PRAVI HOROR KORONAVIRUSA SPOZNAĆEMO KADA STIGNE NA OVO MESTO: Imaju 1 lekara na 10.000 ljudi i samo 100 respiratora
Dezinfekcija izbegličkih kampova, Foto: EPA / YAHYA NEMAH

humanitarna katastofa u najavi

PRAVI HOROR KORONAVIRUSA SPOZNAĆEMO KADA STIGNE NA OVO MESTO: Imaju 1 lekara na 10.000 ljudi i samo 100 respiratora

Humanitarna kriza bi mogla kulminirati kada COVID-19 stigne do severozapada Sirije

Objavljeno:

Sve što Fatimi Um Ali treba da zaštiti sebe i porodicu od novog koronavirusa nije joj dostupno.

Ne postoji tekuća voda, sapun je skup, a sredstva za čišćenje ruku su nepristupačan luksuz. Ne može ni zamisliti kako bi izgledalo socijalno distanciranje njene porodice od 16 članova u tri šatora koja dele u improvizovanom kampu u blizini tursko-sirijske granice.

- Trudimo se s našim ograničenim mogućnostima da održavamo čistima. Sve te sredstva za čišćenje, materijale za čišćenje o kojima govorite, ne možemo dobiti - kaže Ali za CNN.

Živi u jednom od mnogih kampova koji su se formirali na poljima, maslinicima i na brdima sirijske pobunjeničke pokrajine Idlib.

Većini dece curie nosevi zbog izloženosti teškim životnim uslovima. Porodica je više puta izbegla smrt tokom tekućeg devetogodišnjeg sukoba u Siriji. Oni su izbegli napad režima u provinciji Hama kada je rat počeo 2011.

Ali oni ne mogu da pobegnu od globalne pandemije. COVID-19 se kreće prema ratom opustošenoj zemlji poput "cunamija koji se sporo kreće", kaže Svetska zdravstvena organizacija.

Kada ih udari, mogao bi da uzme desetine hiljada života. Populacija Idliba od tri miliona, koja se već bori sa ekstremnim nedostatkom lekova, smatra se jednim od najnezaštićenijih delova sveta od virusa.

Medicinske ustanove u Idlibu tokom godina su uništavane u ciljanim vazdušnim napadima. Lekari su već pretrpani pacijentima, a bolnički kreveti nedostaju.

Brutalna ofanziva sirijske vlade - koju su podstakle Rusija i Iran - pokrenuta u decembru povećala je pritisak na nestale zdravstvene ustanove. Najnoviji niz napada takođe je iselio skoro milion ljudi, dovodeći do sve većeg priliva porodica u kampove bez infrastrukture i sanitarnih uslova.

Humanitarna kriza bi mogla kulminirati kada COVID-19 stigne do severozapada Sirije, kaže dr. Munter Kalil iz Odseka za zdravstvo Idliba koji kontroliše opozicija (IHD).

- Još ne znamo da li imamo koronavirus, ali očekuje nas cunami sa velikim brojem smrtnih slučajeva zbog nedostatka medicinske infrastrukture - kaže on.

Lekari podižu svest o higijenskoj zaštiti od virusa, ali teško je to preneti stanovništvu slomljenom od posledica rata.

- Oni su preživeli bombe, smrzanja do smrti, hemijske napade, tako da su već "odustali" - rekao je Kalil.

Idlib ima samo 1,4 lekara na 10 000 ljudi, prema IHD. Bolnice već rade sa prevelikim kapacitetom, sa prosečnom stopom popunjenosti od 150%, prema IHD. Postoji samo oko 100 respiratora u tom delu Sirije, koji uključuje Idlib i sela obližnjih pokrajina.

Kada se COVID-19 proširi kroz pobunjeničku enklavu, više od 100.000 ljudi moglo bi umreti, rekao je Kalil.

Mreža za rano upozoravanje i uzbunjivanje (EVARN), jedina grupa za nadzor bolesti koja deluje u ovom delu Sirije, kaže da bi se između 40 i 70% stanovništva moglo zaraziti na osnovu globalnih stopa prenosa.

Testiranje na koronavirus, još jedna ključna komponenta borbe protiv širenja pandemije, sporo je započela. U celoj Siriji koja je u pod vođstvom opozicije, samo jedan lekar i jedan uređaj mogu da izvrše testove na virus. Nakon nedelja čekanja, 300 testova koje je privatni EVARN kupio od turskog proizvođača, stiglo je u sredu u laboratoriju Centralne bolnice Idlib. Do sada su testirali četiri sumnjiva slučaja - svi su se pokazali negativno.

Čak je i u delovima Sirije pod kontrolom vlade kapacitet za testiranje i dalje nizak. Zemlja je prijavila samo pet potvrđenih slučajeva, ali stručnjaci očekuju veće širenje.

Damask je dobio 1.200 kompleta za testiranje od SZO. Prema rečima predstavnice organizacije iz Damaska, dr Nima Saeed Abid, 300 ih je korišćeno.

Nazad u improvizovanom kampu, Fatima Um Ali izlazi iz svog šatora i pokazuje na praznu plavu plastičnu bačvu. To je voda njene porodice. Cisterna jednom dnevno dovozi vodu. Ali danas nije stigla.

- Kad je neko prošao kroz sve što smo prošli, od raseljavanja do bombardovanja, mislite li da bi virus toliko uplašio? - Um Ali kaže.

Ona se miri sa svojom sudbinom i odlučila je da se prikloni svojoj veri.

- Bojim se da ćemo se razboliti kao i svi drugi na svetu. Ali ja se takođe ne bojim, jer u Boga verujem.

Bonus video:

(Espreso.co.rs/CNN)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.