ZBOG OVOGA MASONI I HRIŠĆANI NIKAD NE MOGU DA SE SLOŽE: U pitanju je pojam VELIKOG ARHITEKTE!
Masoni, Foto: Pixabay

opširna analiza

ZBOG OVOGA MASONI I HRIŠĆANI NIKAD NE MOGU DA SE SLOŽE: U pitanju je pojam VELIKOG ARHITEKTE!

Tim temama se bave instituti, sveučilišta, istraživački centri, različite religije...

Objavljeno: 01.08.2020. 16:48h
  • 4

Dve velike teme – o Bogu i velikom arhitekti svemira – večne su i naravno, uvek ostaju otvorene za produbljivanje, za interpretacije i reinterpretacije. Predmet su filozofskog, teološkog, filološkog i ni sam ne znam kojeg proučavanja i studiranja. Tim temama se bave instituti, sveučilišta, istraživački centri, različite religije, pa ovo što ću reći smatram sitnim prilogom glasnom razmišljanju o univerzalnim pitanjima gdje nema definitivnih odgovora i konačnih sudova. 

Predanost društveno odgovornom poslovanju i kontinuirana podrška unapređenju razvoja zajednice u kojoj poslujemo u fokusu su PBZ grupe Glavni prepor između kršhrišćanstva i slobodnog zidarstva upravo su te teme. One čine okosnicu nerazumevanja u prošlosti i sada, i cela vojska teoretičara, mislilaca i, grubo rečeno ideologa ne sagledava tapitanja u povesnom kontekstu, u kooperativnom promišljanju, gdje se ta polazišta i stavovi sudaraju, mimoilaze i/ili nadopunjavaju. Konstitucija prijašnjih pravih zidarskih udruga počinjala je zazivom Trojstva i Hrista, a u Andersenovoj redakciji temelja spekulativnog zidarstva nema ni spomena.

Zakon koji upravlja svemirom U “Starim dužnostima slobodnog zidara” 1723. odnos spram Boga i vjere ovako je opisan: “Zidar je svojim znanjem veza da se pokorava ćudorednom zakonu, pa ako ispravno shvata umetnost, neće nikada biti niti tupavi bezbožnik, niti razuzdani bezverac.” U stara vremena zidari su bili obavezni držati se vere – ma kakva ona bila – koja je vladala u zemlji ili narodu kojim su se bavili. Sada se smatra „probitačnijim“ da se obavezuju na držanje onih vrednosti u kojoj se svi ljudi usaglašavaju, prepuštajući tako svakome njegovo posebno mišljenje, a to znači da budu dobri i iskreni ljudi, ljudi časna i poštena značaja, ma koliko se u ostalome razlikovali.

Time je slobodno zidarstvo postalo središtem druženja i sredstvom pomirljivog i vernog prijateljstva među ljudima koji bi inače ostali udaljeni. U literaturi se posebno mnogo raspravljalo o stilizaciji iz “Konstitucije” da mason neće nikada biti glupi ateista ni religiozni razuzdanik. Ova misao svodi sve na etiku kao naravni zakon koji se ne vezuje ni uz koju versku dogmu. Svrha je toga verskog indiferentizma da masonstvo postane središte ujedinjavanja ljudi kako ih ne bi delile vjerske razlike. Ta misao postala je temelj masonstva i vrednosti sve do naših dana.

Masoni prema Pikeovu učenju priznaju postojanje božanskih svojstava, čiju sveukupnost svatko može po volji nazivati bogom, prirodom, svemirom, duhom ili materijom. Slobodno zidarstvo objavljuje od svojih početaka postojanje stvaralačkog principa pod imenom “veliki arhitekt svemira”. Bog je, prema masonskom učenju, zakon koji upravlja celim svemirom. U održavanju savršenog ekvilibrija kandidat za stjicanje trećega stešena izjavljuje u loži da je prirodni zakon apsolutan i nepromjenjiv i da upravlja celim univerzumom.

Poznato je od prastarih vremena da sve što postoji u svijetu, sav univerzum, sastavljen je od jednog izvornog principa i da materija nije drugo nego samo prividna forma ovoga principa. Veliki arhitekt svemira nije kreator, nego organizator. Očito da prema masonskim izvorima formula veliki arhitekt svemira isključuje pojam Boga stvoritelja, jer masonski arhitekt ne stvara ni iz čega, nego samo gradi na već stvorenome.

Takvo masonsko shvatanje isključuje pomisao da bi Isus Hrist mogao biti jedini pravi Bog. Stoga masonstvo izjednačuje Hrista s Budom, Zaratustrom ili Muhamedom. Takvo razmišljanje razlog je da slobodni zidari godine računaju od zamišljenog početka sveta, a ne od Kristova rođenja.

