SUKOB O KOJEM SE MALO PRIČA: Konflikt u Kolumbiji traje već 58 godina, Amerika je bila uključena od samog početka
Konflikt koji je počeo još 1964. godine, Foto: EPA-EFE/Mauricio Duenas Castaneda/CHRISTIAN ESCOBAR MORA

pakao na zemlji

SUKOB O KOJEM SE MALO PRIČA: Konflikt u Kolumbiji traje već 58 godina, Amerika je bila uključena od samog početka

Procenjuje se da je u ovom sukobu koji traje preko 58 godina stradalo više od 221.000 osoba

Objavljeno: 15:59h

Iako je rat u Ukrajini u centru pažnje već skoro devet meseci, trenutno širom sveta bukti veliki broj sukoba koji su bačeni u senku, a jedan od njih je i konflikt u Kolumbiji.

Kolumbijski sukob je počeo 27. maja 1964. godine i predstavlja rat između vlade Kolumbije, krajnje desnih paravojnih grupa, kriminalnih sindikata i krajnje levih gerilskih grupa koje se međusobno bore da povećaju svoj uticaj na teritoriji.

Neki do najvažnijih međunarodnih faktora koji doprinose kolumbijskom sukobu uključuju multinacionalne kompanije, Sjedinjene Države, Kubu i industriju trgovine drogom.

Procenjuje se da je u ovom sukobu koji traje preko 58 godina stradalo više od 221.000 osoba.

Istorijat

Oružani sukob u Kolumbiji je zvanično počeo 1964. godine formiranjem dve odvojene gerilske grupe, FARC i ELN. Međutim, nasilje u Kolumbiji počelo je mnogo ranije. Posle brojnih građanskih ratova između kolumbijskih elita u drugoj polovini 19. veka, ubistvo predsedničkog kandidata Liberalne partije protiv establišmenta, Horhea Gaitana, 1948. pokrenulo je deceniju nasilja koje je postalo poznato kao "La Violencia".

Tokom ovog perioda ubijeno je više od 200.000 Kolumbijaca, uglavnom seljaka. Iako je počela kao narodni ustanak, "La Violencia" je bila orkestrirana od strane liberalne i konzervativne zemljoposedničke elite zbog sopstvenih političkih i ekonomskih interesa i 1958. godine dve stranke su postigle dogovor da okončaju borbe.

Sporazum je obezbedio isključenje svih drugih političkih partija iz političkog sistema.

Kolumbija, Gerila
foto: EPA / CHRISTIAN ESCOBAR MORA

Gerilski rat

U kontekstu kontinuiranog nasilja tokom 1950-ih, seljaci su počeli da se organizuju u nizu samozaštićenih i samoodržavanih područja na jugu zemlje.

Zemljoposednička elita je, međutim, nastojala da nastavi svoju ekspanziju i vršila je pritisak na vladu za akciju protiv ovih zona koje se nazivaju „nezavisne republike“.

1964. godine pokrenuta je operacija "Marketalija" protiv glavne autonomne zone istog imena. Kada su trupe konačno uspele da uđu u selo posle intenzivne borbe, borci su odavno otišli.

Oni su redizajnirali svoju strategiju i počeli da se bore kao gerilska vojska.

Godine 1966. ova gerilska vojska će zvanično postati Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC).

Iste godine kada je kolumbijska vojska započela napad na Marketaliju, grupa studenata koji su bili inspirisani Kubanskom revolucijom i revolucionarnom filozofijom Če Gevare vratila se sa Kube i formirala Armiju nacionalnog oslobođenja (ELN).

Če Gevara
Če Gevarafoto: Profimedia

Godine 1965. pokrenula je svoj prvi napad u Simakoti gde je distribuirala letak, "Simacota Manifesto", koji je pozvao „konzervativne i liberalne mase da se udruže kako bi porazili oligarhiju obe stranke“.

Paravojne formacije

Ove grupe su videle okupljanje velikih zemljoposednika i poslovnih lidera, narko kartela i kolumbijske vojske sa ciljem unapređenja ekonomskih interesa i borbe protiv pretnje koju predstavljaju različite gerilske grupe.

Od samog početka, paravojne strukture su uživale duboko ukorenjenu podršku kolumbijske države i ciljale su veliki deo svog nasilja protiv političkih aktivista.

Godine 1997. različite, ali preklapajuće paravojne grupe ujedinile su se u jednu nacionalnu strukturu pod nazivom Snage za samoodbranu Kolumbije (AUC).

Ovaj period je bio najintenzivniji u smislu kršenja ljudskih prava pošto su se paravojne formacije širile širom zemlje.

