ŠAPIĆ: Zašto bih ušao u SAVEZ ZA SRBIJU? Imam svoj put kojim sam krenuo mnogo pre nego što je SZS nastao! (VIDEO)
Aleksandar Šapić je bio gost Espreso intervjua, Foto: Espreso

ESPRESO INTERVJU nedelje

ŠAPIĆ: Zašto bih ušao u SAVEZ ZA SRBIJU? Imam svoj put kojim sam krenuo mnogo pre nego što je SZS nastao! (VIDEO)

Sa Šapićem smo pričali o SPAS-u, ali i o svim aktuelnim političkim dešavanjima u Srbiji

Objavljeno:
Milka Radović

Predsednik opštine Novi Beograd i predsednik Srpskog patriotskog saveza Aleksandar Šapić bio je gost Espreso intervjua nedelje. Sa Šapićem smo pričali o Srpskom patriotskom savezu, koji su planovi SPAS-a, ko mu je politički najbliži, i koju bi stranku izdvojio, zašto građani da glasaju za njega, zašto nije ušao u Savez za Srbiju, da li postoji šansa da mu se ipak pridruži...

Šapić nam je rekao zašto mu zameraju što je uvek otvoren za razgovor sa svima, šta kaže na optužbe da nije prava opozicija, kako bi pristupio kosovskom problemu, da li ćemo ući u Evropsku uniju, da li će biti vanrednih izbora i kako vidi političku situaciju u Srbiji, ali i da li je za legalizaciju marihuane, prostitucije, gej brakova...

Pogledajte intervju sa Aleksandrom Šapićem u videu:

Osnovali ste Srpski patriotski savez (SPAS), koliko ima članova, i da li osnivanje Saveza znači da ćete vaš politički angažman podići na viši nivo?

- Ne bismo formirali stranku da ne planiramo da idemo na sledeće nacionalne izbore i da se bavimo nacionalnom politikom, pošto za lokalnu politiku smo imali prethodnu organizaciju koja je izašla i na novobeogradske izbore 2016. godine i na beogradske izbore 2018. Jedini razlog formiranja Srpskog patriotskog saveza je izlazak na nacionalni nivo. Ne znam koliko ima članova, pravo da vam kažem oformljen je pre par meseci. Skoro smo naš sajt pustili u javnost, otkad smo počeli da idemo po Srbiji, da promovišemo i informišemo ljude o činjenici da postojimo. Postoji mogućnost učlanjenja i preko sajta i polako se formiraju neka povereništva po Srbiji.

Koji su planovi Srpskog patriotskog saveza?

- Da pokušamo da izađemo na sledeće parlamentarne izbore, da u ovom periodu dok se oni ne dese da dođemo do što većeg broja ljudi, opet u zavisnosti od prostora koji budemo dobili kako u medijima, tako i na neke druge načine, da plasiramo naše viđenje srpskog društva, šta je ono što bismo mi uradili kad bismo dobili priliku da participiramo ili da vršimo vlast u određenim oblastima, i da pokušamo da sebe nekako pozicioniramo unutar srpske političke scene na način na koji mi mislimo i verujemo da je ispravno. Poprilično je različit od svega onoga što je na srpskoj političkoj sceni poslednjih 20, 30 godina. Možda imamo problem što se medija tiče jer im nismo previše interesantni, ne vređamo druge, ne napadamo, ne postoji ta vrsta interakcije na koju su svi navikli. Jednostavno, kad se tako ne ponašate oni kažu pa što se onda baviš politikom ako nisi odlučio da nekoga napadneš, uvrediš, ocrniš i tako dalje... A, onda opet sa druge strane, ovi drugi drugi dobijaju prostor u medijima pa ih onda osuđuju, što je normalno da osuđujete ljude koji se tako ponašaju. Upali smo tu u jednu rupu u kojoj ni sami mediji ne znaju šta žele. Sa jedne strane zameraju političkim organizacijama i onima koji su na najodgovornijim mestima što se tako ponašaju, a sa druge strane ne daju prostora onima koji se suprotno ponašaju, jer im to nije zanimljivo i nema toliko veliku gledanost. Mi ćemo nastaviti da se ponašamo onako u šta verujemo, a to je da na srpskoj političkoj sceni možemo da imamo različita mišljenja, ne mora da znači da se po mnogim stvarima slažemo, možda ne možemo ništa da se dogovorimo, ali to nije razlog da se mrzimo, a drugo da ne komuniciramo, treće da razgovaramo i četvrto da trujemo srpsko društvo koje se truje već 30 godina. Svi smo mi prolazni, danas jesmo, sutra nismo, ali ostavljamo posledice na srpsko društvo, sutra na našu decu i mi ne želimo u tome da učestvujemo. Mislim da sam svojim primerom i ponašanjem pokazao proteklih nekoliko godina, i mislim da sam danas jedan od retkih koji može da ponovi sve ono što je govorio u izbornoj kampanji, da me nije sramota ni od koga, da ne treba da sklanjam pogled u stranu ili da zamolim novinara da me ne podseti na to nešto što sam tad govorio. Nikoga nisam ni tad vređao, mislim da sam ostao dostojanstven i da je u stvari pravac i način delovanja naš koji je i u budućnosti, samo ovog puta na nacionalnom nivou.

