OD ANTIKE DO BRISELSKOG SPORAZUMA: Ovo je hronologija slučaja Kosovo (FOTO)
Foto: Beta / Enzo Zucchi, Profimedia, Ilustracija/Espreso.co.rs

istorijski pregled

OD ANTIKE DO BRISELSKOG SPORAZUMA: Ovo je hronologija slučaja Kosovo (FOTO)

Plodna ravnica, smeštena u samom srcu Balkana, sa rekama Sitnicom i Labom i putevima koji povezuju Istok i Zapad, Sever i Jug, nosi ime Kosovo i Metohija

Objavljeno:

Plodna ravnica, smeštena u samom srcu Balkana, sa rekama Sitnicom i Labom i putevima koji povezuju Istok i Zapad, Sever i Jug, nosi ime Kosovo i Metohija.

Geopolitička, kao i prostorna i vremenska istorija Kosova i Metohije sveobuhvatna je i bogata, proteže se od najstrijih protoistorijskih vremena, pa sve do ovog našeg savremenog doba, gde smo sami svedoci istorije koja je u nastanku.

Ovo je oblast koja obuhvata dve geografske celine s jedne strane oblast Kosova i sa druge oblast Metohije. Njena istorija deli se na četiri razdoblja: Antičko (do 6. veka), srednjovekovno (do 15. veka), novovekovno (do 19. veka) i ono savremeno koje se još ispisuje (20. i 21. vek).

Jedna od osnovnih karakteristika Kosmeta jeste njena etnička raznolikost koja je prisutna kroz sve vekove njene istorije. Na ovom prostoru živeli su Dardanci i Mezi, kao i Stari Grci, ali i Stari Rimljani, Avari i Sloveni, a potom i Srbi i Albanci.

Istorijski najzanimljivija, možda jesu, upravo migraciona kretanja, koja se na prostoru Kosova i Metohije mogu pratiti još od vremena Ilira, preko kolonizacija koje su se dešavale u vremenu Rimskog carstva, pa sve do razdoblja u kome su Južni Sloveni postepeno naseljavali Jugoistočnu Evropu.

Proces postepene marginalizacije i potiskivanja srpskog stanovništva sa Kosova i Metohije počinje još u 15. veku nakon turskih osvajanja, ispraćeno jačanjem albanskog etničkog elementa na ovoj teritoriji.

U istoriji Kosova i Metohije ističe se pet istorijskih događaja, koji su načinili značajne demografske promene na ovoj teritoriji: Velika seoba Srba (1690. i 1737. godina), srpsko-turski ratovi (1876.-1878.), balkanski ratovi (1912.-1913.), Prvi svetski rat (1914.-1918.) i Drugi svetski rat (1941.-1944.). Dok je savremnu demografsku, migracionu istoriju ispisala antisrpska politika jugoslovenskih komunističkih vlasti nakon Drugog svetskog rata, a potom i NATO bombardovanje SRJ 1999. godine, tokom kojeg je došlo i do privremenog potiskivanja albanskog dela stanovništva, da bi sa dolaskom UNMIK-a i KFORA-a usledile nove demografske promene koje su podrazumevale masovno proterivanje Srba i drugih ne-albanaca od tzv. Oslobodilačke vojske Kosova.

ANTIČKO DOBA

Na prostoru Kosova i Metohije otkrivena su praistorijska naselja tokom arheoloških istraživanja ove teritorije. Ti pronalasci upućuju na prisustvo Ilira tokom drugog milenijuma pre nove ere. No, najznačajnijim naseljenicima na području Kosmeta smatraju se antički Dardanci. Oni su, kako je istraživanjem utvrđeno, naseljavali prostor današnje jugozapadne Srbije i severozapadne Makedonije. Kao vladari iz tog perioda (3 i 2 vek pre nove ere) navode se dardanski kraljevi Longarus, Bato i Monunius, Etuta (Monuniusova ćerka).

Stari Rimljani osvajačko interesovanje za ovu teritoriju pokazali su 160tih godina p.n.e, i to za vreme Ilirskih ratova. Konačno osvajanje ove teritorije uspelo im je tek za vladavine cara Avgusta, tada je osnovana i nova provincija Mezija. Da li su i Kosovo i Metohija administrativno pripadali pomenutoj provinciji, ili je pak samo Kosovo bilo u sastavu Mezije, dok je Metohija pripala Dalmaciji, ostalo je nerazjašnjeno.

