OVO JE JEDINO SELO NA SVETU U KOJEM NEMA SRČANIH BOLESNIKA: Infarkt kod njih ne postoji, a evo zašto!

Stotinama kilometara udaljeno od bolivijskog glavnog grada La Paza, smjestilo se seoce Čimane, kako se nazivaju i njegovi stanovnici. Na samom rubu Amazonske prašume i udaljeno od "civilizacije" žive ljudi, njih nešto više od 9.000, okupljeni u manjim plemenima, piše Slobodna Dalmacija.

Ti isti ljudi su pravi zdravstveni fenomen u 21. veku. Oni, naime, ne obolevaju od srčanih bolesti.

Zato se CNN-ov reporter uputio na Amazon i posetio jedno od plemena uz rub reke, sve kako bi čitaocima preneo "životne lekcije" ovih dugovečnih i vedrih ljudi koji ne znaju što je to infarkt.

Kaže da mu je cilj bio izvući tajne "najzdravijih srca na svetu", a pritom se fokusirao na tri sektora: ishranu, aktivnosti i odmor.

Ishrana

Ono što je reporter očekivao, a što bi mnogi bez previše razmišljanja potpisali, svakako je da Čimane većinu svoje dijete duguju biljnim ili proteinima iz mesa životinja. Ali saznao je upravo suprotno - gotovo 70% njihove dijete čine ugljeni hidrati.

Pirinač, kukuruz, manioka i banane glavne su im namirnice - ovakav način prehrane dolazi ponajviše iz potrebe za uzgajanjem, budući da bi se u protivnom teško prehranili van sezone lova.

No ono što je očekivano, stoji: njihova hrana nije prerađena, nije rafinirana, nema dodanog šećera ni soli. Prirodni ugljeni hidrati glavni su deo onoga što zdravi Čimane jedu, uz 15% masti i 15% proteina. Njihova dijeta sadrži duplo više vlakana od dijete prosječnog Amerikanca, prema članku objavljenom u Lancetu.

Bogata je mikronutrijentima poput selena, cinka i magnezijuma. Ono što je danas hit u svetu fitness uživljenika, "intermittent fasting", tj. povremeni post, uključen je u kulturu ovih amazonskih plemena, budući da su ograničeni količinom namirnica.

Aktivnosti

Gotovo svo svoje "budno" vreme, Čimane provode na nogama - stojeći ili hodajući. Percepcija plemena koje juriša u lov i iz istoga se vraća tako, potpuno je pogrešna; lov je dugotrajan proces koji obiluje hodanjem.

U proseku stanovnici ovih sela naprave oko 17.000 koraka dnevno. Muškarci love, a žene i deca rade u polju, a njihove aktivnosti tamo uključuju i one visokog intenziteta, kao i rad s težinama i cardio trening - danas najpopularnije načine treniranja. Razlika je samo u tome što oni ne provedu sat vremena u zatvorenoj teretani, već je to kod njih celodnevni proces.

Oni zaista retko sede, a često igraju fudbal.

Odmor

Njihov odmor predvidiv je i uveliko zavisi od sunca. Čim ono zađe, ljudi se povlače u svoje kolibe, a kroz pola sata celo je selo u dubokom snu. Čini se, dodaje reporter, da u nedostatku uređaja u koji možete buljiti, spavate duboko i mirno.

Po danu su, u trenucima odmora, zajedno, a vreme provode u smehu i deljenju doživljaja.

No koliko god idiličan njihov život izgledao, životna dob stanovnika ovog sela još je uvijek znatno niža od one stanovnika bilo kojega grada u Americi. Povrede i neadekvatna medicinska briga, ugrizi zmija i napadi životinja, infekcije, pa čak i porođaji, smanjuju životnu dob ovih ljudi na rubu Amazonske prašume.

Kilometrima daleko od civilizacije, daleko od struje i svetala gradova, živi ipak civilizacija koja ne oboleva od bolesti srca. Podsetnik je to da bogatstvo i obilje ne kupuju zdravlje, u današnjem svetu kada te iste bolesti odnose tolike živote ljudi koji bi sigurno zaključili da žive u boljim uslovima od Čimanea. No to ne znači nužno da im je i bolje, piše Slobodna Dalmacija.

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Slobodna Dalmacija)