OVO NISTE ZNALI O RAKU: Evo kako da UBRZATE lečenje!

Uopšteno, najmanje šanse za preživljavanje raka imaju oni oboleli od raka pluća ili jajnika, ali ne zato što je reč o agresivnim oblicima karcinoma, već zato što se većina slučajeva uoči u trećem ili pak četvrtom, zadnjem stadijumu. Iako je nezahvalno prognozirati preživljavanje, lekari ipak slažu statističke tablice koje prikazuju stope smrtnosti od raka. Ova tablica autora Hermanna Brennera, nemačkog stručnjaka za istraživanje raka, prikazuje smrtnost isključivo u odnosu na tip raka, a ne i stadijum u kojem je "ulovljen" te prema njoj otkriva kako najveće šanse dugogodišnjeg preživljavanja imaju oni sa rakom štitnjače, prostate, testisa, melanoma i maternice.

Pet najčešćih vrsta raka čini ukupno 54% novih slučajeva raka kod muškaraca: pluća(21%), prostata(12%), rektum, rektosigma, anus(7%) i želudac(6%). Prema globalnim statističkim podacima, ovo su oblici karcinoma sa najvećim smrtnostima unutar pet godina nakon dijagnoze:

1. Glioblastom (tumor mozga) - 99 posto 2. Rak gušterače - 92,3 posto 3. Rak ždrijela - 82,6 posto 4. Rak jetre - 82,5 posto 5. Rak pluća -82,3 posto 6. Rak žučnog mjehura - 81,5 posto 7. Rak želuca - 69,6 posto 8. Rak maternice - 69,1 posto 9. Rak jajnika - 53,8 posto Ipak, sva je prilika da se ovakva situacija neće još dugo nastaviti, zato što savremena medicina upravo u terapiji karcinoma poslednjih godina otkriva najdublje tajne bujanja malignih stanica i načine za suzbiti ih.

Izraz "hemoterapija" prvi je u svetu još 1907. godine koristio nobelovac Paul Ehrlich. Tada je "hemoterapeutik" bio izraz koji se koristio za široki raspon lekova, u Ehrlichovu slučaju, bila je reč o otkriću arsfenamina, prvog učinkovitog leka protiv sifilisa. U decenijama posle hemoterapeuticima su se počeli nazivati i lekovi protiv raka.

1935. znanstvenici su naslutili da bi dušični iperit, inače bojni otrov, ali u medicinske svrhe u niskim dozama, mogao uticati na bela krvna zrnca. 1942. prvi put su pokušali sa unošenjem u organizam kroz venu i nedugo nakon kraja Drugog svetskog rata kao prvi hemoterapeutik protiv raka lansiran je "mustine" odnosno klormetin.

Hemoterapeutici su se narednih decenija otkrivali sve brže i brže, u pravilu sve učinkovitiji, ali osnovni problem je opstajao: kokteli koji su sprečavali razmnožavanje stanica raka, u pravilu nisu štedeli ni normalne stanice, pa je i normalno i očekivano da lekovi ne deluju kod svih, te da svi, u većoj ili manjoj meri, imaju nuspojave.

Ciljani hemoterapeutici nisu baš stara vest, a stvari po pacijente trebale bi se jako poboljšati i sa razvojem najnovijih lekova, poput onih koji ciljaju proteine bez kojih karcinom ne može rasti niti živeti, ali razvojem metoda za procenu koji bi hemoterapeutik bio učinkovit kod kojeg pacijenta.

Letos je Express pisao o istraživanjima koja su dovela do tačnosti predviđanja uspešnosti hemoterapije od čak 77 posto. Kod vrsta raka koji se danas već dosta pristojno uspešno leče, to direktno znači razliku između izlečenja i smrti. Nije reč samo o boli koju trpe pacijenti, nego o još mnogim stvarima. Pri vrlo agresivnim vrstama raka, primerice raka pluća malih stanica, koji čini čak 20 posto svih vrsta raka, reč je i o dobitku na vremenu u trci sa bolestima, što dovodi do boljih izgleda u spašavanju ili barem produživanju života.

U krajnjoj liniji, nekoliko godina produženi život sa nekom od teško lečivih malignih bolesti danas znači i dosta pristojno povećavanje šansi da medicina još za pacijentovog života otkrije nešto novo što ga u konačnici može spasiti.

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Express.hr)