Godine 2002. Alvaro Uribe je postao predsednik nakon kampanje koja je obećavala čvrst pristup protiv gerilaca i uz blagoslov paravojnih formacija. On je predstavio svoju zaštitnu marku demokratske bezbednosne politike koja je dovela do intenzivirane militarizacije zemlje i do porasta kršenja ljudskih prava.

Proces demobilizacije 2005. doveo je do reorganizacije paravojnih struktura u nove različite grupe.

1 / 3 Foto: EPA-EFE/Mauricio Dueñas Castañeda

Uzroci

Kolumbijski oružani sukob bio je direktan rezultat duboko ukorenjenog društvenog i političkog sukoba.

Uprkos ogromnom prirodnom bogatstvu, veliki broj Kolumbijaca živi u siromaštvu.

Ovo siromaštvo je posebno koncentrisano u ruralnim područijima.

Dok 30% živi ispod granice siromaštva u urbanoj Kolumbiji, ovaj broj raste na 65% u ruralnim regionima.

Kroz istoriju Kolumbije mogućnosti da se ova društvena nejednakost reši kroz politički sistem bile su opstruirane sistematskim političkim nasiljem. Na meti su opozicione stranke, progresivni politički pokreti i aktivisti zajednice kako bi se zaštitio politički i ekonomski status kvo.

Gerilske organizacije su se pojavile kao odgovor na ovu situaciju i oružani sukob je stoga bio direktan rezultat društvenog i političkog sukoba bez odgovora.

Kolumbija
foto: EPA-EFE/Mauricio Duenas Castaneda

Trgovina drogom

Ilegalna trgovina drogom u Kolumbiji je, od 1970-ih, usredsređena sukcesivno na četiri glavna kartela za trgovinu drogom: Medelin, Kali, Norte del Vale i Severna obala, kao i na nekoliko bandi kriminalaca.

Trgovina je na kraju stvorila novu društvenu klasu i uticala na nekoliko aspekata kolumbijske kulture i politike.

Napori kolumbijske vlade da smanji uticaj kriminalnih organizacija povezanih sa drogom jedan su od uzroka kolumbijskog sukoba, tekućeg rata između rivalskih narkoparavojnih grupa, gerilaca i narko kartela koji se bore jedni protiv drugih da bi povećali svoj uticaj i protiv kolumbijskih vlada koja se bori da ih zaustavi.

Kolumbija je jedan od vodećih svetskih proizvođača koke dugi niz godina...

Svetska potražnja za psihoaktivnim drogama tokom 1960-ih i 1970-ih rezultirala je povećanom proizvodnjom i preradom istih u Kolumbiji.

Kokain proizveden po ceni od 1.500 dolara po kilogramu u laboratorijama u džungli može se prodati na ulicama SAD za čak 50.000 dolara po kilogramu.

SAD, najveći svetski potrošač kokaina i drugih ilegalnih droga, intervenisale su u Kolumbiji tokom ovog perioda u pokušaju da prekinu isporuku ovih droga u SAD.

Narkobaroni Kolumbije, kao što su Pablo Eskobar i Hoze Rodrigez Gača, dugo su smatrani od strane vlasti među najopasnijim, najbogatijim i najmoćnijim ljudima na svetu.

Od uspostavljanja Rata protiv droge, Sjedinjene Države i evropske zemlje su pružile finansijsku, logističku, taktičku i vojnu pomoć vladi Kolumbije u cilju sprovođenja planova za borbu protiv ilegalne trgovine drogom.

Najznačajniji od ovih programa bio je "Plan Kolumbija" koji je takođe imao za cilj borbu protiv levičarskih organizacija, kao što su gerilci FARC-a, koji su kontrolisali mnoge regione u Kolumbiji u kojima se uzgaja koka tokom poslednjih decenija.

Ovi planovi su smanjili proizvodnju droge do te mere da je 2010. proizvodnja kokaina bila 60% manja nego na vrhuncu 2000. godine. Iste godine, Peru je pretekao Kolumbiju kao glavni proizvođač listova koke u svetu.

Nivo nasilja u vezi sa drogom je prepolovljen u poslednjih 10 godina i pao je ispod onog u zemljama kao što su Honduras, El Salvador, Venecuela, Gvatemala i Trinidad i Tobago.

Kokain
foto: Profimedia

Kolumbijska nacionalna policija je uhvatila mnoge bosove.

Trgovci drogom su se opirali tim akcijama tako što su ubili pet predsedničkih kandidata Luisa Karlosa Galana Sarmijenta, Haimea Pardo Leala, Bernarda Haramila Osu, Alvara Gomeza Hurtada i Karlosa Pizara Leongomeza.

