POJAVILA SE OPASNA ZARAZA OD KOJE SE UMIRE POSLE 90 DANA! Slučajevi se beleže širom sveta, a BOLNICE SVE KRIJU
Bolnice su u panici, Foto: AP

candida auris

POJAVILA SE OPASNA ZARAZA OD KOJE SE UMIRE POSLE 90 DANA! Slučajevi se beleže širom sveta, a BOLNICE SVE KRIJU

U poslednjih pet godina gljivica je prošla put preko bolnica od Venecuele, preko Španije, Velike Britanije, Indije, Pakistana do Južnoafričke Republike

Objavljeno:

Prošle godine u maju u bolnici Maunt Sinai u Bruklinu primili su starijeg muškarca na abdominalnu operaciju.

Samo, ispalo je da čovek u krvi ima nedavno otkriveni mikrob, podjednako i misteriozan i smrtonosan, pa su ga smestili u izolaciju na intenzivnu negu.

New York Times navodi da je reč o gljivici Candida auris, koja kao i toliki mikrobi otporni na postojeće lekove, vreba ljude s oslabljenim imunološkim sistemom. U poslednjih pet godina gljivica je prošla put preko bolnica od Venecuele, preko Španije, Velike Britanije, Indije, Pakistana do Južnoafričke Republike. Sada je stigla i do Njujorka, zbog čega je federalni Centar za kontrolu i prevenciju bolesti ovaj mikrob smestio na listu "hitnih pretnji".

Stariji muškarac u bolnici je umro nakon 90 dana, ali se ispostavilo da su gljivicu pronašli svuda po sobi, da je čak tako otporna da su morali skidati slojeve s poda i zidova kako bi je uništili.

- Sve je bilo pozitivno na nju; zidovi, krevet, vrata, zavese, telefoni, umivaonik, medicinska oprema - kazao je predsednik bolnice Skot Lorin.

Decenijama stručnjaci za javno zdravstvo upozoravali su da preterano korištenje antibiotika smanjuje delotvornost lekova, da to pridonosi pojavi otpornih bakterija. U poslednje vreme dolazi i do eksplozije gljivica otpornih na antimikotike, što dodaje novu dimenziju na ionako zastrašujući fenomen koji podriva glavni stup moderne medicine.

Profesor gljivične epidemiologije Metju Fišer s Imperial College London rekao je da je to ogroman problem, jer "zavisimo o tome da pacijente lečimo antimikoticima". A one kao i bakterije protiv antibiotika, nastoje izgraditi svoju obranu.

Uobičajeno je otporne mikrobe nazivati "supermikrobima", ali to je preterano pojednostavljivanje. Takvi mikroorganizmi uobičajeno ne ubijaju sve redom, nego udaraju na one koji imaju slabiji imunološki sistem; novorođenčad, starije, pušače, dijabetičare i ljude s autoimunim poremećajima koji stoga moraju koristiti steroide koji im onda slabe imunitet.

Britanska vlada dala je istražiti problem i predstavila rezultat da do 2050. godine trebamo očekivati, ako ne sredimo širenje otpornih mikroorganizama, recimo prejeranim korištenjem lijekova, da će samo od otpornih mikroba godišnje umirati po 10 miliona ljudi, što će biti više i od raka, osam miliona. U SAD-u godišnje otporne infekcije "zakači" čak dva miliona ljudi, a umire ih 23.000. Brojke su spektakularno zastrašujuće, a i one se temelje na podacima iz 2010. Najnovija procena s Washington University School of Medicine kaže pak da bi samo u SAD-u godišnje od otpornih infekcija trebalo biti čak 162.000 umrlih, a širom sveta oko 700.000.

U čemu je kvaka? U tome da se antibiotici u doslovno tonama koriste u uzgoju životinja koje se potom ubijaju za meso, a pojedini naučnici upozoravaju na frapantno korištenje fungicida na usevima i pri proizvodnji poljoprivrednih kultura što pridonosi razvoju otpornih gljivica koje napadaju i čoveka. Problem raste, a javnost o svemu zna jako malo, dobrim delom zato što se ispadi otpornih infekcija drže u tajnosti. Niti vlasti na lokalnom nivou niti bolnice ne žele da se dožive kao izvor zaraze i zato se ne otkriva drama koja se negde događa. Pritom se mikrobi puno lakše šire, preko ruku s medicinske opreme u bolnici, preko mesa i povrća s farma, putnicima i robom pri izvozu-uvozu, preko pacijenata koje otpuštaju iz bolnice i opet ih primaju.

Candida auris koja je ubila čoveka u Maunt Sinai samo je jedna od nekoliko desetina opasnih bakterijskih i gljivičnih infekcija koje su razvile otpornost. Candida je inače jedna od najčešćih infekcija krvotoka u bolnicama, no ostae vrste niti blizu nisu razvile takvu otpornost kao Candida auris čijih je čak 90 posto slučajeva otporno na barem jedan lek, a 30 posto na dva ili i više njih.

Kada se neko zarazi takvom, umire obično u roku od 90 dana. Džoana Rodes, stručnjakinja za zarazne bolesti s Imperial College London, ispričala je da su 2015. primili paničan poziv iz bolnice Royal Brompton gde već mesecima nisu uspevali da iskorene Candidu auris.

