KLESAO JE NAJVAŽNIJE BEOGRADSKE SPOMENIKE, A POJAVIO SE I U SENKAMA: Ko je famozni vajar Ivan Meštrović?
Kralj Aleksandar Ivanu Meštroviću poverava izradu Spomenika neznanom junaku na Avali, Foto: Printscreen

NEVIĐENA FIGURA

KLESAO JE NAJVAŽNIJE BEOGRADSKE SPOMENIKE, A POJAVIO SE I U SENKAMA: Ko je famozni vajar Ivan Meštrović?

Dugo godina posle Prvog svetskog rata beogradske vlasti nisu mogle da donesu odluku gde će statua Pobednika biti postavljena, da li će to biti na Terazijama ili na nekom drugom mestu

Objavljeno:

Pobednik, spomenik zahvalnosti Francuskoj i Anđeo smrti tri su velika dela skulptora Ivana Meštrovića koja su svoje mesto našla u najvećem beogradskom parku.

Ivan Meštrović (1883–1962) najpoznatiji je hrvatski vajar koji je delovao u vrlo turbulentnim vremenima, a njegovo stvaralaštvo prošlo je kroz više faza – od krajnje umetničke kojoj je bio sklon u mladosti, preko artističke interpretacije ideje jugoslovenstva, do okretanja religijskim temama pred kraj života. Smatra se da je njegov najplodniji period bio između dva rata, a poštovali su ga mnogi umetnici, poput Robena, ali i vladari od kralja Aleksandra Karađorđevića do Tita. Sa druge strane, u Hrvatskoj su postojali i oni koji mu nisu bili skloni smatrajući ga režimskim i bogatim umetnikom.

foto: Printscreen

Boravio je i radio u raznim domaćim i svetskim gradovima, ali se ni u jednom od njih nije osećao potpuno udomljenim.

Nikola Vujović kao Ivan Meštrović u 'Senkama nad Balkanom'
Nikola Vujović kao Ivan Meštrović u "Senkama nad Balkanom"foto: Printscreen

Zavičaj su mu bile zagorske Otavice kraj Drniša. Živeo je u Splitu i tom gradu poklonio nekoliko svojih dela, među kojima je najpoznatija skulptura Grgura Ninskog, visoka čak 7,5 metara. Iz Splita su ga proterali italijanski fašisti, a u Zagrebu su ga uhapsile ustaške vlasti sa planom da ga streljaju zbog njegovih uverenja o jedinstvu svih Južnih Slovena. Nakon Drugog svetskog rata trajno je napustio Jugoslaviju i sve do smrti, 1962. godine, živeo je u Americi. Sa Titom se sreo samo jednom na Brionima, kada ni on nije uspeo da ga nagovori da se vrati u zemlju.

Terazije bez Pobednika

foto: Printscreen

Beogradska opština je nakon završetka Prvog svetskog rata od Meštrovića poručila veliki projekat za postavljanje česme na Terazijama sa grandioznim spomenikom koji bi trebalo da simbolizuje oslobođenje srpskog naroda od Turaka. Čitav posao prekinuo je Prvi svetski rat, tokom kojeg se Meštrović aktivno bavio politikom. Posatao je član Jugoslovenskog odbora i bio je vrlo angažovan na propagandi jugoslovenske ideje.

Dugo godina posle Prvog svetskog rata beogradske vlasti nisu mogle da donesu odluku gde će statua Pobednika biti postavljena, da li će to biti na Terazijama ili na nekom drugom mestu. Konačna odluka je doneta kada je načelnik Beograda postao Kosta Kumanudi. On je sa Meštrovićem doneo odluku da se Pobednik postavi na Terazijama. Međutim, u beogradskoj štampi i konzervativnim krugovima autoru se zameralo što je statua gola. Crkva i brojna udruženja žena smatrali su da će statua golog muškarca skandalizovati mlade beogradske dame. Radikali su smatrali da srpsku pobedu ne može simbilizovati naga statua, već muškarac u opancima i sa šajkačom. Polemika je ubrzo okončana zbog velike proslave desetogodišnjice proboja Solunskog fronta 1928. godine, kada je spomenik konačno postavljen na najvišoj terasi na Kalemegdanu, na visini od 17 metara.

Anđeo smrti – put od Rima do Kališa

foto: Printscreen

Ivan Meštrović je svoje radove davao za mnoge jugoslovenske umetničke izložbe, pa je tako u sklopu velike međunarodne izložbe u Rimu 1911. godine, u parku vile Đulija gde se nalazio Srpski nacionalni paviljon, prvi put izložena dekoraotivna figura za pilon Anđeo smrti. Nakon izložbe u Rimu, vajari Ivan Meštrović i Toma Rosandić stekli su svetsku slavu. Danas se ova figura, visoka četiri metara, nalazi na Kalemegdanu, ispod Paviljona Cvijeta Zuzorić. Do 2011. godine, kada je dobila svoje mesto u javnom prostoru, nalazila se ispred galerije “Jovan Popović” u Opovu. U to malo banatsko mesto doneta je 1971. godine kada je u galeriji realizovana izložba Meštrovićevih dela u organizaciji Narodnog muzeja.