Navodno su palnirali i finansirali opsadu Palate pravde u kojoj je poginulo 11 od 25 sudija Vrhovnog suda.

Ubijano je i preko 3.000 članova političke partije Union Patriotica, kao i veliki broj policajaca, sudija i svedoka.

Uloga Sjedinjenih Država

Sjedinjene Države su bile u velikoj meri uključene u sukob od njegovih korena, kada je početkom 1960-ih američka vlada podstakla kolumbijsku vojsku da napadne levičarske milicije u ruralnim delovima Kolumbije.

Ovo je bio deo borbe SAD protiv komunizma.

U oktobru 1959. Sjedinjene Države su poslale „Specijalni tim za istraživanje“, sastavljen od eksperata za borbu protiv pobunjenika, da istraže unutrašnju bezbednosnu situaciju Kolumbije.

Prve paravojne grupe organizovane su prema preporukama američkih vojnih savetnika za borbu protiv pobunjenika koji su poslati u Kolumbiju tokom Hladnog rata da se bore protiv levičarskih političkih aktivista i naoružanih gerilskih grupa.

Jedna multinacionalna korporacija je takođe direktno povezana sa paravojnim odredima smrti. "Chikuita Brands International" je kažnjen sa 25 miliona dolara zbog povezanosti sa paravojnim grupama.

2016. godine, sudija Kenet Mara iz južnog okruga Floride presudio je u korist dozvoljavanja Kolumbijcima da tuže bivše rukovodioce "Chikuita Brand International" zbog finansiranja od strane kompanije zabranjene desničarske paravojne organizacije koja je ubila članove njihovih porodica.

U decembru 2013. Vašington Post je otkrio tajni program CIA, započet početkom 2000-ih, koji kolumbijskoj vladi obezbeđuje obaveštajne i GPS sisteme za navođenje za pametne bombe.

CIA
foto: EPA-EFE/Olivier Douliery / POOL

Od avgusta 2004, SAD su potrošile 3 milijarde dolara u Kolumbiji, od čega više od 75% na vojnu pomoć.

Pre rata u Iraku, Kolumbija je bila treći najveći primalac pomoći SAD posle Egipta i Izraela, a SAD su imale 400 pripadnika vojnog osoblja.

Trenutno, međutim, Kolumbija nije najveći primalac pomoći SAD, a više nije ni u prvih deset.

U martu 2015. otkriveno je da agenti DEA učestvuju u seksualnim zabavama sa prostitutkama koje finansira narko kartel.

Agenti su dobijali skupe poklone, oružje i novac od članova narko kartela.

Šefica američke administracije za borbu protiv droga Mišel Leonhart najavila je povlačenje. Njen mandat na mestu administratora DEA obeležen je kontroverzama i skandalima, uključujući skandal sa prostitucijom.

prostitucija
foto: Profimedia

Žrtve

Prema studiji kolumbijskog Nacionalnog centra za istorijsko pamćenje, 220.000 ljudi je poginulo u sukobu između 1958. i 2013. godine, od kojih je većina civila (177.307 civila i 40.787 boraca).

Izveštaj pokazuje da je humanitarna kriza u Kolumbiji izuzetno ozbiljna u smislu smrtonosnog i nesmrtonosnog nasilja.

Izveštaj istražuje rasprostranjenu upotrebu seksualnog nasilja nad ženama i devojkama kao ratnog oružja, kao i nevidljivost ovog fenomena.

16,9% stanovništva Kolumbije bilo je direktna žrtva rata.

Prema nacionalnim podacima koje je naveo Unicef, 2.3 miliona dece je raseljeno iz svojih domova, a 45.000 dece je ubijeno.

Kolumbija
foto: EPA-EFE/Mauricio Duenas Castaneda

Ukupno, svaka treća od 7,6 miliona registrovanih žrtava sukoba su deca, a od 1985. godine 8.000 maloletnika je nestalo.

Otkako su pre četiri godine počeli mirovni pregovori sa FARC-om, oko 1.000 dece je prisilno regrutovano od strane oružanih grupa u zemlji, 75 je ubijeno, a 65 škola je oštećeno u borbama.

Prema izveštaju „Basta ia“, koji je 2013. godine napisao Kolumbijski nacionalni centar za istorijsko pamćenje, 80 odsto žrtava koje su pogođene nasiljem u vezi sa sukobom i nagaznim minama bili su civili.

Izveštaj dokumentuje 1.982 masakra između 1980. i 2012. godine...

Zemlja se dugo neće oporaviti od svih ovih užasa, a pitanje je i kada će se sve završiti...

(Espreso/Tamara Marić)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.