Zašto građani da glasaju za vas?

- Na ovo pitanje je malo i nepristojno dogovarati, jer činjenica da smo odlučili da izađemo na sledeće izbore, da se bavimo nacionalnom politikom, znači da verujemo da smo najbolje moguće rešenje. E, sad, da kažete nekome mi smo jedini ispravni, kao što mnogi govore, to je nekako pretenciozno, a nije pristojno, a nije ni istinito, jer ja ne znam ko to može za sebe da kaže da je on taj a da svi drugi ne valjaju. Mi nećemo ubeđivati građane da treba da glasaju za nas i nećemo im nikada reći glasajte za nas jer svi drugi ne valjaju. Pokušaćemo da im pokažemo kako bismo mi neke stvari uradili, tako što ćemo da im pokažemo šta je ono što mi smatramo da je ono što bi moglo da se uradi, šta je ono što možda ne bi trebalo, kako mi vidimo srpsko društvo...Na kraju krajeva politika jeste instrument na osnovu kojeg vi pokušavate da unapredite društvo, svi se borimo za bolje i kvalitetnije društvo. Ako ljudi u tome prepoznaju i odluče da nam daju poverenje, glasaće za nas, ako ne budu to prepoznali i budu tražili nešto drugo, Bože moj, neće glasati i nikom ništa. Niti ću biti ljut na građane niti ću vršiti pritisak jer je to neka vrsta neprijatnosti, iako je to jedan od osnovnih standarda ponašanja u politici, gde odmah moraš da izađeš i kažeš, ja sam najbolji, sve što ja kažem je ispravno, ako ne glasate za mene ništa drugo ne valja, ali, pre svega mislim da to ne odgovara istini i da niko na taj način to ne može da kaže i iza toga stane. Drugo, nije ni pristojno, nije ni lepo, tako da neću ubeđivati građane, niti ću im ikada reći zašto treba da glasaju za mene. Ili, možda mogu da odgovorim, treba da glasaju za mene i našu organizaciju ukoliko veruju da mi našim delovanjem možemo da unapredimo naše društvo, njihov život, porodice, prijatelja i sredine u kojoj žive.

foto: Espreso

Kako ste prelomili da sa lokalne politike pređete na nacionalnu?

- U ovom poslu sam skoro deceniju, i prošao sam jedan put, od najnižeg nivoa, počevši od tehničkog lica u kabinetu gradonačelnika od 2008. do 2012. godine, pa onda predsednika gradske opštine, koja je najniži nivo vlasti pa izlazak na izbore samostalno, a znamo da baš u Srbiji nema puno njih koji su smogli hrabrosti da izađu svojim imenom i prezimenom i da se suprotstave velikim strankama 2016. godine, pa eto, nekim rezultatima na Novom Beogradu svih ovih godina, izlazak na beogradske izbore takođe i sad sam došao već na jednu situaciju da ili ću napraviti jedan iskorak gore, ili ću ostati zauvek na tom lokalnom nivou, u kojem se nekako, iskren da budem osećam da mi postaje skučeno, i smatram da mogu da dam više. Da li sam u pravu vreme će da pokaže, ali nekako mi je logičan sled stvari i okolnosti i čitav moj politički put, sada ili izlazim iz politike, jer ovo će biti moj drugi mandat na Novom Beogradu, ili da pravim taj iskorak na nacionalni nivo.

