JUGOSLOVENSKA PRINCEZA ROKA: Na današnji dan smo se oprostili od Margite Stefanović Magi
Margita Stefanović Magi, Foto: Printscreen/Youtube

MI MENJAMO DAN ZA NOĆ

JUGOSLOVENSKA PRINCEZA ROKA: Na današnji dan smo se oprostili od Margite Stefanović Magi

Zvučali su sasvim drugačije od ondašnjih jugoslovenskih izvođača

Objavljeno:

Čak i ako niste ljubitelj rok muzike, sigurno ste čuli za jedan od najpoznatijih i najuspešnijih bendova u bivšoj Jugoslaviji - Ekatarina Velika (EKV). Oni su bili daleko ispred svog vremena, a ovaj bend se smatra pojavom koja je donela revoluciju na muzičkoj sceni Jugoslavije osamdesetih godina prošlog veka.

Zaštitno lice ovog kultnog srpskog benda, neverovatno talentovana muzičarka i jedna od najpoznatijih žena u muzici bivše Jugoslavije jeste Margita Stefanović Magi. Njena biografija se smatra jednom od najtragičnijih sudbina na našim prostorima.

Margita Stefanović, ili Magi rođena je 1. aprila 1959. godine u Beogradu, bila je poznata srpska muzičarka, najpoznatija kao klavijaturistkinja beogradske popularne rok grupe Ekatarina Velika.

Rođena je kao jedinica u porodici beogradskog pozorišnog i TV reditelja Slavoljuba Stefanovića Ravasija, pa nam je jasno odakle je i nasledila svoj talenat.

Pohađala je muzičku školu "Josip Slavenski" zajedno sa Ivom Pogorelićem. Osim što su bili bliski prijatelji, ujedno su bili i najveći talenti svoje klase.

Tokom školovanja dobila je mnoge nagrade na sastajanjima instrumentalista i kamernih orkestra i ansambla u Jugoslaviji i inostranstvu.

Kada je imala 11. godina (1970), zajedno sa Pogorelićem dobija ponudu od ruskog profesora Timakina za nastavak školovanja u muzičkoj školi u Moskvi. Njena majka je smatrala da je Magi premlada i oni odbijaju ovu ponudu.

Margita nastavlja školovanje u Beogradu, a nakon završetka gimnazije upisuje Arhitektonski fakultet u Beogradu.

Već u svojim srednjoškolskim danima Margita je prepoznata kao veliki umetnički talenat.

Prisustvovala je koncertu tek osnovanog benda Milana Mladenovića koji se tada zvao Katarina II, a u proleće 1982. godine upoznaje članove Električnog Orgazma i preko njih dolazi do Mladenovića.

Milan, opčinjen mladom i talentovanom umetnicom, poziva Margitu da svira klavijature u njihovoj grupi pa ona brzo postaje stalan član Katarina II koja 1985. godine menja ime u Ekatarina Velika i kao takva postoji sve do 1994. godine.

Zvučali su sasvim drugačije od ondašnjih jugoslovenskih izvođača, a grupa sa vremenom stiče slavu. U deset godina postojanja Ekatarine Velike, Margita je stvarala muziku za televiziju i pozorište, a gostovala je i na albumima legendarnih jugoslovenskih grupa kao što su Van Gogh i Babe. Pojavila se i u filmu Gorana Markovića "Tajvanska kanasta", 1985. godine.

Ekatarina Velika 1986. godine izdaje album "S vetrom u lice" koji je bio znatno uspešniji od prethodna dva, a neke od najpoznatijih pesama sa njega su "Budi sam na ulici", "Kao da je bilo nekad", "Ti si sav moj bol".

Konačni i presudan udarac za EKV je bila smrt Milana Mladenovića koji je preminuo 1994. godine od raka.

Nakon raspada Ekatarine Velike, Margita nastavlja da se bavi muzikom. Svirala je u grupi Kurajberi, a 1995. godine osniva bend EQV zajedno sa muzičarem Vladimirom Stojićem i izdaje CD "Ti si sav moj bol", koji je nazvam po poznatoj pesmi Ekatarine Velike.

Krajem devedesetih godina Margita se polako povlači iz sveta muzike, a poslednje delo komponuje 2002. godine za predstavu beogradske rediteljke Hajdane Baletić "Kaput mrtvog čoveka".

Margitina zavisnost o drogama postala je ozbiljnija nakon smrti njenog oca 1996. godine, a poslednje nedelje svog života provodi u beogradskom centru za smeštaj beskućnika na Voždovcu.

Napustila nas je 18. septembra 2002. godine na beogradskoj Infektivnoj klinici. Imala je samo 43 godine.

Slava Ekatarine Velike i jugoslovenske princeze roka Margite je veća danas nego što je bila kada je bend postojao, a tragične sudbine članova su deo njihove prošlosti kao što su i pesme koje su stvarali.

U Margitinoj biografiji "Magi - Kao da je bilo nekad" autora Dušana Vesića piše: Ona je primer kako ovde prolaze drugačiji. Ona je upozorenje, znak, primer, pouka. Jimi Hendrix umro je 18. septembra 1970. godine. Aljoša Buha umro je 18. septembra 1986. godine. Margita Stefanović umrla je 18. septembra 2002. godine. Ne znam je li to Buha svirao bolje nego što smo mi znali čuti, ali ako 18. septembra 2018. umre bubnjar, znaćemo da Bog pravi orkestar.

Bonus video:

(Espreso.co.rs / Tamara Marić)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.