DAN KADA JE MORNARICA JUGOSLAVIJE ČEKALA ZNAK ZA PAKLENI NAPAD NA NATO FLOTU: Odustali su u poslednji čas ZBOG JEDNOG DETALJA!
Ratna mornarica je 1999. godine planirala da isplovi i napadne NATO snage, Foto: Pixabay/Ilustracija

HRABROST ILI LUDOST?

DAN KADA JE MORNARICA JUGOSLAVIJE ČEKALA ZNAK ZA PAKLENI NAPAD NA NATO FLOTU: Odustali su u poslednji čas ZBOG JEDNOG DETALJA!

Iako je to bila najmoćnija jedinica ratne mornarice tadašnje Jugoslavije, pred njima je bilo šezdesetak brodova NATO-a, tri podmornice i oko 280 aviona i još šezdesetak borbenih helikoptera na tim brodovima

Objavljeno: 24.04.2018. 07:44h
  • 57

Prošlo je nekih 19 godina otkako je izbegnuta najveća bitka na Jadranskom moru u novijoj istoriji. Prema pisanju crnogorskih Vijesti, tada najmoćnija jedinica jugoslovenske ratne mornarice - 18. flotila raketnih brodova - planirala je da isplovi i napadne NATO snage koje su 24. marta 1999. godine započele napad na SR Jugoslaviju, tada federaciju svedenu na Srbiju i Crnu Goru.

Novinari Vijesti dobili su dokument pod nazivom "Zapovest za odbranu br. 2" od zapovednika 18. flotile, viceadmirala Jovana Grbavca.
 

Grbavac je u to vreme bio na čelu jedinice u kojoj je zapovedao najmoćnijim jugoslavenskim plovilima. Reč je o dvema raketnim fregatama tipa Kotor, raketnu fregatu tipa Koni, četiri raketne topovnjače tipa 401 i dva stara raketna čamca klase "Osa".

Iako je to bila najmoćnija jedinica ratne mornarice tadašnje Jugoslavije, pred njima je bilo šezdesetak brodova NATO-a, tri podmornice i oko 280 aviona i još šezdesetak borbenih helikoptera na tim brodovima.

Plan, sadržan u ranije spomenutoj naredbi bio je ludački hrabar. Dva raketna čamca su trebala da isplove iz Boke i nedaleko od obale uključe autopilote i da se zapute prema NATO-voj floti. Posada bi se nakon uključivanja autopilota prebacila na prateće glisere i tako izbegla sigurnu smrt.

"Raketni čamci bi u tankovima imali goriva za oko sat vremena vožnje, a u punoj brzini nalikovali bi protivniku kao da sprovode manevar raketnog napada. Stoga bi se pažnja protivnika usmerila na te stare i za nas manje bitne brodove, a za to vreme bi naše prave snage s kojima smo želeli da izvršimo raketni udar po NATO plovilima, završile razvoj i postavile se u poziciju za napad", ispričao je Grbavac VIjestima.

Do napada na kraju nije došlo jer Grbavčevi nadređeni na kraju nisu odobrili takav plan.

Čak i da je diverzija potpuno uspela, jugoslovenski brodovi teško bi došli u odgovarajuću poziciju za napad. "Morali bismo ploviti punom brzinom najmanje sat vremena do napada. Velika verovatnoća otkrivanja i uništenja naše podmornice pre izlaska na pozicije plotuna i mala tehnička pouzdanost podmornice, osnova su odluke da ne pošaljemo P-831 na zadatak", kazao je Grbavac.

BONUS VIDEO: Nikola Šainović, Espreso intervju

(Espreso.rs/Express.hr)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
Inicijalizacija u toku...

Espreso.rs


Adria media