15.000 ALBANACA ANTIKOMUNISTA JE 1944. GODINE DIGLO USTANAK PROTIV JUGOSLAVIJE: Titov odgovor bio je BRZ, BRUTALAN I SUROV!
Pobunu je ugušila Jugoslovenska armija 21. februara 1945. godine, Foto: Profimedia, Fonetap, Ilustracija

pobuna

15.000 ALBANACA ANTIKOMUNISTA JE 1944. GODINE DIGLO USTANAK PROTIV JUGOSLAVIJE: Titov odgovor bio je BRZ, BRUTALAN I SUROV!

Za gušenje ove pobune NOVJ je bila prinuđena da upotrebi oko 40.000 ljudi

Objavljeno:

Pobuna balista na Kosovu i Metohiji bila je pobuna pripadnika organizacija Bali Kombetar protiv jedinica NOVJ koja je počela krajem 1944. U njoj su učestvovali Albanci koji su mobilisani u partizanske jedinice kako bi se poslali na Sremski front, i bilo ih je oko 15.000. Međutim, ovu pobunu ugušila je Jugoslovenska armija 21. februara 1945. godine, kada je u dreničkom selu Trstenik opkoljen i skoro uništen štab pobunjenika. Ipak, određene grupice balista su nastavile da deluju, i tek je sedam godina kasnije, 1952. likvidirana poslednja grupa. Za gušenje ove pobune NOVJ je bila prinuđena da upotrebi oko 40.000 ljudi!

U sve okupatorske vojne i policijske jedinice masovno su se uključivali Albanci sa Kosova i Metohije i verno služili nemačke i italijanske okupatore, ne samo na Kosovu i Metohiji, već i u Albaniji, Crnoj Gori, Makedoniji i drugim krajevima gde su vladali okupatori.

Narod u Albaniji je po zlu pamtio Albanace iz Kosova i Metohije, koji su kao okupatorski vojnici (21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)) i balisti gušili ustanak protiv okupatora. A od druge polovine 1943. godine, južno od Kruševca i Aleksinca, ni u jednom mestu u Srbiji nije smela da se kaže na ulici nijedna ružna reč o Nemcima, ili nešto da se dobaci u prolazu pored njih kao do tada. A razlog je bio to što su se u nemačkim SS uniformama kretali srpskim ulicama i Albanci iz Kosmeta, starosti između 25 i 30 godina. Oni su govorili srpski i bili nemilosrdni neprijatelji Srba.

Na ulicama se nikad nije znalo da li je esesovac Nemac ili Albanac. Pored njih, u civilu su se kretali i Albanci špijuni, koji su bili u službi Nemaca. Za sve vreme Drugog svetskog rata kretali su se Albanci u uniformi i civilu. Na Kosovu i Metohiji Albanci su uzeli masovno učešće u službi okupatoru, kao špijuni ili pripadnici vojnih formacija, balisti žandarmerija ili policija.

Jedan deo esesovaca i špijuna je odstupio s Nemcima, a mnogi od njih su ostali posle odstupanja i postali partizani. Sve im je oprošteno s obrazloženjem da su zaostali, neobrazovani i da su bili ugnjetavani u truloj Jugoslaviji. Albanci koji su bili u partizanima su često radili zločine nad istim partizanima. Za vreme okršaja sa balistima. 23. decembra na takav način je ubijen Petar Slijepičević, komandant 4. čete 3. bataljona 5. Kosovsko metohijske brigade, kog je ubio njegov borac Albanac. Na saslušanju je potvrđeno da je bio fašistički špijun.

Mnogo od ovih nemačkih sluga našli su se u albanskim partizanima, koji nisu hteli da idu na Sremski front, već su se odmetnuli i sručili u Drenicu, posle mnogo zločina izvršenih za kratko vreme nad Srbima od Podujeva do Drenice.