SREDNJI VEK

Južnoslovenska plemena počela su da naseljavaju ove prostore u 6. veku, dok se Srbi trajno nastanjuju u 7. veku.

Sukob interesa tokom ranog srednjeg veka na ovim prostorima dešavali su se uzmeđu Srbije, Bugarske i Vizantije, koja je uspela ponovo da zavlada celom teritorijom Kosova i Metohije 1018. godine. Glavna uporišta vizantijske vladavine bili su gradovi Prizren i Lipljan.

- Prema arheološkim, lingvističkim i antropogeografskim svedočanstvima, Kosovo je srpska zemlja svakako još od seobe naroda, od VII veka. Prve srpske države u X i XI veku bile su okrenute Kosovu. Za vlade najčuvenije srpske vladarske dinastije, Nemanjića, Kosovo igra već ulogu središnje državne, političke, ekonomske i kulturne oblasti srpskog naroda. Uprkos kasnijim stoletnim razaranjima koja su odnela neke od najlepših spomenika srpskog Srednjeg veka, na Kosovu (Arhanđeli kod Prizrena, Bogorodica hvostanska) i danas se na Kosovu dižu veličanstveni srpski manastirski kompleksi iz XII, XIII i XIV veka i kasnijih razdoblja. Među njima su najčuveniji Bogorodica Ljeviška u Prizrenu, Banjska, Sveti Petar u Korišu, Visoki Dečani, Gračanica kod Prištine (gde je 1539. godine radila jedna od srpskih štamparija) i patrijaršija u Peći, Velika Crkva, u kojoj su čuvane mošti kanonizovanih srpskih vladara. Preko 80 srpskih dvoraca i gradova zabeležila je od XI do XV veka arheološka nauka na prostoru Kosova - stoji u tekstu Milorada Pavića, "Kratka istorija Kosova".

Manastir Bogorodica Ljeviška u Prizrenu
Manastir Bogorodica Ljeviška u Prizrenu foto: Aleksandar Jovanović Cile

KOSOVSKA BITKA I VREME POSLE

Na Kosovu polju 1389. godine odigrala se Kosovska bitka, gde su srbi uspeli da odbiju napad osmanlijske vojske, koja se nakon toga povukla sa teritorije Kosova i Makedonije.

Ugarska, međutim, tri meseca posle Kosovske bitke, napada Srbiju i uspeva da prodre do područja današnjeg Kragujevca. Iz tog razloga Kneginja Milica odlučuje da prihvati vazalstvo prema Osmanlijskom carstvu, kako bi zauzvrat dobila pomoć da odbije napade Ugarske.

Kosovom i Metohijom, između 1371. i 1398. vladao je Vuk Branković, koji je pružao otpor sve do 1392. godine, kada gubi Skoplje i pokorava se Osmanlijama, mada ne ispunjava ni jednu vazalnu obavezu, zbog čega i biva pogubljen 1398. godine u turskom zatvoru u Bugarskoj.

Gračanica kod Prištine
Gračanica kod Prištine foto: Reuter

U borbama koje su usledile nakon Kosovske bitke, despot Stefan Lazarević, sin kneza Lazara i kneginje Milice, odneo je pobedu u borbi protiv Đurađa Brankovića kod mesta Tripolje, koji je pokušavao da uz pomoć Turske preotme zemlje koje su ranije pripadale njegovom ocu, Vuku Brankoviću.

Sledeća teritorijalna borba za Kosovo i Metohiju odigrala se tokom mađarsko-turskog rata 1448. Te godine zapovednik mađarske vojske Janoš Hunjadi (u narodu poznatiji kao Sibinjanin Janko) preko Kruševca dolazi na Kosovo polje u pratnji 24.000 vojnika, gde se odigrala dvodnevna bitka protiv uveliko brojnije turske vojske sultana Murata II, koju Mađari gube.

Kosovo sve do 1459. godine ostaje pod vlašću srpske Despotovine, kada pada pod tursku vlast.

KOSOVO I METOHIJA U PERIODU OSMANSKE VLADAVINE

Kosovo i Metohija je bilo u sastavu Osmanskog carstva u periodu od 1459. godine do 1912. U to doba na Kosovu i Metohiji su postojala tri sandžaka i to Vučitrnski, Pećki i Prizrenski, a potom je formiran Kosovski vilajet, čije je prvo sedište bio Prizren, a onda Skoplje.

