Kopile, zašto plačeš? Ispovest devojke iz Kladova kojoj je otac izbijao mlečne zubiće udarcima!
Foto: Stock

13 godina pakla

Kopile, zašto plačeš? Ispovest devojke iz Kladova kojoj je otac izbijao mlečne zubiće udarcima!

13 godina smo brat i ja preživljavali pakao, prijavljivali smo slučaj 10 puta, bežali od kuće 10 puta, ali nam niko nije pomogao! Odrasteš u sredini gde je nasilje u kući normalno, ne znaš za drugi obrazac ponašanja!
Objavljeno: 12:39h

Nastavlja:

Znate, kad neko odraste u okruženju gde vam neko priča da je to normalan obrazac ponašanja, vi mislite da je to normalno. Ja sam videla prvog komšiju kako se sa sinom tuče vilama.

Seća se i dana kada je krenula u predškolsko, mama je došla po nju u vrtić, stigle su kući, on je došao ranije sa posla, ručak nije bio gotov, onda je krenuo da viče, i digao je sto, uzeo je stolicu i gađao joj mamu, a onda je prišao i krenuo je da je šutira...

Počela sam da plačem, mlađeg brata sam sakrila u cipelarnik, prišao mi je i pitao: "Kopile zašto plačeš?" Mucala sam, onda sam samo osetila zujanje u glavi i mrak pred očima. Voda se slivala niz moju kosu, videla sam mamu, uplakanu, pričala je: "Joj bože šta ti je uradio". Okupala me je, osetila sam slan ukus u ustima, gutala sam, bila je to krv. Shvatila sam da je moj prvi mlečni zub ispao, ispao je od udarca”

foto: Stock

“Epizode batina su se nastavile”, priča ona u ispovesti koja ledi dušu.

Jedno od težih priznanja je i da je njen brat pokušao da se obesi sa samo 9 godina.

Svi su ćutali, pa i ja, ali u sebi sam vrištala, bio je to za mene najteži bol koji sam izdržala u svom životu. Verujte mi, razmišljala sam danima šta da uradim, prolazilo je vreme, ništa se nije dešavalo, rutina se nastavila, a i batine.

A onda mi je on jednog dana rekao: "Ti, ti ćeš biti kurva celog života, jer ste svi vi, i ti i tvoj brat i retardirana majka, nesposobni da zaradite za život." Odzvanjale su te reči dugo u mojoj glavi. Otišla sam u crkvu i molila sam se da se spasimo, zaklela sam se pred ikonom da ću završiti školu, da ću upisati fakultet, da ću biti svoj čovek.

Dan njenog spasa bio je kada su pokupili torbe i otišli od kuće, iako je ona morala da počne da radi sa 13 godina.

foto: Stock

“Dolazili smo u našu iznajmljenu kućicu mrtve umorne, ali mirne, bilo je dana kad smo jeli ceo jedan hleb nas troje dnevno, bilo je i dana kad sam nosila tuđu gardarobu jer nisam imala novca za svoju. Bilo je dana kada sam išla u školu i spavala na času jer sam prethodno celo popodne radila”, priča naša sagovornica.

counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.