POKLAO 600 SRPSKIH ŽENA I DECE, PA ONDA PREBEGAO U PARTIZANE! Horor priča o Hrvatu koji se zove IVAN JOVANOVIĆ CRNI
Ustaše odvode srpske žene i decu na jamu, Foto: Printscreen

strašan monstrum

POKLAO 600 SRPSKIH ŽENA I DECE, PA ONDA PREBEGAO U PARTIZANE! Horor priča o Hrvatu koji se zove IVAN JOVANOVIĆ CRNI

- U selu su bile uglavnom žene, deca i starci dok odrasli muškarci, u strahu od ustaša, nisu spavali kod svojih kuća

- Ime mu je među oko 1600 ustaša- katolika poginulih „za hrvatsku slobodu“ na spomeniku u Čapljini, podignutom 2002. godine

Objavljeno: 16:39h
Dejan Katalina

Drakulić, Vrginmost, Blagaj, Duvno... Teško je pobrojati sve mesta u Jugoslaviji gde su ustaše izvodile pokolje - svoje gotovo okultne i satanističke pirove sa pokrštavanjem i klanjem, silovanjem i kopanjem očiju, razbijanjem dečijih glava kamenjem i bacanjem živih ljudi u jame...

Ono što su ustaše radile osudili su čak i nacisti, a neki od onih koji su dolazili iz Berlina u obilazak svojih kvislinga u Hrvatskoj odlazili su zgađeni i šokirani, prenoseći Fireru da je NDH tvorevina ludaka i mentalno poremećenih krvnika. Hitler ih je ipak trpeo jer - cilj opravdava sredstvo, u tom trenutku mu je trebala jedna takva kvazidržava na Balkanu, odana i brutalna, jer su kompozicije pune oružja i vojnika hitale ka Rusiji...

Ipak, masakr nad masakrima se desio na današnji dan pre 78 godina, a predvodila ga je ličnost, crnja od samog đavola (sa nadimkom Crni, naravno), čija priča vredi da bude ponovo ispričana, jer takvog krvnika možda ni svet celi video nije.

foto: Printscreen

Elem, krenimo od početka...

Masakr u Prebilovcima, selu u Hercegovini u blizini čapljine, izvršile su ustaše između 6. i 11. avgusta 1941. pod komandom Ivana Jovanovića zvanog Crni, nad 826 od ukupno 994 Srba sela Prebilovci, uglavnom žena, dece i staraca.

Većina je živa bačena u jamu Golubinku, dok su ostali bili ubijeni na licu mesta. Pedeset i četiri srpska domaćinstva Prebilovaca su tim pokoljem bila zauvek ugašena.

Rano ujutru 4. avgusta 1941. godine hiljadu do hiljadu i po ustaša napalo je selo iz tri pravca. U selu su bile uglavnom žene, deca i starci dok odrasli muškarci, u strahu od ustaša, nisu spavali kod svojih kuća.

Ustaše su po ulasku u selo otpočele sa pretresanjem kuća, prikupljanjem stanovništva, silovanjem žena i devojaka i pljačkom stvari. Stanovnici centra sela su bili dovezeni su kod zgrade osnovne škole. Ustaške orgije sadizma i bestijalnosti nad nezaštićenim ženama i devojkama, a naročito nad devojčicama od 12 do 15 godina, su trajale nekoliko časova.

Jedina osoba koja se je spasila i živa izašla iz škole u Prebilovcima bila je Mara Bulut. Po njenim rečima, ustaše su vadile iz kolevki bebe i razbijale dečije glave o zid škole pred očima njihovih majki. Nakon svih ovih zlostavljanja i mučenja, ustaše su stanovnike centra sela još u toku tog dana oterali prema Čapljini i zatvorile u zloglasni „Silos” kod sela Tasovčića i tu su prenoćili, bez hrane i vode.

foto: Printscreen

Sutradan, 5. avgusta oterani su na železničku stanicu u Čapljinu odakle su uveče istog dana transportovani u specijalnoj kompoziciji vagona do sela Šumranci. Žene, decu i starce zatvorene u ovim vagonima čuvalo je oko 300 ustaša pod komandom Andrije Buljana do jutra 6. avgusta.