Žena s mačem

foto: Printscreen

U spomen francusko-jugoslovenskog prijateljstva i saradnje u Prvom svetskom ratu, na Kalemegdanu je 1930. godine otkriven Spomenik zahvalnosti Francuskoj, podignut na inicijativu Drušva prijatelja Francuske i Društva nekadašnjih učenika francuskih škola. Kod ovog spomenika nije izostala dramatična interpretacija, baš kao što nije izostala ni kod spomenika Svetozaru Miletiću u Novom Sadu i Grguru Ninskom u Splitu. Figura žene sa mačem u ruci, spremna da pomogne, simbolično predstavlja Francusku koja u ratu pomaže Srbiji. Simbolika otpora, očuvanje slovenskog identiteta, slavljenje nacionalnih heroja, čiji su hrabri potezi postali simbol neustrašivosti, veoma su prepoznatljivi u Meštrovićevom radu.

Zbog svega toga Ivan Meštrović je sa kraljem Aleksandrom Karađorđevićem gradio odnos uzajamnog poverenja. Pre atentata na kalja, u Marselju 1934. godine, Meštrović je uradio nekoliko skulptura za dvorski kompleks na Dedinju. Sve do jedne bile su izraz jugoslovenske ideologije. I danas se tamo čuvaju skulpture Marka Kraljevića na Šarcu i Miloša Obilića, koji je trebalo da se nađe u sklopu velikog Vidovdanskog kompleksa na Kosovu, čiju je maketu Meštrović uradio još pre Prvog svetskog rata, a koja se danas čuva u Narodnom muzeju u Kruševcu. Nasuprot Milošu Obiliću, kao hrabrom ratniku nacije, u dvorskom kompleksu na Dedinju se nalazi čuvena Meštrovićeva skulptura sa likom njegove majke “Povjest Hrvata”, koja je simbol mudrosti i rađanja. Karijatide u kompleksu spomenika Neznanom junaku na Avali takođe su simbol ujedinjenja svih naroda u Kraljevini Jugoslaviji. Predstave žena u narodnoj nošnji su Bosanka, Crnogorka, Dalmatinka, Hrvatica, Slovenka, Vojvođanka, Srbijanka i južno Srbijanka.

Neznani junak

foto: Printscreen

Kralj Aleksandar Ivanu Meštroviću poverava izradu Spomenika neznanom junaku na Avali. Izrada ovog spomenika bila je jedan od najsloženijih poduhvata u memorijalnoj praksi Jugoslavije. Meštrović je spomenik zamislio u vidu mauzoleja, postavljenog na planinski vrh. Na taj način trebalo je da dominira okolnim prostorom. Za potrebe izgradnje avalskog mauzoleja porušen je srednjovekovni grad Žrnov i pošumljen vrh Avale. Spomenik predstavlja reminiscenciju na mauzolej persijskog vladara Kira Velikog. Na stranama mauzoleja postavljene su karijatide koje su predstavljale simboličke figure žena iz pojedinih delova Jugoslavije. Tako su prikazane Bačvanka, Šumadinka, Dalmatinka, Bosanka, Banaćanka, Makedonka, Slovenka, Hrvatica i Crnogorka.30

Meštrovićevi radovi u Narodnom muzeju

Izuzetno značajan deo kolekcije skulptura Narodnog muzeja su skulpture Ivana Meštrovića iz “Kosovskog ciklusa” koje su činile osnovni korpus Paviljona Srbije na svetskoj izložbi u Rimu 1911. Srbija je tada vrhunskim umetničkim delima objavila svoj politički program, a Paviljon je po pisanju tadašnje italijanske štampe zasenio sve ostale nacionalne paviljone. Na stepeništu kod ulaza iz Vasine ulice nalazi se dvanaest karijatida, koje je trebalo da budu deo celine Vidovdanskog hrama. Meštroviću se zameralo zbog stilskog opredeljenja da srpski nacionalni ep predstavi inspirisan ekipatskim i grčkim vajarastvom, ali pošto do izgradnje hrama nikada nije došlo, ostvarenja iz ovog ciklusa postala su prava remek-dela jugoslovenske skulpture 20. veka.

BONUS VIDEO:

KAKVA UZBRDICA, A AUTOMOBILI PUNI TOVARA! Treba se popeti uz brdo po stenama, da ništa ne ispadne iz prikolice (VIDEO)

(Espreso.co.rs/Starogradski)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.