REŠENJE JE PRESELJENJE: Srbe prebaciti u Preševo, a Albance na sever Kosova! Milan St. Protić ima rešenje za kosovsku krizu
Foto: Dado Đilas

ZANIMLJIV STAV

REŠENJE JE PRESELJENJE: Srbe prebaciti u Preševo, a Albance na sever Kosova! Milan St. Protić ima rešenje za kosovsku krizu

Protić ima ideju - da Srbi s Kosova pređu u Srbiju, a da Albanci iz Preševske doline odu na Kosovo

Objavljeno: 09:12h

Dugoročno rešenje kosovskog problema bi mogla da bude "dobrovoljna razmena stanovništva", smatraMilan St. Protić, istoričar, nekadašnji gradonačelnik Beograda, ambasador u SAD i lider DOS-a.

Protić je u intervjuu za "Nedeljnik" izjavio da bi Srbe sa severa Kosova trebalo premestiti u Preševo, a Albance odatle na sever južne pokrajine, piše Nedeljnik.

Prenosimo najinteresantnije odlomke intervjua:

- Kosovo i Republika Srpska moraju da se dovode u vezu. Princip samoopredeljenja mora da bude isti za sve. Ako se pravo Albanaca temelji na njihovoj volji na samoopredeljenje, ko onda to pravo može da oduzme Srbima iz RS?

- Mi istovremeno branimo Kosovo, iako je izgubljeno, i slavimo Tita koji je direktno odgovoran za to što je Kosovo dovde stiglo. Tito im je dao pokrajinu, koja je evoluirala do konstitutivnih elemenata sa suverenom vlašću, Tito je zabranio povratak Srba na Kosovo, Tito je držao otvorenu granicu prema Albaniji, Tito je Albancima dao pravo da odlučuju o Srbiji, a Srbija nije mogla da odlučuje o njima... Pa zbog takve politike stotine hiljada Srba iselilo se s Kosova još od šezdesetih godina prošlog veka...

- Zar smo sve to zaboravili? I sad Tita slavi pola Srbije i pola političara, a njegov grob je u ovoj zemlji neprikosnoven i turistička atrakcija... Hoćemo li jednom da kažemo istinu da je gubitak Kosova direktna posledica titoizma? Hteli smo Tita, u njega se zaklinjemo i danas, želimo da se u to vreme vratimo... U istraživanju koje je 'Nedeljnik' objavio najviše ljudi bi glasalo za Tita da je živ. U redu, nemam ništa protiv, ali onda nema Kosova. Žao mi je. Ko misli drugačije, taj je tabula raza.

Slobodan Milošević
Slobodan Milošević foto: Profimedia

- Milošević je zakucao poslednji ekser u kovčeg nezavisnog Kosova zato što je oružanim sredstvima pokušavao da rešava pitanje raspada Jugoslavije. Možda je devedesetih još moglo da se nađe neko kompromisno rešenje za Kosovo i da Srbi imaju uticaja na političko odlučivanje i kako će Kosovo da bude utemeljeno, isto kao što su mogli da imaju u Hrvatskoj. Milošević je izabrao da se Jugoslavija brani ratom, i te mogućnosti su izgubljene, uključujući i Kosovo, prenosi Nedeljnik.

- A da nije bilo rata, i da Milošević 1999. nije krenuo nasilno na Kosovo, stvar bi izgledala drugačije. Niti bi bilo bombardovanja, niti kapitulacije Kumanovskim sporazumom, niti bi bilo argumenata na osnovu kojih su velike sile odlučile da priznaju nezavisnost Kosova. Srbija je danas talac Kosova. Pritom, ni preambula u Ustavu nema obavezujuću formu. Ona je samo neka izjava pre normativa Ustava.

- Ali šta bi Srbija dobila da je Kosovo ostalo u njenom sastavu? Ne bi nijedna vlada Srbije mogla da se formira bez Albanaca. Ne bismo imali možda premijera, ali bismo imali ministra spoljnih poslova Hašima Tačija ili Ramuša Haradinaja. Da li je to naš interes? Da albanski poslanici na svom jeziku psuju državu Srbiju u njenom parlamentu? Da li je to rešenje?! Ako jeste, alal vera, ali ja mislim da nije. Pritom, Kosovo je najzaostaliji deo ne Srbije nego Evrope. Beda, sirotinja, kriminal, primitivizam, bolest... I šta nam sve nije došlo s Kosova? I velike boginje... Da bi se to tamo uredilo, potrebno je bar 500 godina.

