RAK PLUĆA MOŽE DA POSTANE HRONIČNA BOLEST, A NE DA UBIJA! Dr Stojanović iz Kamenice smatra da smo NA KORAK OD CILJA
Dr Goran Stojanović, Foto: Privatna arhiva

VESTI KOJE OHRABRUJU

RAK PLUĆA MOŽE DA POSTANE HRONIČNA BOLEST, A NE DA UBIJA! Dr Stojanović iz Kamenice smatra da smo NA KORAK OD CILJA

Glavni problem u našoj zemlji je taj što 65 odsto pacijenata bolest otkrije kad je bolest već uznapredovala

Objavljeno:
Suzana Trajković

Od karcinoma pluća godišnje u Srbiji oboli više od 6.000, a umre 4.600 osoba. U proseku, dnevno se kod njih 16 dijagnostikuje ova vrsta raka, a na žalost, svaki dan 13 osoba izgubi bitku sa ovom teškom bolešću. Srbija je, po stopi smrtnosti, na neslavnom drugom mestu u Evropi, a broj obolelih raste iz godine u godinu.

Prvi avgust je Svetski dan borbe protiv raka pluća, najčešćeg i najsmrtonosnijeg raka karcinoma u Srbiji i svetu. I pored poražavajućih statistika, postoji nada da nešto može da se promeni. Karcinom pluća može da postane hronična bolest, a ne smrtonosna.

Borbe udruženja pacijenata i lekara traje već dugi niz godina, a nadležni su prepoznali problem i od ove godine omogućili lečenje pacijenata u Srbiji upravo ovim savremenim terapijama. O tome nam je malo opširnije govorio Goran Stojanović, Upravnik klinike za pulmološku onkologiju Instituta za plućne bolesti Vojvodine, Sremska Kamenica.

Naime, vrlo ohrabrujuća je vest da su od pre dva meseca, oboleli od raka pluća u mogućnosti da o trošku RFZO dobijaju najsavremenije imuno i ciljane terapije, što nam svima uliva nadu, jer se danas sa rakom može živeti.

- To su tri leka koja su ušla na listu da se preko Fonda daju pacijentima, i to onima koji nisu ranije dobijali terapiju, odnosno dobijali su, i to ograničeni broj pacijenata. Imuno terapija je sada lek koji se zove "Keytruda (pembrolizumab)" koji je ušao na listu, i dva ciljana leka, odnosno leka za ciljanu terapiju, to su lekovi "tagrisso (osimertinib)" i "Alecensa (alectinib)". Imuno terapija se daje kod pacijenata koji imaju 50% pozitivnost na PDL 1. Za sva tri leka potrebno je određeno testiranje koje se obavlja u referentnim centrima. Referentnost da može da daje ovu terapiju dobio je i Kragujevac, a prethodno je to bilo moguće u Nišu, Beogradu i Novom Sadu. To su pacijenti sa nemikrocelularnim, odnosno nesitnoćelijskim karcinomom, što je vrlo važno naglasiti jer 16 odsto pacijenata ima sitnoćelijski, mikrocelularni karcinom i za te pacijente ova terapija ne odgovara. Za ovu terapiju smo znali od ranije, naši pacijenti su je dobijali preko nekih donatorskih programa koje su kompanije davale za, primera radi, imuno terapiju. Dakle, iskustvo za lečenje pacijenata sa ovom terapijom svakako imamo, što je dobro jer je ona sad od aprila meseca zvanično na listi RFZO-a. To je sjajna vest jer ova terapija ima manje neželjenih efekata od citostatske terapije i hemioterapije, i preživljavanje pacijenata je mnogo veća. Važno je napomenuti da su to pacijenti sa uznapredovalim karcinomom, jer tu terapiju ne dobijaju pacijenti koji budu operisani, već oni sa uznapredovalim karcinomom, III B i IV stadijum bolesti. Treći B stadijum je lokalno uznapredovala bolest koja nije dala udaljene metastaze van grudnog koša, a četvrti stadijum je kada su metastaze udaljene. Ova terapija se dakle, odnosi na te pacijente. Samim tim, primenom ove terapije je preživljavanje pacijenata znatno produženo, sa kvalitetnim životom, bez mučenja, povraćanja, opadanja kose... Pacijenti ovu terapiju mnogo bolje podnose i kvalitetnije žive.

Glavni problem u našoj zemlji je taj što 65 odsto pacijenata bolest otkrije kad je bolest već uznapredovala.