- Nemamo pojma odakle ona dolazi. Širi se poput šumskog požara -kazala je dr. Rodes.

Prisetila se da su tada krenuli s DNK analizom mikroba, a u sobi u kojoj je bio pacijent, ostavili su mašinu koja je sobu celi nedelje prskala hidrogen peroksidovim aerosolom. Koristili su i poseban gel za tu sobu. Nakon sedam dana samo jedan jedini mikrob je preživio – Candida auris.

Bolnica koja prima bogate pacijente s Bliskog istoka i iz Evrope o svemu je obavestila vladu i obolele. Ali ne i javnost.

- Nije bilo potrebe da javno objavljujemo saopštenja tokom epidemije - kazao je glasnogovornik bolnice.

Stručnjakinja iz same bolnice, Silke Šelec, kaže da je to bilo užasno frustrirajuće, da očito nisu hteli da izbube reputaciju. No, do kraja jula 2015. naučni rad otkrio je da je u toj bolnici već 50 slučajeva zaraze. Bolnica je zatvorila celo odeljenje intenzivne nege i poslala 11 pacijenata na sprat iznad. Tek danima posle bolnica je priznala za Daily Telegraph da ima problem. Na kraju je bilo 72 zaraženih.

U Valensiji u Španiji u bolnici sa 992 kreveta bilo je čak 85 slučajeva, a još 372 pacijenta imala su mikrob u krvi, ali se nisu razboleli. Naučni članak o tome je zabeležio da je 41 posto pacijenata umro u roku od 30 dana. Bolnica je tada saopštila da "nije sigurno je li svaki pacijent umro od tog mikroba ili od bolesti zbog koje se izvorno došao lečiti". To je već postalo sindrom i javnost, i stručna i laička, ozbiljno se buni.

- Takvo što ne bismo tolerisali pri trovanju hranom u nekom restoranu - zaključio je dr. Kevin Kavano, lekar iz Kentakija i predsednik organizacije Health Watch USA.

Zanimljiv je bio slučaj nadležnih britanskih vlasti 2016., nakon problema u Royal Brompton, kada su pomislili da bi bilo dobro da upozore kolege u SAD-u, pa i da pitaju da im tamošnje bolnice jave za slučajeve kod njih. Računali su na tu i tamo koju vest tokom svakih mjeseca dana. Kad ono, u nekoliko nedelja inbox mejla im je eksplodirao. Pokazalo se da je u SAD-u registrovano 587 oboljelih, od toga 309 u Njujorku, 104 u Nju Džersuju i 144 u Ilinoisu.

Prvi poznati slučaj u SAD-u bila je 61-godišnja žena iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Krenulo je s temperaturom, bolovima i slabosti, bila je pozitivna na Candidu auris i sedam dana posle bila je mrtva. Ispalo je da to verovatno nije bio prvi pacijent u SAD-u, da je vrsta drugačija od onog iz Južne Azije koji je, recimo, 2017. ubila ženu koja je išla na operaciju u Indiju, tamo zakačila mikrob i umrla nakon povratka u SAD. Vlasti ne otkrivaju u kojoj je bolnici umrla.

U Čikagu utvrđeno je da je u nekim medicinskim ustanovama na gljivicu pozitivno i 50 posto svih koji tamo žive. Radnici u tim ustanovama su zabrinuti, i za svoju sigurnost i za sigurnost drugih pacijenata da im ne prenesu.

Ostalo je tajna odakle se stvar razvila. Prvi put Candida auris ovakvog oblika otkrivena je u uhu jedne žene u Japanu 2009. Tri godine posle pokazala se u krvi 18 pacijenata iz četiri bolnice u Indiji. Posle toga pokazuje se da se nova žarišta Candide auris pojavljuju u različitim delovima sveta jednom mesečno. Ispalo je da ne postoji samo jedna vrsta Candide auris, da izvor ne može biti samo jedan. Ispalo je da je reč o četiri različite vrstei to takvih da su nastali pre nekoliko hiljada godina. Ne samo to, nego da su se sva četiri vrste aktivirale na četiri različita mesta u isto vreme.

Holandski istraživač dr. Žak Meis smatra da to odgovara slici preteranog korištenja fungicida na usjvima. Njegovu je pažnju privukla smrt 63-pacijenta koji je 2005. umro od gljivice Aspergillus. Ispalo je da je gljivica otporna na fungicid poslednjeg reda itraconazole, zanimljivo, praktično istog sastava kao što je pesticid azole kojim se zaprašuju usevi po celom svetu, na kojega otpada čak trećina svih prodanih fungicida.

Problem je bio u tome što su svi ti uzorci tla bili jako zasićeni fungicidom, očito sada već savršeno beskorisnim. Pojedini stručnjaci smatraju da je vrlo verovatno da je taj fungicid potamanio ostale gljivice, što je Aspergillusu otvorilo prostor za rapidno širenje. Misterija ipak ostaje nerešen do kraja i bolnicama širom sveta širi se atmosfera i zataškivanja i panike.

BONUS VIDEO:

(Espreso.co.rs/Express.hr)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.