Ko vam je politički najbliži?

- Mislim da se danas u Srbiji što se tiče te same ideologije dosta stvari se izmešalo. Sve stranke insistiraju na programima, naš program se već duže vreme nalazi na našem sajtu. Bio sam u jednoj emisiji gde me vaša koleginica pitala pet puta pitala za program. Kažem "tu vam je program", a ona kaže "znači nemate program", kažem "imamo", to što ja o njemu nisam govorio ne znači da on ne postoji. Zašto o njemu nisam govorio? Kada biste pogledali programe svih političkih organizacija oni se malo razlikuju. Svi su za bolji život, za veći standard, praktično su svi za evropske vrednosti, neki su više za neki manje, ali niko nema ništa protiv EU, ako nam ona nešto donosi, već niko nije za EU po svaku cenu, niko nije protiv Ruske federacije, niko nije protiv prijatelja na svim stranama sveta. Kada malo bolje pogledate, suštinski se ne razlikuje ničija politika, tako da je se ta ideologija ne samo kod nas nego i u svetu pomalo izmešala. Postoji razlika samo u načinu na koji se to pokušava realizovati i kvaliteta ljudi koji su tu - onih koji su u stanju to da urade i onih koji nisu. Fudbal igraju svi isto, imaju iste dresove, kopačke, isto trče za onom loptom samo Mesi kada je uzme to je jedno, a kada je uzme neko drugi onda to drugačije izgleda. Ima dosta stvari iz svih političkih partija s kojima bismo mogli da se složimo i da nađemo zajednički jezik, kao što ima dosta stvari iz takođe dosta partija oko kojih se ne bi složili i gde ne smatramo da je to što rade i kako rade, za šta se zalažu dobro. Ne mogu nekog konkretnog sada da odredim.

Niste ušli u Savez za Srbiju. Zašto?

- Nisam video razlog da ulazimo u SZS, to sam čak rekao daleko pre nego što je oformljen, zato što sam ja lično krenuo nekim svojim putem mnogo pre nego što je nastao SZS, mnogo pre nego što su ljudi koji su danas u SZS bili u politici. Ima sada nekoliko ljudi koji su sada njihovi lideri, a koji su dok sam se ja bavio politikom u koju sam ušao 2009. i nisam izlazio do današnjeg dana, nisu se bavili njom, nije ih interesovala. To je u redu, imali su neke druge prioritete. U međuvremenu su se oni vratili, ponovo im je politika postala centar interesovanja, ali ne vidim zašto bih ja u odnosu na njih na ove njihove promene interesovanja, raspoloženja ili ciljeva u životu menjao svoj put kojim sam krenuo 2013. godine otkada sam izašao iz Demokratske stranke i otkada sam počeo da pravim svoju organizaciju prvo lokalnu, evo sada i nacionalnom nivou putem koje sam pokušao da plasiram svoje viđenje politike prvo lokalne, a sada i ove. Ne vidim zašto bih tu bila šta menjao, ne vidim razlog da bilo ko tu na mene bude ljut ili ne, iako sada slušam o uzimanju glasova. To je takođe zanimljiva tema. Prvo ko je to odredio, ko je obojio glasove, kojim je stavio pečat da oni nekome pripadaju, drugo ne znam kako ja mogu da uzmem glasove nekome ko kada sam ja izlazio na izbore nije izlazio na izbore. Znači, ko kome tu sada uzima glasove je relativna stvar.

foto: Espreso

Mislite li da biste ulaskom u Savez za Srbiju morali nešto da menjate?

- Zašto bih ušao?

Zašto ne biste?