Krajem rata i očekivanjem da Nemci odu, Albanci su se reorganizovali i vršili pripreme da Kosovo i Metohiju pripoje Albaniji. Druga prizrenska liga proglasila je opštu mobilizaciju s pozivom na odbranu etničkih granica. Džafer Deva je pred samo oslobođenje Prištine poslao u Italiju profesora Vasilja Antona, s dosta zlata, da uspostavi vezu s Britancima. Sve je radio s odobrenjem nemačke obaveštajne službe i sa ciljem da se ne dozvoli dolazak partizana i nove narodne vlasti na Kosmet.

U decembru 1943. godine došlo je do sastanka prvaka MDSK s jednim britanskim majorom u Đakovici. Na tom sastanku Britanci su savetovali da se odmah u svim mestima formiraju čete, pod rukovodstvom Ejupa Binjaka, koje bi uticale na albanske mase da ne odlaze u NOVJ.

Drugi sastanak sa Britancima održan je u februaru 1944. godine. Na ovom sastanku Britanci su savetovali albanskim agentima da ne stupaju u bilo kakav kontakt, niti da sarađuju s partizanima. Britanci su obećali veliku pomoć i tvrdili da če se iskrcati u Albaniji.

Treći sastanak s Britancima održan je u selu Đinovce. Na tom sastanku je rešeno da Đazim Blaca formira čete i odmah otpočne s akcijama. S njim je u stalnoj vezi bio britanski agent Megdi Elezi, oficir albanske vojske. Međutim, oslobođenje Kosova i Metohije pomrsilo im je ove planove.

Pobuna je počela 2. decembra 1944. godine kad su balisti napali Uroševac i završila se 21. februara 1945. godine kad je u selu Trsteniku u Drenici opkoljen i gotovo uništen štab pobunjenika. U jedinicama balista su učestvovali i (bivši) pripadnici divizije SS Skenderbeg. U februaru 1945. godine jedan zarobljeni Albanac - balista na saslušanju u Štabu Pete kosovsko-metohijske brigade izjavio je da su se u balističkom štabu u Drenici nalazili i rukovodili operacijama nemački i saveznički oficiri, obučeni u albanska odela. Nemačke oficire je njihova komanda ostavila kao vojnu pomoć balistima. Saveznički oficiri su došli tajnim putevima iz Albanije.

U partizanskim kosovsko - metohijskim brigadama bilo je mnogo Šiptara. Većina su bili dobri borci ali je bilo mnogo i onih koji su izdali i prešli na stranu balista, ubijajući prethodno Srbe partizane u svojim jedinicama. Partizanska straža u selu Novo Poljance, sastavljena isključivo od Šiptara 30. januara 1945. zarobila je na prevaru pisara i referenta saniteta 3. bataljona 5. Kosovsko-metohijske udarne brigade.

Održano im je suđenje (sudije Šaban Polža i Mehmed Gradina), gde su osuđeni na smrt. Srećom nisu streljani jer ih je Osman Zorić, iz sela Daševci, sklonio u toku borbe i uveo u odaju gde si boravile žene. U jeku najžešćih borbi u Drenici, noću između 30. i 31. januara 1945. godine, 4. omladinski bataljon 1. Kosovsko - metohijske udarne brigade, sastavljen isključico iz Šiptara, dezertirao je iz reona sela Donje Prekaze i krenuo u pravcu sela Deševci. Tamo su se nalazile glavne snage balista, čiji komandant bataljona je bio Jusuf Ibrahimi a komesar Raif Halimi. Prethodno su ubili trojicu jedinih Srba u bataljonu (zamenika komesara, intendanta i partijskog rukovodilaca bataljona). Silovali su a zatim ubili jednu partizanku koja je bila Srpkinja.

U selu Gornje Prekaze nalazila se je seoska partizanska straža sastavljena od Šiptara. U toku borbe 1. februara 1945. godine pomenuta straža je razoružala na prevaru jedno odeljenje 3. čete, 4. bataljona, 5. Kosovsko - metohijske brigade. Zatim su pristupili mučenju razoružanih boraca. Poubijali su ih sve osim jednog koji je uspeo da pobegne.

Bonus video:

Saša Janković, intervju

(Espreso.co.rs / Vikipedia)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.