SVI SMO POGREŠNO UKAPIRALI KARLA MARKSA: Evo zašto je on jedan od najbitnijih mislilaca i 200 godina posle rođenja!
Foto: Wikipedia, Ilustracija/Espreso.co.rs

čovek koji je obeležio sudbinu evrope

SVI SMO POGREŠNO UKAPIRALI KARLA MARKSA: Evo zašto je on jedan od najbitnijih mislilaca i 200 godina posle rođenja!

Da je on i dalje potreban Evropi, osvedočili smo se prilikom prve ekonomske krize koja je kao atomska bomba pogodila svet

Objavljeno:
Jovana Korica

Karl Marks jedno je od najzvučnijih imena svetske istorije. No, to isto ime po potrebi se zaboravlja, a po potrebi i oživljava. O njemu se u poslednje vreme govori malo, gotovo ništa, kao da se radi o nekom osrednjem čoveku, a ne o geniju koji je promenio tok svetske istorije, ne kao o čoveku koji je obeležio sudbinu Evrope.

Često mu se spočitava kako je bio komunista, te se iz svih političkih, ekonomskih krugova skrajnjava kao takav, zaboravljajući da je tek delić Marksove misli bio zaokupljen “komunističkim projektom“, a kako je dao sjajne uvide o globalizaciji o kojoj danas “bruji“ ceo svet, svetskoj politici, a naročito o kapitalizmu i problemima u koje on neminovno zapada.

Marksu je načinjena ogromna nepravda, a ta nepravda i dalje mu se čini. A, na šta tačno mislimo kada to kažemo, nastojaćemo da obrazložimo dalje u tekstu. Sve što u poslednje vreme čujemo biva to da je marksizam još jedna u nizu propalih ideja. Samo... Ne smemo da zaboravimo da je baš ta „propala“ ideja jednom uspela u čovečanstvu.

Nekada idolopoklonički štovani mislilac, a onda naglo zaboravljen! To je sudbina koja je zadesila Karla Marksa.

No, da je on idalje potreban Evropi, osvedočili smo se prilikom prve ekonomske krize koja je kao atomska bomba pogodila svet. Tada su se mnogi “ljudi od nauke“, političari i ekonomisti vraćali Marksovom “Kapitalu“, tražeći u njemu spas za novonastalu situaciju.

Postoji jedna poznata ruska šala iz ranih 90-tih, koja kaže:

Sve što su nam komunisti pričali o komunizmu je bila čista laž. Nažalost, sve što su nam komunisti pričali o kapitalizmu se pokazalo kao istina.

Što ni u kom slučaju nije daleko od istine.

Sa ove vremenske distance, sa sigurnošću možemo da ustvrdimo kako je Marksova teorija o oscilaciji ekonomskih kriza bila itekako tačna. Od velike ekonomske depresije koja je “ljuljala“ svet u prvoj polovini 20. veka, pa sve do danas imali smo niz, doduše znatno “manjih“ kriza koje su zabeležile međunarodne finansijske institucije.

Ipak, baš kako je Marks predvideo, nakon svake krize, kapitalizam se nanovo uzdizao i uspevao da nekim čudom “preživi“. Iz svake krize u koju bi kapitalizam zapadao, usledio bi oporavak, a potom i vreme prividnog prosperiteta.

No, ako malo realnije sagledamo ovaj slučaj, shvatićemo da se ne radi ni o kakvom čudu, već o jako jednostavnom rešenju, koje je upisano u duh samog kapitalizma – da bi se oporavio od krize, kao imperativ uvek odzvanja nužnost da se pokore nova tržišta. Vječita surova borba i ekspanzija! A ta borba, i ta ekspanzija vrlo često sprovođene su “ognjem i mačem“.