- Po našem registru karcinoma u Vojvodini, ovo su podaci koje imamo i veoma su poražavajući. Razmišljali smo šta da činimo po tom pitanju. Prvi korak smo napravili sa Udruženjem - borili smo se tri godine da dobijemo ove lekove, ali je to za samo te dve kategorije pacijenata. Ipak, da ne bi došli do tih stadijuma, potreban nam je skrining, i rano otkrivanje karcinoma, kada pacijentu možete da pružite bolje modelitete lečenja, odnosno hirurgiju na prvom mestu. Zbog toga, pošto svet već to poznaje, u Evropi se već odvijaju ti skrining programi, rade se niskodozni skeneri. To su niskodozni CT skeneri grudnog koša. Mi smo napravili program za tri centra u Vojvodini, Sremska Kamenica, Subotica i Zrenjanin u kojima će pozivati ljudi koji su stariji od 45 godina života i koji su pušači duže od 20 godina najpre na anketu u domu zdravlja, da obave CT grudnog koša. Sam CT grudnog koša će se raditi sa niskim dozama radijacije, i snima parenhim pluća, i ako se uočavaju čvorovi, senke, okrugle promene ili bilo šta što je sumnjivo, a da upućuje na rane stadijume karcinoma, biće ili praćeni ili podvrgnuti drugim dijagnostičkim procedurama ili manjim hirurškim dijagnostičkim procedurama, kako bi se dokazao ili utvrdio početni stadijum karcinoma pluća. To je bila ideja koja je trebalo da krene u aprilu mesecu, sve je spremno, samo se čeka da se to ostvari. Mi smo u Vojvodini imali autobuse u kojima su se ljudima slikala pluća rendgenski, to se ranije radilo zbog tuberkuloze. Ostali su nam samo autobusi, preskupo je bilo ubaciti skenere u autobuse, pa je bio plan da to opet zaživi za karcinom pluća. U ovim izabranim centrima postoje fiksni skeneri koji će snimati pacijente, i na taj način će se raditi na ranom otkrivanju ove opake bolesti.

Osobe koje imaju neko maligno oboljenje svakako su u povećanom riziku od COVID– 19 infekcije, a pogotovu oni koji imaju karcinom pluća. U Institutu Kamenica svojski su se borili da virus ne uđe u tu zdravstvenu ustanovu, i u tome su i uspeli.

- Moram naglasiti da mi nismo ni u jednom trenutku prestajali da lečimo naše pacijente. Hemio i radio terapija je sve vreme išla. I u martu mesecu, kada je uvedeno vanredno stanje, naši pacijenti su dobijali redovno svoje terapije. Malo se smanjila hirurška dijagnostika i lečenje, što je odlagalo hirurško lečenje, ali sada to funkcioniše, s tim što svi pacijenti koji dolaze u Institut za dijagnostiku moraju testirani i brzim i PCR testom. To je jedini način širenja virusa u pluća, kada otvarate vazdušni put, je najžešći način širenja virusa ako on postoji kod pacijenata. Zato mi duplo testiramo pacijente. Čim uđu u Institut, radi im se brzi test koji dobijamo u roku od sat vremena. Potom kada legnu na odeljenje, imamo izolacione sobe, ima pet izolacionih dvokrevetnih soba, u koje pacijenti ulaze, a kod tih pacijenata tokom celog dana ulaze samo jedan lekar, jedna sestra i jedna spremačica. Uzima se pacijentu bris, a oni sve dok im ne stigne i PCR, a to je najčešće u roku od istog dana, moraju biti u tim izolacionim boksevima. Svi zaposleni u Institutu takođe rade pod punom opremom, u toku ove godine imali smo na klinici samo dve pozitivne medicinske sestre koje su se zarazile van Instituta i to smo na vreme otkrili i nisu dolazile na posao. Dakle, i sa koronom se borimo, a pacijenti ne trpe, kao što ne bi ni smeli - rekao je dr Stojanović.

Inače, poslednjih dana ubrzava se proces aktiviranja prvog „call centra“ u Srbiji za sve obolele od raka pluća, pogotovo što zbog trenutne epidemiološke situacije pacijenati ne mogu da budu u stalnoj komunikaciji sa lekarima. Dr Goran Stojanović je podržao ovu akciju, i objasnio zbog čega je bitno da ovakvi kol centri postoje u celoj Srbiji.

- Sa razgovorima sa Udruženjem primetili smo da moje kolege imaju veoma malo vremena za razgovor sa pacijentima i njihovim familijama. To je od velike važnosti jer lečenje karcinoma traje mesecima. Ideja je zato odlična jer ćemo na taj način omogućiti da se dobijaju prave informacije i o bolesti i o lekovima, o mestima na kojima pacijenti mogu dobiti pravu terapiju, koje su to ustanove koje rade određene klinike studije u koje mogu da se uključe pacijenti. Oni bi bili i podrška ali i mesto za informisanje o lečenju i samoj bolesti. Taj kol centar je na primer mi nemamo psihologa koji bi razgovarao sa pacijentima i rodbinom. Čak, psiholog bi pre bio potreban porodici obolelog nego samom pacijentu, jer su oni češće u nedoumicama oko terapija, ishrane svog obolelog člana porodice, i nekih sličnih detalja. Ako taj kol centar zaživi, a verujem da hoće, ta se praksa sa Beograda treba raširiti i na druge gradove. Mi smo Institutu u Vojvodini imali 1250 dijagnostikovanih bolesnika što, složićete se, uopšte nije mali broj - zaključuje Stojanović.

Bonus video:

(Espreso.co.rs)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.