EPSKA IMENA ZA VAŠE ĆERKE: Kao najlepše moćne junakinje srpskih narodnih pesama
Beba, Foto: Profimedia

SRPSKA ISTORIJA

EPSKA IMENA ZA VAŠE ĆERKE: Kao najlepše moćne junakinje srpskih narodnih pesama

Čuvari naše tradicije i identiteta

Objavljeno:

Srpski narod je kroz istoriju birao zanimljiva imena koja je trebalo da štite dete od zla, ali postojao je jedan vrlo zanimljiv metod imenovanja.

Epska imena – čuvari naše tradicije i identiteta…

ANĐELIJA – Patrijarhalna i pobožna ljuba Anđelija našla se među zavađenom braćom u pesmi “Dioba Jakšića”. Sebična braća Dmitar i Bogdan među sobom prave zavadu koja preti krvoprolićem. Dele očevinu, a svađa nastaje oko „vrana konja i sokola“, ili kako pevač kaže „ni oko šta“. Stariji Dmitar, srdit zbog nepoštovanja patrijarhalnog prava starešinstva, polazeći u lov naređuje svojoj ljubi Anđeliji da izvrši umorstvo devera Bogdana. Međutim, svojom moralnom snagom ona se izdiže iznad muškaraca, suprotstavlja se mračnoj strani čovekovog bića odnoseći pobedu. Prikazana je kao snažna patrijarhalna žena. Razumnost, razložnost, hrabrost, rodoljubivost, mudrost, dobrota, odanost, ljupkost, čovekoljublje… samo su neke od njenih osobina. Zbog svega toga stoji u samom vrhu galerije ženskih likova u epskoj poeziji.

JEVROSIMA – Junakinja pesme “Ženidba kralja Vukašina” koja nije centralni ženski lik, već je to Vidosava, neverna ljuba vojvode Momčila. Naime, kada kralj Vukašin pošalje pismo Momčilovoj Vidosavi da ostavi Momčila i pođe za njega, ona pristaje na izdaju. Spali krila konju Jabučilu, sveže Jevrosiminu kosu za direke kako ne bi pomogla bratu, te omogućila ubistvo njihove devetoro braće. Tek što je Vukašin ranio Momčila, ovaj mu preporuči da oženi njegovu sestu Jevrosimu umesto neverne Vidosave, jer bi takva i drugoga izdala. Shvativši kakvog je junaka ubio, Vukašin kažnjava Vidosavu, a ženi Jevrosimu koja mu je kasnije rodila sinove Marka Kraljevića i Andrijaša, junake kao što je vojvoda Momčilo. Jevrosimina ljubav prema bratu, vernost i požrtvovanost učinili su je sinonimom neizmerne sestrinske ljubavi.

JELICA – Kada je turski car u pesmi “Smrt vojvode Prijezde” zatražio od vojvode Prijezde da mu preda tri svoja dobra: vernu ljubu Jelicu, konja Ždrala i sablju navaliju, hrabri vojvoda je to odlučno odbio. Odsekao je glavu svome konju Ždralu, da ga turski car ne jaše i slomio sablju navaliju, svoju desnu ruku, da je turski car ne paše. Voljenoj ženi Jelici nije mogao da naudi. Neizmerno ju je voleo i verovao joj je, tako da joj je dao da sama izabere da li će sa njim u smrt poći ili će ljuba Turčinova biti. Razumna i odana Jelica ga nije izneverila. Više je volela da časno pogine sa svojim mužem nego da svoju veru pogazi. Držeći za ruku svoju vernu ženu Prijezda je skočio u hladnu Moravu, a turski car je ostao praznih ruku. Ostala je verna supruga i pokazala se pre svega kao rodoljub, žrtvujući sopstveni život. U tome je snaga njenog epskog lika.

1 / 4 Foto: Printscreen/Tiktok/hhgm98

JELA – U pesmi “Ropstvo Janković Stojana” izvaja se lik verne i požrtvovane Jele koja je svog voljenog čekala više od devet godina da se vrati iz ropstva i tako žrtvovala najlepše godine svog života. U danu kada se Stojan vratio, pevali su Jelini svatovi. Hrabar i velikog srca, Stojan je imao razumevanja za svoju voljenu, ali se potajno nadao da će ga ona prepoznati i odustati od udaje. Tako se i zbilo. Otpusti se od ručnoga đevere pa potrča svome gospodaru. Umesto svoje ljube Stojan mladoženji daje rođenu sestru. Sreću i zadovoljstvo zbog ovakvog razvoja događaja zamenjuje tuga zbog smrti Stojanove majke.

KOVILjKA – U pesmi “Jetrvica adamsko koleno” narodni pevač je predstavio lik Koviljke, obdarene bezuslovnom dobrotom, požrtvovanošću, ljubavlju i saosećanjem. Adamsko koleno je izraz koji označava osobu izuzetnih ličnih karakteristika. Koviljka je žena koja je u amanet od svoje jetrve dobila da brine o njenom sinu Mirku nakon smrti. Behavši i sama sirotica, nije dozvolila da Mirko bude zapostavljen i gledala ga kao rođenog sina Marinka. Na kraju pesme se ova majka, mučenica, velika i hrabra žena čvrsto uhvatila u koštac sa teškom životnom situacijom – gubitkom rođenog sina Marinka. Koviljka i Mirko jedno drugom ostali su uteha, ona njemu zamenivši majku, a on njoj sina jedinca.

MILICA – Narodna lirska pesma “Srpska devojka” opisuje najpre fizičku lepotu devojke Milice, koja je samo povod da se ukaže na njene duševne osobine, bitnije od svake fizičke lepote. Skromna, smerna i stidljiva devojka, mirna i staložena u svakom trenutku, koju krase samo pozitivne moralne osobine. Nije sebe smatrala ni ludom ni mudrom devojkom, nego devojkom koja gleda ispred sebe kako je i dolikovalo dobrim i poštenim devojkama. Nije osobenjak (nit’ sam luda), nije uobražena (nit’ odviše mudra), nije izvan ovoga sveta (nit’ sam vila). Ona je sasvim obična devojka, ali devojka kojoj se baš zbog svega toga svi dive.

ROKSANDA, ROSANDA– Pošto se pročulo da je sestra Leke kapetana “tako lijepa đevojka Rosanda, da je ljepše nema što je zemlje na četiri strane“, Marko Kraljević poziva svoje pobratime Relju Krilatoga i vojvodu Miloša, da idu da je prose, a da ona bira koga će da uzme u pesmi “Sestra Leke Kapetana”. Ali “sestra samovoljna, ne boji se nikoga do Boga“, pa je odbila 74 prosca. Rosanda devojka, lepa kao greh i njima je našla mane. Navikao na buzdovan i pobedu, uvređen, Marko se laća mača i seče devojci Rosandi ruke. Pesma se završava stihovima: “Osta Leka, kao kamen studen, osta Rosa grdna kukajući.“ Lepa i osiona, Rosanda je sinonim devojke sa stavom koja se ne plaši da kaže ono što misli, niti bi pristala na nešto protiv svoje volje.

(Espreso / Opanak)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.