Ispovest devojčice na koju niko neće ostati ravnodušan: Kako je Oluja ušla u moje selo
Foto: Profimedia

dušu kida

Ispovest devojčice na koju niko neće ostati ravnodušan: Kako je Oluja ušla u moje selo

Iz misli me je prenuo zvuk granate. Jedna, druga, treća… Sa terase gledam komade zemlje koji lete u vazduh
Objavljeno: 17:07h

Potresna ispovest devojčice koja je preživela Oluju. Prenosimo Vam je u celosti. Pokušajte da zadržite knedlu u grlu:

Četvrti avgust 1995. osvanuo je kao sunčan i topao dan. Sećam se da sam ujutro obukla neke stare, čudne farmerke sa belim štraftama i plavu košulju kratkih rukava. Na stopalima – žute espadrile.

OK, znate da Espreso ima aplikaciju. Niste znali da je od danas još bolja!

Bila sam prilično zadovoljna što niko od starijih nije primetio da sam navukla taj dugo željeni par obuće, tek onako, bez posebne prilike. U kosi mala plastična zelena šnala u obliku leptira. Kao i svakog drugog jutra, poslednje četiri godine, prešla sam par koraka preko uskog, dotrajalog asfalta i ušla u đedovo dvorište.

foto: Profimedia

Baba je već odavno bila u avliji, upravo se spremala da još jednoj kokoški „zavrne“ šiju, jer valjalo je spremiti ručak za punu kuću čeljadi. Instinktivno sam prišla da, po ko zna koji put, pogledam taj mučan čin. Par kapljica krvi završilo je na mojim pantalonama. Pogledale smo se i nekako krišom osmehnule – nikom ništa, opraće se.

U našem zaseoku je velika gužva. Četvrta godina mučnog rata besni u Krajini. Rođaci i meštani iz udaljenih delova sela, motaju se po putu zajedno sa vojskom. Gomila traktora i raznih prikolica. Mirno je posle par paklenih noći kada su se razlegali jauci i čula jaka paljba. Čujem kako poneko od starijih kaže da su ONI jako blizu, da svakog časa mogu doći i sve nas potamaniti. Nije mi jasno. Ja razmišljam o tome kako je sutra svadba kod jedne rođake u selu. I koliko silno hoću da idem, ali me nešto niko ne konstatuje. Neka, mislim se. Još ranije sam odabrala haljinu i sandale koje su mi odavno male. Čisto da me ne uhvate nespremnu.

Kada je koji mesec ranije „pala“ Zapadna Slavonija, baba i ja smo mudro razmatrale opciju kako bi, ako dođe do situacije „stani-pani“, valjalo da odemo kod moje druge babe u šumu. Kaže, tako se radilo za vreme Drugog svetskog rata. Ma, nema šanse da nas bilo ko pronađe tamo.

counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.