MI CIGANI SMO OD BOGA STVORENI ZA MUZIKU! Neša Saita je sa Šabanom Bajramovićem učio PRVE NOTE
Neša Saita, Foto: Aleksandra Čolić

NIŠ - GRAD TOLERANCIJE

MI CIGANI SMO OD BOGA STVORENI ZA MUZIKU! Neša Saita je sa Šabanom Bajramovićem učio PRVE NOTE

Mi smo ti koji su od Boga stvoreni za muziku, i to niko ne može da nam ospori...

Objavljeno:
Suzana Trajković

Romsku muziku može da razume svako. Ipak, da je stvaraju mogu samo oni. Bog je za muziku stvorio njih - romski narod.

Sledeća priča sa ovom poukom potekla je od čoveka čije ime znaju svi Romi, posebno oni niški. Zovu ga Neša Saita, za mnoge je samo "čika Neša". Ne voli reč Rom, iako je to politički najkorektnije.

- Ja sam ciganin. Mi cigani smo muzičari, nas je sam Bog stvorio za muziku. I od toga niko ne može da me odvrati! - rekao nam je on na samom početku razgovora.

Inače, njegovo puno ime je Nebojša Saitović. Vođa je grupe "Crne mambe", koje postoje već 37 godina.

- To je orkestar Šabana Bajramovića koji sam ja po nalogu predsednika države 2008. godine Borisa Tadića preuzeo, da se orkestar ne bi ugasio. Tada sam živeo u Grčkoj i svirao sam sa Grcima, ali sam se vratio u Srbiju i nastavio sa orkestrom "Crne mambe" kako bi se posvetio očuvanju prave romske muzike.

Orkestar inače niže velike uspehe, a za njega znaju svi Romi, ali i oni koji nisu te nacionalnosti.

foto: Aleksandra Čolić

- Od kad sam uzeo orkestar imali smo četiri velikla uspeha svetskog karaktera. Bili smo predgrupa "Santani" 2013. godine, a 2014. smo svirali na Svetskom prvenstvu u fudbalu u Brazilu. Dva puta smo uživo svirali sa "Džipsi kingsima", a svirali smo i sa Nemanjom Radulovićem, kao i sa svim drugim poznatijim ličnostima Srbije, stare Jugoslavije i Evrope.

O romskoj muzici priča sa posebnom strašću, jer je, kako i sam kaže, ona njegova najveća ljubav. Danas radi sve da tu vrstu muzike očuva, baš onakvom kakva ona treba da bude.

- Trudimo se da negujemo baštinu romske kulture, a pod tim posebno mislim na muziku. Neke stvari mi radimo aranžmanski malo drugačije, pa to ima onaj ciganski - latino zvuk. Uspeh nam je baš u tome što smo autentični, i po toj autentičnosti prepoznatljivi u svetu.

foto: Aleksandra Čolić

Romska muzika je jezik koji neko može da govori bez obzira na to da li je Rom ili Romkinja. Oko ove Nešine rečenice uvek se vrti priča, jer je ona način da se dokaže koliko je ona važna za celokupno društvo, ne samo za romski narod.

- Romska muzika ima svoju autentičnost u svetu. Cigani su skitački narod. Ne bih rekao da su oni prilagođeni državama niti podneblju u kojima žive. Mnogi su napravili imidž svojih država putem cigana. Zato imamo i mađarsku muziku, koja je isključivo ciganska. Tu je i španska muzika koja je isključivo ciganska muzika. Ne smemo zaboraviti ni na rusku cigansku muziku, kao ni grčku. Mi smo ti koji su dali pečat u muzici tih država.

Mi imamo čoveka koji je označio svetsku muziku i zove se Šaban Bajramović.

Mi smo pečat tih muzika. mnogi to hoće da nam oduzmu. Mi smo ti to stvorili, i činjenica je da to niko ne može da bam oduzme. Retko ko zna da je Mocart bio ciganin - priča Neša Saita, i u dahu nastavlja da govori dalje dobro o svom narodu.