TAJNO DRUŠTVO

Šta se događalo s masonima u Jugoslaviji i kako su obnovljeni u Hrvatskoj Masoni tretiraju masonstvo kao kraljevsku umetnost u smislu da je usmerena na razvitak čoveka i to vlastitim duševnim snagama – tokom postizanja viših nivoa surovog kamena do njegove samospoznaje i sjedinjavanja s božanstvom. Prijam u masonski savez pokazuje simbolima i ritualima jaku povezanost sa starodrevnim misterijama kojima je iniciranje nastojalo deificirati čoveka.

Inicijacija se događa u loži koju masoni zamišljaju kao hram i simbol svemira, u kojoj dominiraju samo nehrišćanski simboli. Postojanje bića i njihove međusobne harmonije upućuju na Boga. Bog kao neki veliki arhitekt, kojemu je cilj zadovoljstvo i slava zbog izgradnje lepe palate, pokazuje odnos analogije, a ne asimilacije i identifikacije između Boga i ideje arhitekta. Kada gledamo kosmički red i harmoniju u prirodi, konačnost koja karakterizuje živa bića, može se zaključiti po Leibnizu da postoji suvereno i mudro biće koje može biti usporedivo s arhitektom, od koga potiče red i harmonija. Ovaj bog je arhitekta, no je li apsolutni tvorac?

Bog nije samo arhitekt već i zakonodavac, što znači da, uz to što stvara svet i organizujega, treba to činiti po pravdi i po samom moralnom zakonu. Prelazimo od Boga kao kreativne sile k Bogu kojeg shvaćamo kao mudrost, od Boga stvoritelja k Bogu geometru i arhitektu, od Boga koji je supstancija k Bogu koji je svetlost, od sile Oca k svetlosti Sina. Matematički um otkriva nam red prirode – plod božanske mudrosti. Ideja Boga nije više shvaćena kao ontološka prisutnost već kao matematička ideja koja izražava prirodni red. Taj stav podupiremo kod ritualnog započinjanja radova kad kažemo “neka mudrost upravlja izgradnjom našeg Velikog hrama, zatim neka ga snaga podrži i lepota neka ga ukrasi”. Tu nalazimo tri suštinske ideje – slobodni zidar je geometar i zanatlija kao i arhitekt – on je artifeks, on zamišlja i ostvaruje ljepotu i harmoniju.

Nemoguće je danas zamisliti vodstvo bilo koje države a da u njemu nema masona Pojam arhitekt izbacuje iz svog sadržaja ideju stvaranja koje slobodno zidarstvo prepušta slobodnoj volji svakog pojedinca. U tom smislu veliki arhitekt sveta bio bi logos koji organizira svet prema redu, a ne čini to tvorac samog sveta. To je važno jer slobodno zidarstvo ne stavlja Boga u centar svog izučavanja i delovanja, tumačeći nastajanje svijeta i svega onoga što Bog predstavlja. Ne priklanja se ni jednoj religiji kao ishodištu svog verovanja i tumačenja, priznajući da svi koji se uzdižu prema planini imaju svaki svoj put, ali svi se sastaju na njenu vrhu.

Simbol sveznajućeg oka

Način na koji se ovaj pojam koristi zahteva jednakost svih božanstava te se ni jedna vera, odnosno religija, u tom smislu ne smatra jedinstvenom. Geometrija je važna znanost koju proučava slobodno zidarstvo i nije dokaz postojanja Boga nego alat da bolje razumijemo svijet i božanstvo. Naše veliko G (što mi tumačimo višeznačno od Boga, Geometrije, Gnozu) kao simbol ne pripada ni jednom pojedinačnom verovanju i ne znači da time želimo ujediniti sve religije u jedno jedinstveno duhovno božanstvo kako neki to žele tumačiti.

Drugi veliki sporni simbol – sveznajuće oko – sveprisustvo je koje tumačimo kao različiti simbol u različitim stupnjevima, ali nikada kao negaciju i narušavanje autoriteta vjerskog nauka u korist racionalističke špekulacije o Bogu. Živimo u zemlji slobode i tolerancije gde jednakost smatramo apsolutnom vrednošću i ne gradimo odnose na razlici nego na sličnosti, jednakosti ideje i jednakosti osoba, i ne znači da svi mi prihvaćamo jedini put k Ocu sljedeći Hrista jer se on proglasio jedinim putem k Ocu. Hrist govori da su svi ljudi jednaki, bili kršćani ili ne, što ne znači da su protiv Hrista ili da im Hrist ne da spasenje ako ne veruju u njega. To je veliko polazište i širina Evanđelja koju daje Bog koji milošću i ljubavlju prihvata sve ljude, bili oni hrišćani ili ne, tako da ima spasenja izvan crkve, jer to čini osnovu međureligijskog dijaloga.


(Espreso.rs/Večernji list)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
Inicijalizacija u toku...

Espreso.rs


Adria media