Tokom ove viševekovne Otomanske vladavine došlo je do ogromnih demografskih promena. Srbi su iseljavani ka severu, na prostore današnjeg Srema, Mačve, Vojvodine i Šumadije, dok su se Albanci iz siromašnih planinskih predela severne Albanije doseljavali u plodnije krajeve, o čemu svedoči to što kosovski Albanci govore severnoalbanskim dijalektom poznatim pod nazivom "Gega".

Prodor Turaka od kraja 14. veka pomera srpsko, ali i značajan deo albanskog stanovništva na severni i zapadni deo Balkanskog poluostrva.

Nakon pada srpske despotovine 1459. godine Turci su uspostavili spahijski sistem, a sem toga počinju i da terorišu, pljačkaju i porobljuju narod. Zbog nepodnošljive situacije, dolazi do velikih seoba Srba, a veliki otpor Turcima pružali su i Albanci. Poznati albanski vođa Đurađ Kastriot Skenderbeg ratovao je sa Turcima od 1443. do 1468. godine.

SEOBE SRBA

Nakon sloma turske opsade Beča i osnivanja svete lige, čije su članice bile Austrija, Poljska i Mletačka republika, dolazi do buđenja otpora kod pokorenih naroda u Turskoj 1684. godine. Tom "klanu otpora" pridružuju se i Srbi i Albanci i to austrijskoj vojsci pod vođstvom Pikolominija koja nadire prema Skoplju. Toj vojsci u Prizrenu i Novom Pazaru pridružuje se još 20.000 ljudi, no dolazi do osipanja i poraza od Turaka kod Kačanika 1690., što je rezultat smrti vođe Pikolominija. Sa austrijskom vojskom povlače se i Srbi, zajedno sa manjim grupama Albanaca, iz Prištine, Peći, Mitrovice, Prizrena i Novog Pazara.

Tome je usledilo najveća seoba Srba sa Kosova, predvođena patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem. Sa patrijarkom je tada u Vojvodinu došlo oko 100.000 ljudi, što je u narodu zapamćeno kao Velika seoba Srba.

U sledećem austro-turskom ratu od (1737.-1739.) austrijski car Karlo VI poziva hrišćane na ponovni ustanak. U tom ratu Austrijanci zauzimaju Niš, a Srbi Novi Pazar 30. jula 1737. Patrijarh Arsenije IV Jovanović uputio je ljude na Kosovo i severni dio Albanije da pobune narod i podignu ustanak. Turska tada konačno doživljava poraz kod Nove Varoši, no protiofanzivom sve ponovo biva izgubljeno. Srbi i Albanci ponovo se sele preko Dunava u Austriju.

Turci na prazne prostore naseljavaju Albance, kao i na područje oko Novog Pazara, gde veliki broj Srba, onih koji su tu ostali, prelazi u islam kako bi izbegli tursku osvetu zbog pobunjeništva.

U narednom periodu Albanci bivaju naseljeni u dolini Laba, južne Morave do Surdulice, Leskovca, Skoplja, Kuršumlije i Niša, na tim novim teritorijama Turci im daju plodnu zemlju i povlastice, dok se tim novim demografskim promenama srpski etnički centar premšta iz Raške i Kosova u sliv Morave i Vojvodinu.

DVADESETI VEK, VEK OSLOBOĐENJA KOSOVA I METOHIJE

Nakon dugogodišnjeg nasilja koje je srpski narod na području Kosovskog vilajeta trpio od strane turske vlasti i albanskih velikaša, Kraljevina Srbija zajedno sa Kraljevinom Crna Gora u jesen 1912. ulazi u rat protiv Osmanlija, čime je otpočeo i prvi balkanski rat.

U toj borbi vojska Srbije izvojevala je pobedu u predelu Kosova i južne Metohije sa Prizrenom, dok je vojska Crne Gore s druge strane oslobodila severni dio Metohije i Đakovicu.

Tokom Prvog svetskog rata, austrougarske jedinice uspele su opet da okupiraju severni dio Kosova, a bugarske južni, dakle Prizren, Prištinu, Kačanik, Uroševac, Gnjilane. Austrougari i Bugari su isprva na Kosovo bili dočekani kao oslobodioci. Austrougarske vlasti otvaraju škole na albanskom jeziku, dok sa druge strane Bugari nastoje da zavedu surovi okupacioni režim.

Kosovo u oktobru zauzimaju jedinice srpske 2. armije, posle proboja Solunskog fronta 1918. godine. I to područje kasnije ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Područje Kosova i Metohije je 1929. podeljeno je na tri banovine Zetsku, Moravsku i Vardarsku. Kraljevina Jugoslavija u tom periodu nastojala je da politikom agrarne reforme i merama kolonizacije utiče na izmenu etničke slike na ovom području.