- U svetskoj muzici najviše se pominje reč džipsi, iliti ciganin. Mnogo smo toga uradili, ali nažalost malo toga se u prethodnom periodu radilo na našem intengritetu. Uspeli smo mi ipak da zadržimo nešto od kulture, mi pravi muzičari čuvamo naš muzički intengritet. Znamo muzičku cigansku azbuku. Imamo mnogo dobrih bendova koji još dobro rade, ali imamo i poslednjih pet, deset godina trend muzičara koji veze sa romskom muzikom nemaju, a kažu da imaju.

Življenje muzike imamo tragove, ali je mnogo toga nije zapisano. Sve se prenosi sa kolena na koleno. Migracije su mnogo oslabile taj tend, ali smo mi tu da sve zapišemo, da ostavimo tragove, da se zna šta je naše a šta nije naše, kada se gleda muzička kultura i njen uticaj na svu ostalu muziku koja se nadograđuje na cigansku muziku.

Muzička kultura Roma je sad postala nešto imaginarno i nešto što retko ko može da shvati. Mlađe generacije rade nešto što ne bi trebalo da rade. Polako nam okrnjuju tu našu kariku romske muzike i polako ulaze u vode koje veze nemaju sa našom kulturom i sa našim življenjem, našom muzikom. Počeli su da sviraju arapsku muziku, ali i srpsku što nikada do sada nismo radili. Mi smo ti koji su od Boga stvoreni za muziku, i to niko ne može da nam ospori... - izričit je naš sagovornik.

foto: Aleksandra Čolić

- Uđite u bilo koju mahali, i pustite decu na ulicu i videćete da su oni sami kreatori i kompozitori svoje muzike. Nikada nećete čuti da jedno dete dva puta isto otpeva jednu numeru. To se nikada neće desiti.

Inače, ovaj čovek upisao je studije medicine, želeo je da se obrazuje, ali je od toga odustao zbog svoje najveće ljubavi.

- Ostavio sam Medicinski fakultet na trećoj godini. Pre toga završio nižu muzičku školu, pa krenuo u medicinsku školu, pa na fakultet. Međutim, ja sam imao sreće da radim sa pravim muzičarima koji su negovali cigansku muziku. Zato sam veoma brzo napredovao tako da sam ušao u muzičku elitu stare Jugoslavije. Imao sam sreće i da je Šaban Bajramović iz Niša, da je bio veliki prijatelj mog oca, i da je meni bukvalno zabranjivao da sviram sa njim da bih završio fakultet. On je voleo da cigani budu obrazovani, dosta je decu i sam pomagao. Fakultet sam ostavio u trećoj godini da bih se posvetio muzici, ta ljubav bila je najjača, Obišao sam ceo svet, prošao sve i nikada se nisam pokajao. Shvatio sam da je muzika moj pokretač i moja najveća ljubav.

Neša Saita živi u svom voljenom Nišu i dan danas. Ma gde išao, a obišao je svet, njemu se uvek vraćao.

Danas živi malo dalje od centra grada, pored reke.

Njegova mantra po kojoj se uvek vodi jeste ta da Romi uvek žive pored vode.

- Cigani su spoj vode, jer su uvek živeli pored vode, spoj prirode, jer su uvek živeli u prirodi, i spoj neba jer im je ono voljia da mogu da putuju slobodno, bez granica po celom svetu.

Niš mu je u srcu uvek, ma gde bio.

- Rođen sam u NIšu, roditelji su mi odavde. Volim ovaj grad, to je moj grad. Ljudi me tu vole, i ja volim njih. Ovde može lepo da se živi, samo je potrebno raditi i truditi se...

Naš sagovornik nalazi se na čelu organizacije FROS (Federacija Romskih Osnovaca Srednjoskolaca Studenata Srbije). Humanitarnim radom bavi se već 30 godina.

- To je moja lična satisfakcija. Pomažem ljude individualno, porodice, pravno, u svim vidovima pomoći, i to ne samo romskoj populaciji.

Pomogao je više od 3.000 porodica, a jedna od poslednjih akcija koje je imao je nabavljanje invalidskih kolica za devojčicu koja je u kolicima zbog urođenog deformiteta donjih ekstremiteta.

Više o uspešnim Romima iz Niša:

„Tekst je objavljen u sklopu projekta koji je sufinansiran iz budžeta Grada Niša."

(Espreso.co.rs)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.