- A zašto bih? Pokušao sam u pet minuta da vam objasnim da sam krenuo svojim putem. Zašto bih ja menjao svoj put zato što je neko u datom momentu odlučio da se skuplja, da se razdvaja, pa da napušta politiku, da se vraća. Kada sam 2016. godine izašao na beogradske izbore, najveći broj lidera SZS se nisu bavili politikom, bavili su se nekim drugim stvarima. Ne zameram im to. Ne shvatam gde je taj momenat u kome meni bilo ko nešto zamera, a osećam to kod vas u tim pitanjima. Ne razumem kada se desio taj momenat da moji potezi treba da budu uslovljeni potezima nekih drugih ljudi. Jer, i kada sam vukao poteze pre nekoliko godina niko od njih me nije pitao kako radim, šta radim, da li treba neka pomoć, u kakvoj sam situaciji, niti sam im ja to tražio i ne zameram im. Ne vidim zašto bi sada, prosto, to su moji politički konkurenti, kolege, kao i ovi iz vlasti. Tu smo da razgovaramo, da se sutra dogovorimo ili ne dogovorimo ili ne dogovorimo. Maksimalno ih sve poštujem, želim im svu sreću, ali jednostavno imam svoj put kojim sam krenuo daleko ranije nego što su oni svoj put napravili pre par meseci.

Zameraju vam često što ste uvek otvoreni za razgovor sa svima, čak se i pominje da niste prava opozicija. Šta vi kažete na to?

- Ako mi neko zamera u poslu kojim se bavim to što sam otvoren za razgovor sa svima, ne znam da li je problem u meni ili u tome koji mi zamera. To bi vam isto bilo kao da zamerate fudbaleru zašto mnogo trči na terenu. Kažete, da, ali trčanje je jedan od osnovnih elemenata fudbala kao sporta, onaj koji ne trči ne može da igra, ne može da se bavi fudbalom. Zamislite, u politici vam neko zamera što ste spremni da razgovarate? Pa, šta treba da radimo, da se bijemo, da pucamo jedni na druge, da se vređamo?! Ja upravo o tome pokušavam da govorim, skoro sve političke stranke, ako ih slušate danas, govore o dobrim prijateljskim, međukomšijskim odnosima sa zemljama u regionu, sa velikim silama, da moramo da razvijamo dobre odnose, mi nismo u stanju da međusobom razgovaramo. Pa kako ćemo da dođemo do dogovora ili do konstatacije da ne možemo da se dogovorimo ako ne razgovaramo? Zidovi koje smo dizali su nas mnogo koštali u proteklih par decenija. Pa nema nas Srba mnogo, nestajemo svakog dana i ukoliko se budemo na taj način delili samo zbog tih partikularnih političkih interesa, Srpski patriotski savez možda nikad neće doći na vlast. Danas nismo na vlasti, možda će sutra vlast da bude aktuelna Savez za Srbiju, mi možda ni tad nećemo biti vlast, i nikad ni na koga neću biti ljut, i nikad neću želeti loše srpskom društvu i nikad neću reći jednu ružnu reč protiv nijednog pripadnika na našoj političkoj sceni, zato što smo mi deo iste porodice, i ja zaista verujem da je interes srpskog društva, zemlje u kojoj ja živim, moja porodica, moji prijatelji daleko veći od mog procenta na izborima ili od moje neke funkcije sutra ili od toga da ću da budem veliki opozicionar ili neko ko je sastavni deo vlasti.

Znači li to da će Srpski patriotski savez biti otvoren za razgovore i sa pozicijom i sa opozicijom?

- Ali takav sam bio i pre beogradskih izbora. Tako će biti i ubuduće. Ne postoji osoba sa kojom mi nećemo razgovarati, zato što verujem i smatram da je to jedan od osnovnih elemenata bavljenja ovim poslom. Mislim da bi trebalo tako da postave stvari i sve druge političke partije. Da li ćemo se dogovoriti, šta ćemo se dogovoriti, na koji način, to ne možemo da znamo dok ne počnemo da razgovaramo. Pri tom ćemo tom vrstom ponašanja pokazati ljudima koji nas gledaju i koji sutra treba da se opredele za nekoga od nas da mi nismo neprijatelji. To što se ne slažemo, pa Bože moj, negde ćemo se složiti, negde nećemo, jer svrha bavljenja politikom ne treba da bude da l' ću ja tebe da oborim s vlasti ili ću s ovim da se saberem protiv tebe, nego da l' ću da dobijem priliku da nešto uradim, da bi taj čovek koji je za mene glasao rekao, da, s pravom sam za njega glasao jer mi je sredio to i to, poboljšao životni standard i učinio da društvo u kojem živim bude bolje i kvalitetnije nego što je juče bilo.

foto: Espreso

Kada je Kosovo u pitanju, kako biste vi tom problemu pristupili?