U ranim jutarnjim časovima 6. avgusta, pohvatano i preživelo stanovništvo Prebilovaca je isterano iz vagona, svrstano u kolonu i poterano uz brdo prema selu Šurmancima. Kolona je bila podvrgnuta detaljnom pretresu i opljačkana a zatim doterana do jame „Golubinke”. Pokolj, tj. bacanje preživelih u ovu jamu, je trajao punih šest časova (od 7,30 do 13,30 časova). Prema podacima koji su utvrđeni na sudskom procesu u Mostaru, za to vreme je u jamu „Golubinku” bačeno 470 lica: 237 dece i 233 žene. Kasnije je utvrđeno da je toga dana u jamu „Golubinku” bačeno više od 500 lica. Na pomenutom procesu je takođe utvrđeno da su ustaški zločinci pre i posle 6. avgusta dovodili manje i veće grupe žrtava u Šurmance osam puta i bacali ih u tu jamu.

Jama
Jamafoto: Printscreen

Mesec dana nakon pokolja, ustaše su naselile u Prebilovce 60-70 hrvatskih porodica iz Ljubuškog i Čapljinskog sreza, a Prebilovcima su promenili naziv u Novo Selo. Kada su Italijani okupirali Hercegovinu, ustaška posada i naseljenici su napustili Prebilovce.

KO JE MONSTRUM IVNA CRNI JOVANOVIĆ?

Polupismeni seljak, ustaša jamar, mučitelj i masovni ubica, monstrum iz Šurmanaca u katoličkoj župi Međugorje, glavni ubica prebilovačkih majki i njihove dece i hiljada drugih Srba, završio je Drugi svetski rat kao Titov partizan u Žumberačkoj brigadi!

Ivan Jovanović Crni
Ivan Jovanović Crnifoto: Printscreen

U nju je stupio u maja 1945. posle zarobljavanja kod Celja i ostao do demobilizacije 3.jula 1945! Jovanović je ovu činjenicu iz svoje biografije ispričao 4.10.1956, isledniku Ahmetu Alečkoviću, kao okrivljeni u Istražnom odseku Mostar Državog sekretarijata za unutrašnje poslove BiH (zapisnik 463/56).

Ivan Jovanović je rođen 1902, u Šurmancima, srez Mostar, od oca Jakova i majke Luce, rođene Karačić. Bio je oženjen i otac devetero dece. Zakleti je ustaša od 1940, godine, a u ratu je bio ustaški glavar sela Šurmanci. Učestvao je u napadu na jugoslovenske vojnike u Čapljini i prvim ustaškim zločinima u aprilu 1941.

Sa svojim bratom Ludvigom Jovanovićem i Andrijom Buljanom iz susednog Dretelja, patološkim ubicom, koga su se i neke ustaše gadile, takođe „borcem za hrvatsku slobodu“, sa imenim na spomeniku u Čapljini, po direktivi ili po saglasnosti ustaškog vrha, organizovao je punkt za likvidaciju Srba u svome selu, koji je funkcionisao u julu i avgustu 1941. Po izjavama svedoka iz Šurmanaca, tu je ubijeno oko 2.000 Srba.

foto: Printscreen

Pored „ljudskog faktora“, Šurmanci su imali i sve druge pogodnosti da budu jedno od najvećih mesta ubijanja Srba - železničku prugu sa stanicom i prostorom za kraće zatvaranje i mučenje manjih grupa ljudi, zatim reku Neretvu za bacanje tela i duboku jamu Golubinku, nepoznatu šire i skrivenu u brdu iznad gornjeg dela sela u koju su mogli da guraju hiljade živih osoba bez posebnih problema.

Najviše žrtava je transportovano iz Sarajeva i okoline, ali i iz Zenice, Konjica, Mostara…

foto: Printscreen

Pratio ih je ili sačekivao u Šurmancima Andrija Buljan sa svojim koljačima. On i njegova grupa je u kraćem vremenu boravila u tom gradu radi pronalaženja i likvidacije Srba, posebno onih poreklom iz Čapljine. Pored toga vršljali su po vozovima i u njima hvatali Srbe, izvodili ih u Šurmancima i predavala ih Jovanovićima i drugim zlikovcima iz Šurmanaca, Međugorja, Bijakovića i Krućevića. Posle mučenja, Srbi su prvo ubijani pored pruge na obali Neretve. Tela su im potom bacana u reku.