Kosmet, kao naziv za gore pomenuto područje stvaraju komunisti 1938. godine. Komunistička partija u tom periodu već je uveliko izvršila svoj uticaj na teritoriji Kosova i Metohije.

Oni su uveliko radili na stvaranju stava prema autonomnosti Kosmeta i bratskoj ravnopravnosti naroda koji su u to vreme živeli na tom području. Taj stav potvrđen je na 5. zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. koja je održana u Zagrebu.

Nakon toga komunistička omladina nastavlja sa delovanjem u periodu od 1938. i 1939. štampanjem letaka koji su kao sadržinu nosili protivljenje iseljavanja Albanaca u Tursku, te oduzimanjem njihove zemlje. Albanci se nisu preterano uključivali u ova delovanja mladih komunista.

Priština
Priština foto: Aleksandar Jovanović Cile

KOSOVO U DRUGOM SVETSKOM RATU

Fašističku italiju, koja je veći deo Kosova i celu Metohiju, kao i Vardarsku Makedoniju i Grčki priključila teritoriji tzv. Velike Albanije, albanci su dočekali kao svog oslobodioca. Albanci nisu želeli da se priključe jugoslovenskom partizanskom pokretu. Manje delove Kosova zaposeli su Nemci i Bugari.

Tokom Drugog svetskog rata na Kosovu i Metohiji, doduše sa mnogo manjim intenzitetom nego u ostatku zemlje, delovale su partizanske jedinice. Srbi na Kosovu ovu okupaciju doživeli su kao gubitak slobode, dok Albanci slom Kraljevine Jugoslavije primaju kao olakšanje i poboljšanje svog položaja. Svi pokušaji KPJ-a da pridobiju Albance za borbu za oslobođenje od okupacije bili su bezuspešni. U tom periodu veliki broj Srba seli se u Crnu Goru i Srbiju. S njima odlazi i veliki broj komunista a ona preostala manjina preorijentisala se na manje akcije, sabotaže i pripremu ustanka.

Nakon kapitulacije Italije, Nemci okupiraju Albaniju i Kosovo, te proklamuju poštovanje nezavisne i slobodne Albanije.

KOSOVO U SFRJ

Po završetku Drugog svetskog rata, Kosovo i Metohija vraćeni su Jugoslaviji, te ulazi u satav Narodne (nešto kasnije Socijalističke) Republike Srbije. Autonomna Kosovsko-Metohijska oblast zvanično je proglašena u julu 1945. godine.

Današnje granice Autonomna Kosovsko-Metohijska Oblast je dobila još 1959. godine i to proširenjem na sever. Tada su predeli Raške bili naseljeni isključivo srpskim stanovništvom, a ta oblast izuzeta je iz sastava Centralne Srbije. Raška je kao oblast dodeljena opštini Leposavić.

U aprilu 1963. godine proglašena je Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija, pa je u novembru 1968. to ime promenjeno u Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo, čime je Metohija izgubila svoje mesto u nazivu ove teritorije.

Prema ustavu Srbije, koji je nastao 1974. godine Kosovo je imalo široku autonomiju.

103.000 Srba i Crnogoraca napustilo je Kosovo i Metohiju tokom 1961. Ova seoba izazvana je uglavnom pritiskom albanskih vlasti, ali i populacije.

HRONOLOŠKI PREGLED SUKOBA NA KOSOVU KOJI SU USLEDILI

1989. najavljena promena Ustava Srbije izazvala je generalni štrajk albanskih rudara kod Prištine. Ovaj štrajk ugušen je, a Skupština Srbije usvojila je ustavne amandmane. Kosovo gubi široku autonomiju, a u nazivu se ponovo pojavljuje Metohija.

1990. albanski politički predstavnici proglasili su nezavisnost Republike Kosovo, no tada to nije priznala ni jedna država osim Albanije.

1994. osnovana je albanska teroristička organizacija "Oslobodilačka vojska Kosova", čiji je cilj bio nezavisno Kosovo.

1996. albanska teroristička organizacija OVK, započinje sukobe sa Policijom Srbije, napadama iz zasede, što se u 1998. pretvara u pravi rat, kada su se teroristički napadi na policiju proširili na celu Pokrajinu. Ovo je dovelo do žestoke reakcije policije, što je rezultovalo i uključivanjem vojske u ovaj sukob.