Ako se suočimo i “pohrvamo“ s problemom zvanim kapitalizam, kao i njegovim čudesnim “ustankom iz mrtvih“ nakon svake krize, suočićemo se s jednom i jedinom istinom a to je da je isti taj kapitalizam stvoren na sirovom ugnjetavanju sve većeg broja ljudi, u ovo naše vreme najčešće onih u zemljama trećeg sveta. Lukavstvo kapitalizma menjalo se kroz vekove, usavršavalo, pa su taktike potlačivanja, izrabljivanja i mučenja postajale sve prikrivenije i suptilnije, ali nikada nisu nestale.

Marks je još pre 150 godina zapisao da kapitalizam, ako želi da se održi, mora da zađe u svaki kutak planete i podredi je svom načinu “operisanja“. Ali je i predvideo da će konačan kolaps kapitalizma da se desi tek onda kada on zavlada svim tržištima, odnosno postane globalan. Tada će da mu ponestane prostora za ekspanziju, a uslediće njegov konačni kolaps.

Da je vreme konačnog kolapsa kapitalizma došlo, a o kom je Marks pisao, svedoče mnogi stručnjaci. Razmimoilaženja u tumačenju postoje, ali svi se slažu oko jednog, naša očekivanja da će kriza koja potresa skoro sve zemlje sveta i zbog koje se Evropska Unija polako “rašiva po svim šavovima“ su obična zabluda. Kriza neće proći, ma kakve mere preduzele najmoćnije svetske sile. Naprosto, došlo je do goleme sistemske greške!

Čini se kako su poslednji trzaji kapitalizma pokušaji da se osvajaju i eksploatišu nove planete, pa su svi pogledi sada uprti u svemir... Na planeti Zemlji više nema mesta za rast i ekspanziju!

Za one koji su malo bolje upoznati sa filozofijom, biće jasno da je u ovom slučaju neminovno podršku podražiti u Hegelovoj misli po kojoj ponavljanje u istoriji igra vrlo značajnu, ali i konkretnu ulogu. Ako se nešto desi samo jednom, može da se zanemari kao puka slučajnost ili pak da se odredi kao nešto što je moglo da se izbegne boljim rešavanjem situacije. Ipak, kada se isti događaj neprestano ponavlja on više nije stvar slučajnosti, nego nužnosti.

Najpopularniji primer za to jeste Napoleonov poraz 1813., prva bitka koju je izgubio i nakon koje se činilo da je samo stvar slučaja, no kada je i drugi put izgubio kod Vaterloa, bilo je jasno da je njegovo vreme zauvek prošlo.

Ovo je primenjivo i na finansijsku krizu, koja je tržište pogodila prvi put u septembru 2008.

Ona je tada izgledala kao greška koja može da se ispravi boljom organizacijom i regulacijom, no sada je sasvim izvesno da se radi o strukturalnoj blokadi. U Marksovim delima ova problematika odavno je imala značajno mesto. Osim što je govorio o stvarima koje će postati temelj komunizma, pisao je i o globalizaciji, nejednakosti, političkoj korumpiranosti, monopolizmu, tehnološkom progresu, propasti visoke kulture, i to na briljantan način. Sve te teme danas su i više nego relevantne.

Karl Marks predvideo je mnoge implikacije globalizacije, ali ju je I nagovestio u godinama kada ona nija svima bila očita. Primetio je, takođe, da kapitalizam teži monopolu zbog čega moraju postojati strože regulative. Danas ovi jednostavni komentari, zadiru u samu suštinu, u centar globalne ekonomske krize.

Marks, stoga, nikada nije bio sporan. Sporni su bili “tumači“ njegove misli. Sporni su bili oni koji su sve njegove stavove uzimali zdravo za gotovo, kao konačne istine, a onda su još bili spremni i da te iste stavove sprovedu u delo, makar i silom, ako nikako drugačije ne ide. Bili su spremni da jednom za svagda izgrade “utopiju“ raja na zemlji.

Bonus video:

Espreso intervju - Marko Milosavljević

(J. K.)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.