- Kosovo, kao i mnogi drugi problemi koji su višedecenijski, slušam ljude koji tako olako daju svoja mišljenja, naročito ljude koji nisu baš na izvoru informacija. Ja sam od onih koji nikada nije bio na izvoru informacija što se tiče kosovskog problema. Nisam bio deo ni prošle, ni pre toga deo vlasti, nisam razgovarao sa visokim stranim zvaničnicima, što je izuzetno važno, jer geopolitiku kreiraju velike sile. Nisam nikada bio na izvoru informacije šta se zaista dešavalo u proteklih par decenija, znam kroz medije i spining koji se stalno negde dešava, i po tome ću se verovatno razlikovati od mnogih na našoj sceni. Za neke stvari ću reći da nemam baš mandat da dajem tek tako rešenje. Ja znam šta bih ja voleo, da Srba danas ima 70-ak miliona, da je Srbija daleko veća teritorijalno nego što jeste, da nam je ekonomija na nivou nemačke ili britanske. To bih ja voleo, a druga stvar je šta je realno. Što se tiče Kosova, to je jedna tema koja ne može tek tako da se reši, uvek sam za poštovanje Ustava naše države, po kojem je jasno definisano koji je status Kosova, ali isto tako, reći sada da imam rešenje za višedecenijski ili više vekovni problem je neozbiljno. Znam šta bih voleo i kako bih voleo da se taj problem reši, ali ako hoću da se odgovorno bavim politikom, dok ne budem na izvoru nekih informacija...Do pre par meseci smo slušali kako kosovsko rešenje nema nikakve veze sa našim i evropskim integracijama i dobrim odnosima, i ekonomijom, e sad polako počinjemo da slušamo da ipak ima. Poslednjih 15 godina od svih ljudi unazad koji su bili na odgovornim pozicijama, bez obzira što se vlast menjala smo slušali da to nije povezano. Sad čujemo da jeste. Nešto tu nije u redu. I ti strani zvaničnici koji dolaze treba da kažu istinu ovom narodu, a narod će odlučiti o svojoj sudbini u odnosu na situaciju kakva nam jeste. Nije dobro da ga stalno zamajavamo i da onda očekujemo od njega da donese odluku, a nema uopšte tačnu informaciju. Verujem da takve velike stvari treba da se reše na referendumu, i ne samo kosovsko pitanje nego i mnoge druge stvari, treba da uvedemo referendum kao instituciju u srpsko društvo. To funkcioniše u mnogim demokratskim društvima, snažnijim nego što je srpsko društvo, i za mnoge stvari, i mislim da je referendum prava stvar. Mislim da je dužnost svih onih koji se bave politikom, ako nakon svih odluka u vezi bilo kojih tema se sa njima ne slažu su dužni da izađu iz politike. Ako ostaju u politici moraju da izvlače najbolje iz onoga što je većinski narod odlučio, čak i ako se oni lično sa tim stavom ne slažu. U ovom momentu ni ja, ni bilo ko iz Srpskog patriotskog saveza nema mandat, znanje i iskustvo da bi dao rešenje za kosovsko pitanje, tako da se tu nećemo ni preterano izjašnjavati.

Hoćemo li ući u Evropsku uniju?