Nakon što su SAD i EU izvršili pritisak na SR Jugoslaviju da povuče i vojne i policijske snage iz Pokrajine i da Albancima da veći stepen autonomije, došlo je do otvorenih pretnji NATO bombardovanjem.

1998. predsednik SRJ Slobodan Milošević sa američkim izaslanikom Ričardom Holbrukom postiže sporazum o raspoređivanju misije Oebsa na Kosovu i Metohiji, te povlačenjem dela vojnih i policijskih snaga čime je makar privremeno otklonjena opasnost od NATO bombardovanja. I pored ovog napadi OVK se nastavljaju.

1999. održana je mirovna konferencija poznata kao "Pregovori u Rambujeu", na kojoj su učestvovali predstavnici vlasti SRJ, kosovskih Albanaca, EU, SAD i Rusija. Nakon tri nedelje pregovora nije postignut nikakav sporazum. SAD i EU smatrali su ovo poslednjim pokušajem da se na miran način reši kriza. SRJ dobila je od NATO-a otvoren ultimatum da će ako ne prihvate sporazum iz Rambujea, kojim je predviđeno vojno prisustvo NATO snaga u zemlji i autonomija Kosova i Metohije koja se graničila sa nezavisnošću uslediti bombardovanje. SRJ odbila je da prihvati ovaj sporazum, pa je 24. marta usledilo NATO bombardovanje.

KOSOVO POD VLAŠĆU UJEDINJENIH NACIJA

Po okončanju NATO agresije na SRJ u junu 1999. godine, područje KiM potpalo je pod upravu Ujedinjenih nacija.

Sve vojne jedinice SRJ i policijske jedinice Republike Srbije, prema Kumanovskom sporazumu, povučene su sa Kosova i Metohije, a teritoriju su zaposele jedinice KFOR-a.

U rezoluciji 1244 bilo je navedeno kako područje KiM predstavlja sastavni deo Savezne Republike Jugoslavije, no pokazalo se kako su predstavnici međunarodne zajednice imali drugačije prioritete. Uprkos prisustvu KFOR-a i UNMIK-a, srpsko stanovništvo bilo je izloženo sistematskom i organizovanom teroru od strane od albanskih ekstremistima, što je rezultovalo novim talasom iseljenja.

U 2004. godini dogodilo se masovno etničko čišćenje Srba na teritoriji KiM poznato kao Martovski program. Albanski ekstremisti su napali čitave srpske zajednice i srpske kulturno-istorijske spomenike.

KOSOVO I METOHIJA DOBILA AUTONOMIJU

U 2005. godini međunarodni pregovori o pronalaženju političkog rešenja za status KiM ušli su u novu fazu, kada je Kofi Anan, generalni sekretar UN, imenovao bivšeg finskog predsednika Martija Athisarija za specijalnog izaslanika u pregovorima.

Bivši finski predsednik Marti Athisari
Bivši finski predsednik Marti Athisari foto: Fonet

Athisarijev plan svodio se na odvajanje Kosova i Metohije od Srbije, tako da ga zvanični Beograd nije mogao prihvatiti. Vlada Srbije je 2007. godine formiralo Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, kada su međunarodni pregovori ulazili u završnu fazu.

2008. godine bilo je već gotovo potpuno izvesno da međunarodni pregovarači u saradnji sa privremenim institucijama u Prištini "prave prostor" za jednostrano proglašenje nezavisnosti.

17. februara 2008. godine privremena kosovska skupština jednostrano je proglasila nezavisnost Kosova i Metohije od Republike Srbije.

8. oktobra 2008. godine skupština UN-a usvojila je predlog Srbije da od Međunarodnog suda pravde u Hagu zahteva savetodavno mišljenje o tome da li je nezavisnost KiM proglašena u skladu sa međunarodnim pravom.

BRISELSKI SPORAZUM

2012. godine umesto ukinutog Ministarstva za KiM Vlada Republike Srbije formirala je Kancelariju za KiM.

Pod pokroviteljstvom UN-a u Briselu je 19. aprila 2013. godine potpisan sporazum o normalizaciji odnosa između RS i privremenih institucija u Prištini.

Sporazum je predviđao osnivanje ZSO na KiM. Taj deo sporazuma još uvek nije sproveden.

U sklopu nastavka pregovaračkog procesa, pri Vladi Srbije 2015. godine obrazovana je Kancelarija za koordinacione poslove u pregovaračkom procesu sa Privremenim institucijama samouprave u Prištini.

Bonus Video:

Espreso intervju - Vjerica Radeta

(J.K.)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.