Kako su se leševi najviše zaustavljali u Metkoviću i tu zakopavani (danas su na tom srpskom grobištu magistrala i parking), intervenisao je italijanski okupator zbog zagađivanja reke. Hrvatske vlasti su zbog toga odlučile da se Srbi koji pristignu u železničkim vagonima u Šurmance ubijaju u jami Golubinka, tako da se živi u nju guraju kako se ne bi čuli pucnji. I to je funkcionisalo sve do prve polovine avgusta 1941.

foto: Printscreen

Ubice nisu bile ustaše u pravom smislu već seljaci u zrelim godinama, nosioci domaćinstava. Nisu imali ni uniforme, ni puške. Zločin su izvršavali golim rukama ili tanjim kocima (motkama) dužine oko 2 metra, kojima vezane mučenike žive gurali u jamu iz koje nije moguće izaći.

O akciji ubijanja obaveštavali su se seoski glavari (knezovi) preko telala, na ovakav način: „Jozo, dovezli su opet Srbe na na stanicu. Dođi na jamu, ujutro u 6 sati!“

Tako su se na jami, ujutro 6. avgusta okupilo stotine domaćina iz Međugorja, Bijaković i Šurmanaca i stotine naoružanih zločinaca iz Čapljine i okoline na čelu sa zamenikom logornika Rudom Vrdoljakom i Andrijom Buljanom, a za najmasoviju akciju ubijanja Srba u Hercegovini u jednom danu.

Trebalo je likvidirati decu i devojke iz Prebilovaca, sa njihovim majkama i bakama, njih oko 600. Poslovi su podeljeni. Jedni čuvaju grupu, drugi stražare okolo da ko ne pobegne, treći sprovode veće delove grupe do na 30 metara od jame, četvrti odatle do ruba jame vode po 5-6 žrtava, peti guraju u jamu odraslije ili bacaju u nju malu decu, šesti oko jame prikupljaju kamenje, sedmi to kamenje guraju i bacaju u jamu za žrtvama… Hrvatske domaćice su kod kuća spremale ručak. Poslije tolikog „posla“ koji je trajao 5 sati na sunčanom danu valjalo je počastiti i nahraniti toliku mobu.

Crni Jovanović je motor svega. Sve detaljno organizuje, nadzire i pomaže komšijama kada se umore, naročito pri guranju u jamu. Neke od žrtava, posebno dečake, koji su se dželatima hvatali za noge, otimali se i bežali ili se čvrsto držali kamene rubove grotla, nije bilo lako savladati i gurnuti žive u jamu. Crni ih, zato, nemislosrdno bije kocem kuda stigne, a i nožem je radio.

Kamenje oko jame bilo krvavo a okolo su ostali opanci, marame, kape… Kada je sve bilo gotovo i on je održao govor i krenuo sa drugima na ručak. Sutradan, u četvrtak, je opet došao do Golubinke, koja mu je od kuće udaljena nekoliko stotina metara. Bacao je bombe dole, ne bi li utišao jauke što nije vredelo. U nedelju je sa porodicom i komšijama, kao pravi katolik, spokojno otišao u Međugorje na misu u crkvu koja je četredest godina kasnije postala svetski poznata i posećena od miliona hodočasnika.

foto: Printscreen

Posle Šurmanaca, mučio je i ubijao u Mostaru, Sarajevu i u logoru Jasenovac.

Primljen je u partizane direktno iz ustaša, u danima dok je Titova OZNA ubijala po Hercegovini hiljade Srba zbog učešća u JVuO ili zbog skrivanja od mobilizacije. Posle demobilizacije, skrivan je više od 11 godina. Uglavnom u okolini Subotice, kod Bajića, Dulića, Markovića, Ostrogonca…

Srbija je za mnoge ustaške koljače bila najsigurnije utočište. Ipak, neko ga je uhapsio 20.9. 1956, u Paliću dok je boravio kod Milenka Damjanova. Pred islednicima i na farsičnom suđenju u Mostaru 1957. godine, gledao da je da izvuče sebe i druge žive ustaše.

foto: Printscreen

Što je mogao da prikrije, prikrio je ili svalio na mrtve.

Od, bar tri stotine zločinaca, na sud je izvedeno samo njih 14, a na smrt su, pored Jovanovića, osuđena još petorica. Drugima je sudsko veće našlo razne olakšavajuće okolnosti tako da je Ludvig Jovanović, mozak zločina, dobio prvostepeno samo tri godine, što je drugostepenom odlukom povećano na sedam godina zatvora, itd…

Smrtna kazna nad monstrumom, ustašom i partizanom Ivanom Jovanovićem Crnim je izvršena 1958. godine.

BONUS VIDEO:

ZLATO I MILIONI DAFINE MILANOVIĆ NESTALI BEZ TRAGA! Bivši savezni ministar policije: Imovina vredela više stotina miliona maraka! (KURIR TV)

(Espreso.co.rs)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.