- I ta priča oko Evropske unije dobija polako neku svoju drugu dimenziju koja je daleko od one koju smo imali pre 20 godina. Evropska unija nije ono što je bila pre 20 godina, a drugo, evropske, svetske, civilizacijske vrednosti ostaju uvek, i mislim da je Srbija od dobijanja svoje državnosti težila da bude deo jednog modernog civilizovanog društva, i od toga ne treba nikad da odustanemo, a formalno da li ćemo postati deo Evropske unije, niko nas ne zove u EU, mi ne znamo na šta će ona da liči kad nas neko pozove, ako nas pozove, tako da mislim da je to u ovom momentu manje važno. To više nije Evropska unija od pre 10, 15 godina. Mi treba u srpsko društvo da uvodimo sve civilizacijske vrednosti, sve stvari koje su činile da društva oko nas da koristimo, te njihove mehanizme da primenimo i standarde da uvodimo, a drugo je tema koja je u ovom trenutku deplasirana.

Kako komentarišete političku situaciju u Srbiji, hoće li biti vanrednih izbora?

- Ona se suštinski ne menja već određen niz godina. Imate jednu većinu ljudi koja stoji iza Srpske napredne stranke, oni su danas na polovini otprilike ljudi koji izlaze na izbore. Što se tiče izbora, oni su na svake dve godine ovde u proseku, iako ja mislim da bi bilo dobro za naše izborno društvo da uđemo u jedan redovni proces. Mislim da je nemoguće za dve godine bilo šta uraditi, opet ponavljam, ne moramo nikad da budemo deo vlasti, ali oni koji jesu vlast ne mogu za dve godine da urade. Voleo bih da uđemo u taj neki redovan ritam. Skoro sam razgovarao sa nekim našim prijateljima iz drugih država, u nekim zemljama imate izbore na 5, 6 godina, baš zbog toga. Ako ih sada ne bude na proleće, onda mislim da ih neće biti do 2020. kada su oni redovni.

Može li se reći za političku situaciju da je stabilna?

- Pa, kad imate dvotrećinsku većinu Vlade, vlasti, onda jeste stabilna za one koji su aktuelna vlast i negativno stabilna za one koji nisu.

foto: Espreso

Kakvo je vaše mišljenje o legalizaciji marihuane, prostitucije, gej brakova?

- Što se tiče marihuane, tu sam za konsultaciju sa stručnjacima i sa primerima iz zemalja koji su je već legalizovali. Prosto, da se stavi na papir da li je time povećano crno tržište, ili nije, a drugo da li zaista pomaže u medicinske svrhe. Za neke ljude sam zaista čuo kojima je pomoglo ulje od kanabisa, ljudi koji su imali ozbiljna kancerogena oboljenja. Tu je stručni aspekt najvažniji, ukoliko bi statistika pokazala da se ne bi povećala narkomanija u društvu, a da bi bilo lekovito, onda sam za, ako bi pokazalo da je obrnuto, onda sam protiv.

Prostitucija?

- Za legalizaciju sam prostitucije, jer smatra da tako država stavlja pod kontrolu prostituciju. Mislim da su daleko konzervativnije države od Srbije legalizovale prostituciju upravo zbog toga. Onog momenta kad legalizujete prostituciju vi tačno znate gde se ona dešava, u kojoj meri, na koji način, koje su okolnosti, i vi tačno možete da zaštite i svoje građane na koje to negativno utiče, možete da zaštitite ljude koji time ne žele da se bave prostitucijom ali su uvučeni u nju, onda bi se tačno znalo sve. To bi bilo korisnije i država bi apsolutno imala uvid u stanje i kontrolisala kad, gde, koliko, tako da sam za.

A kad su u pitanju gej brakovi?

- Pa ne znam da l' bih to nazvao brak, ali jesam za regulisanje pravnog osnova između dvoje ljudi koji su istog pola a žive zajedno, da bi njihovi odnosi bili regulisani pravno kao u jednoj bračnoj zajednici, zbog njihove sigurnosti pre svega. Da li bih baš to nazvao legalizacijom braka ne znam, ali apsolutno sam protiv usvajanja dece, ali jesam da ti ljudi budu osigurani, jer ukoliko su partneri koji jedni drugima pomažu, onda treba da budu obezbeđeni ukoliko se jednom ili drugom nešto desi, kao što brak to pravno reguliše. Ali, da to mešam sa jednim tradicionalnim brakom muškarca i žene, to baš ne bih tako povezao. To bih malo odvojio.

Bonus video:

Dragan Marković Palma za Espreso o svim temama


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.