- Moji preci došli su krajem 18. veka iz Dečana. Tada se nismo prezivali Protić. Taj moj predak Milić Dečanac je došao u Stalać, pa onda u Varvarin. Milić Tomić je bio knjaz ražanjski u Prvom srpskom ustanku, pa su ga Turci sa dva sina nabili na kolac. I jednog sina, koji je bio sveštenik, seljaci su otkupili i skinuli sa koca. Preživeo je, i pod Milošem postao prota u Drugom ustanku. I po njemu smo mi Protići. Znate ono s koca i konopca? E, ja sam vam onaj koji je pretekao s koca.

-Kralj Aleksandar, Milošević, Koštunica su sve taoci jugoslovenstva, samo što su ga drugačije doživljavali. Aleksandar ga je tretirao kao integralno jugoslovenstvo, Milošević u titoističkim kategorijama, a Koštunica kao instrument za ostvarivanje srpskih ciljeva...

- Nisam ja toliko veliki optimista da bi Đinđić nešto uradio u vezi sa Kosovom. Nama su već tada bile vezane ruke pozicijom koju smo nasledili od Miloševića. Naša glavna greška bila je u tome što narodu nismo iskreno i pošteno predočili u kakvoj se situaciji nalazimo i kakvo je Miloševićevo nasleđe, nego smo iz meni potpuno nejasnih razloga preuzeli odgovornost za njegovu propalu politiku. Nismo narodu predočili kakve su naše realne šanse da uradimo nešto pozitivno na Kosovu, već smo nastavili da mu dajemo lažnu sliku pozivajući se na Rezoluciju 1244, koju niko nije čitao do kraja i koju zloupotrebljavamo i selektivno tumačimo samo tamo gde nam odgovara.

foto: Dado Đilas

- Mi smo posle 5. oktobra patili od ozbiljne aljkavosti, neozbiljnosti, neutemeljenosti. I otuda je proizašla naivna politika koju je oličavao Koštunica, ali nismo se tome odlučno suprotstavili da se ne nastavi sa argumentima Miloševićeve politike. Dakle, bila je šansa 2001. da se dogovorimo sa američkom administracijom koja nas nije bombardovala, bilo je tih nekoliko meseci medenog meseca da se nešto uradi sa Bušom ili Pauelom, ali...

- Moja ideja se zasnivala na tome da za izručenje Miloševića dobijemo sporazum o Kosovu. I smatrao sam da je to moralno opravdano zato što je on bio odgovoran za Kosovo. Predlagao sam čak da odemo kod Miloševića u zatvor i da mu kažemo otvoreno da on ide u Hag da bismo rešili Kosovo... Moj stav nije prihvaćen, kod Koštunice nikako, a Đinđić je bio skeptičan, on nije razumeo Amerikance, ni suštinu i dubinu promene dolaska republikanaca na vlast. Posle nekoliko meseci došao je 11. septembar i sve je otišlo dođavola, jer su se SAD uzdrmale u samom temelju, piše Nedeljnik.

- Danas u Srbiji svi duvaju u istu tikvu da ne treba priznati Kosovo. Osim ovih koji govore da treba zamrznuti konflikt, ali to su besmislice i bežanje od problema koji je Srbiji teg oko vrata. Što se mene tiče, rešenje je dosta jasno, ako imamo u vidu nacionalne interese.

- Najbolje bi bilo da razmenimo stanovništvo. I ako o tome može da se dogovori s Albancima, to bi bilo idealno. Da Srbi s Kosova pređu u Srbiju, a da Albanci iz Preševske doline odu na Kosovo. Pod uslovom da se obezbedi eksteritorijalnost naših verskih svetinja na Kosovu s pravom i obavezom Srbije da je finansira. Moramo da čuvamo ono što nam je najvrednije, a ne da to stavljamo u službu borbe za teritoriju. Većinu političara nije mnogo briga ni za crkve, ni za sveta mesta, ni za istorijske spomenike i lokalitete. Isto kao što ih ne interesuju spomenici u Makedoniji.

