Stanković, tadašnji ministar odbrane, 29. aprila 2006. održao je konferenciju za medije na kojoj je saopštio da su tri vojnika, na koje su pucali teritorijalci kod Holmeca – živi?! Pritom, Stanković je objasnio da su vojnici Goran Miletić, Zoran Ješić i Antonio Šimunović zapravo poginuli u oružanom sukobu i to nedaleko od Holmeca.

“Izbegli smo zamku u koju je neko pokušao da nas uvuče”, izjavio je slavodobitno Stanković.

foto: Fonet

Tako dolazimo do drugog scenarija, po kojem faktički – ratnog zločina nema. Vojnici za koje se mislilo da su streljani pred kamerama, odjednom uopšte nisu oni čija se imena pominju na početku priče. I ne samo to, oni su odjednom i živi. Samo im, eto, niko danas ne zna ni imena ni prezimena. Dok su pomenuti Maletić, Ješić i Šimunović zapravo ubijeni u sukobu, što automatski znači – nema ratnog zločina. Sloveniji kao kec na deset…

Jesu ubijeni, ali…

Danas, 13 godina nakon Stankovićeve konferencije za medije i čak 28 godina nakon ubistva, potpuno neželjeno isplivao je i treći scenario. Naime, u istražnom timu Tužilaštva za ratne zločine Srbije, nezvanično za “Ekspres”, tvrde da su kod Holmeca ipak poginula tri pripadnika JNA, ali da su u pitanju jedan oficir musliman iz BiH i dva vojnika, Hrvat i Slovenac.

Budući da niko od njih nije bio državljanin Srbije, dalje nam objašnjavaju, Srbija nema nadležnosti da pokreće tužbu za ratni zločin. Iako je on činjenično počinjen. Međutim, dodatnu zabunu, da ne kažemo sumnju, unelo je to što imena ovih poginulih vojnika nisu saopštena.

Nakon tri scenarija, sa sigurnošću je moguće zaključiti samo jedno – nečija deca su ubijena. I niko nije odgovarao.

Ono o čemu se ipak i dalje samo spekuliše u slovenačkim medijima jeste da se ratni zločin dogodio, ali i da je zataškan. Razlog je bolno banalan, ako je tačan – Slovenija podržava Srbiju na mukotrpnom evropskom putu u zamenu da joj Srbija ne pravi problem…

Da ovde ipak nije kraj ovog očigledno političkog ringišpila ustanovili smo kada smo pozvali Zorana Stankovića, ne bi li se ipak, možda, prisetio nekog detalja više… On nam je saopštio da su vojnici sa snimka austrijske televizije preživeli, ali da je reč o dvojici Srba i jednom Slovencu.

Po mojim podacima i saznanjima, taj snimak je obelodanila predsednica Helsinškog odbora Neva Miklavčič Predan. Nakon tog snimka VBA je dva meseca vodila istragu i na osnovu tih podataka oni su meni preneli ono što sam ja izneo na konferenciji za medije. A to je da su dva vojnika tada ranjena, da treći preživeli nije ranjen i da je bio Slovenac. A da su neka druga tri vojnika u isto vreme stradala na drugom mestu, negde u blizini kasarne Rozna Dol i da su oni svu dokumentaciju koju su prikupili, zajedno sa izjavama preživelih, predali Sudu za ratne zločine koji je trebalo da sprovede istragu i preduzme dalje korake. Vojnici sa snimka su preživeli i dvojica se nalaze u Srbiji i o tome je sačinjen izveštaj VBA koji je dostavljen Sudu za ratne zločine”, navodi Stanković, dodajući da u izveštaju nisu navedena imena ubijenih vojnika sa snimka.

“Nisam dobio imena. Znam da su dvojica vojnika sa snimka iz unutrašnjosti Srbije, a treći je Slovenac. Nisu mi tada dali imena. Zapisao sam to što sam zapisao u svojim beleškama. Za bliže podatke možete da se obratite Sudu za ratne zločine i VBA. Kada je reč o vojnicima koji su ubijeni nedaleko odatle, to jesu Goran Maletić, Zoran Ješić i Antonio Šimunović. Vidite da sad najavljuju istrage i optužnicu za zločine Slovenije. Moguće je da će među tim optužnicama biti i ovo, jer pre toga nikada nisu podignute optužnice prema ljudima u Sloveniji i rukovodstvu Slovenije. Sada je možda sazrelo vreme da se i među tim papirima nađe ovaj slučaj.”

Kako ističe, u to vreme nije trpeo nikakve pritiske, već je “samo radio svoj posao”.

Zavrzlami ipak nema kraja…

Kako nam nezvanično objašnjava pouzdan i dobro upućen izvor iz VBA, nikakva istraživanja o slučaju ubistva vojnika JNA u Sloveniji nisu vođena u toj službi u vreme kad je Stanković bio ministar vojni. Samim tim Stankoviću, kaže naš sagovornik, nije ni prosleđen bilo kakav izveštaj VBA.

U pričama o ratnim zločinima nije moguće zaobići doskorašnjeg tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića, koji u izjavi za “Ekspres” ističe da je to što je ispričao tadašnji ministar Stanković zanimljivo iz dva aspekta. “Poznajući njegov karakter lično, siguran sam da je on konferenciju za medije organizovao po nečijem nalogu. Nema logike da se javlja baš tada kad je Holmec u Sloveniji uzburkao celokupnu ondašnju javnost. I drugo, šta je on saopštio i da li je to vredelo ministarske pres konferencije: Da tu i tu nisu poginuli ti vojnici. Gde vidite u ovome interese Srbije i SRJ?”, kaže Vukčević.

Na pitanje zašto je Tužilaštvo tek posle slučaja Holmec iz aprila 2006. pokrenulo predistražni postupak, i šta se uopšte desilo sa tom pravnom radnjom, on je odgovorio: “Ne sećam se, ali sigurno je to završeno”.

Da li je to završeno ili nije, pokušali smo da saznamo u Tužilaštvu za ratne zločine koje je u međuvremenu promenilo vođstvo. Uputili smo zvanična pitanja (na telefonske pozive se ne javljaju kao da su tajno društvo) uz molbu da nam odgovore do kojih saznanja su došli u slučaju Holmec. Nikakav odgovor nismo dobili. Baš kao što na naša pitanja i pozive nije odgovorio ni bivši predsednik Boris Tadić.

Odakle je procurilo?

I dok u Srbiji jedino nekadašnji ministar odbrane tvrdi da su vojnici preživeli, VBA negira istragu, Tužilaštvo za ratne zločine priča kako radi i kako je radilo svoj posao, a zlonamerni da niko 2006. zapravo nije želeo da se zameri Slovencima, u Sloveniji je, ipak logičnim sledom stvari, slučaj zataškan, uz samo priznanje da se na Holmecu desio ratni zločin. Što je ipak kasnije opovrgnuto.

Ubijeni vojnici su svedeni na nivo unutardržavne i medijske afere. Glavno pitanje za slovenačke vlasti 1998. bilo je ko je novinaru tabloida “Slovenske novice” Bojanu Buđi dostavio poverljive informacije o pogibiji vojnika iz 1991. godine. Istom novinaru kojeg su zbog objavljivanja teksta o ratnim zločinima teritorijalaca optužili za veleizdaju, kojeg kolege nisu podržale, već su mu pripisale zavereničku sklonost, i koji je na kraju dobio otkaz.

BONUS VIDEO:

Vesna Tomić: Ovo je žena koju su danas hteli da isele iz stana

(Espreso.co.rs / Ekspres)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.