- Pa ako je Kosovo srce Srbije, šta je onda Makedonija? Rep? U čemu je Makedonija manje sveta srpska zemlja nego što je Kosovo? Jesmo li za nju manje krvarili? Pa danas tamo ima više srpskih svetinja, ali pripadaju drugim crkvama. Zejtinlik u Solunu finansiraju Grci, a ne mi. Sramota. Najveće srpsko vojničko groblje. Dobar deo Srba koji ide u Grčku na more nikada ne ode na Zejtinlik, ne zna ni šta je to, a ovamo smo neki veliki Srbi i busamo se u grudi. I heroj nam je Ratko Mladić. Pa car Dušan je krunisan u Skoplju. Naši su preci ginuli u Makedoniji, Kosovo smo 1912. uzeli bez ispaljenog metka.

- Mi posle pogroma na Kosovu 2004. nismo rekli da ćemo to obnovimo. Nama nije do toga stalo. Ne treba niko, ni Unesko, ni Albanci, ni Amerikanci, ni EU. Ne, mi smo se cenjkali s belim svetom ko će da plati rekonstrukciju Bogorodice Ljeviške. Sramota...

- Odrodili smo se sami od sebe, zato se i saplićemo o isti kamen. Zato što ovde može sve. I ateizam, o totoizam, i nacionalizam, mogu i zločini, i kriminalci, i pornografija. Sve može. I sve se uklapa u mračnu sliku ove zemlje iz koje ovaj jadni narod ne može da izađe, a ovi mladi jedva čekaju da odu. I niko se zbog toga ne brine.

- Moramo Srbima da omogućimo da žive kao ljudi, a ne u bodljikavoj žici, da ta deca uče dobru školu, da imaju izvesniju budućnost. Grci i Turci razmenili su 2,5 miliona ljudi, a ovde je reč o ukupno 150.000 Srba i Albanaca. Moj predlog prihvatiće svi, sem onih koji imaju direktnog interesa od kriminala, onih koji primaju dve plate, koji su kupovali stanove u Beogradu, a kao žive u Mitrovici... Uostalom, mi se 300 godina selimo sa Kosova. Pa zašto se selimo? Pa u težnji za boljim životom. Zašto je porodica moje supruge došla sedamdesetih s Kosova, u to sjajno Titovo vreme, ali su pobegli glavom bez obzira? Pa nije Albanac zabranio povratak Srbima na Kosovo, nego Srbin koji je do juče, ako ne i danas, imao ulicu u Beogradu, a zvao se pop Vlada Zečević. Je l' mi patimo od amnezije?

- Ne mogu da budem toliko pretenciozan da kažem da, ali bi to bila tema za ozbiljan razgovor i sa Amerikancima i sa Evropljanima. Ne bi bilo promene granica na čemu insistiraju Merkelova i Evropa. Da živim na severu Kosova, jedva bih čekao da svoju porodicu preselim u Srbiju. Žao bi mi bilo predaka, spomenika, ali čovek gleda na budućnost. Odlaze naši ljudi u Australiju, Kanadu, Južnu Afriku i ostavljaju sve ovde za sobom ako imaju šansu za bolji život. Pusta je južna Srbija, prazna je istočna Srbija. Ima mesta za sve nas. Na Kosovo danas idu samo kriminalci i pokvarenjaci.

- Nije, dakle, problem što se ne sporazumevamo sa belim svetom, nego što se ne razumemo sami sa sobom. Mi više ne znamo šta hoćemo. Krademo sami od sebe. Komunizam nas je potpuno razulario. Kakvi smo to postali? Sve je dozvoljeno. Da se laže, krade. Vulgarnost, prostakluk, blud. Nikog nije više stid, sramota. Ogadila nam se reč 'obraz' zato što ju je uzela neka ekstremistička organizacija. To je nekad bio pojam - imati obraz i dati reč. Miloša do danas prati kakav je bio lažov i prevarant, a stvorio je srpsku državu. Ne vredi ni to što je uradio, prišili su mu etikete s pravom. Sve se to izgubilo. Sami smo sebi najveći neprijatelji. Lako ćemo sa Rusima i Amerikancima ako izađemo na kraj sa sobom.

- Nekome u ovoj zemlji je stalo do toga da se Kosovo nikada ne razjasni, da živimo u maglovitom prostoru, u kome ne znamo ni ko smo, ni šta smo, ni odakle smo. Ovde se crkva bavi politikom. Ovde se crkva odrodila od hrišćanstva. Ovde crkva propagira osvetu, teritorijalno proširenje, bavi se državnom suverenošću i međunarodnim odnosima. Pa gde to ima? Crkva je potpuno zaboravila na praštanja, stradanja, patnje, potpuno zaboravila na Hristove reči...

BONUS VIDEO:

(Espreso.co.rs / Nedeljnik.rs)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.