Sacher: Kako su nastale pesme Haustora, Vještica i SACHERA?
Foto: Printscreen

dekonstrukcija

Sacher: Kako su nastale pesme Haustora, Vještica i SACHERA?

U rubrici Dekonstrukcija na sajtu Muzika.hr, Srđan Sacher objašnjava kako su nastajale neke od najvažnijih pesama Haustora, Vještica i njegove solo karijere

Objavljeno: 24.03.2020. 22:08h

SACHER je “friški” bend Srđana Sachera, osnivača Haustora i Vještica koji je napisao mnoge hitovi, među kojima su “Moja prva ljubav (Djevojke u ljetnim haljinama)“, “Volim slušati radio” i drugi. Prošle je godine s novim bendom objavio album “Biser, ambra, jantar”, koji će se moći poslušati 12.3. u Vintage Industrial Baru. Dok se sprema za koncert, Srđan nam je otkio kako su nastale pojedine pjesme Haustora, Vještica i SACHERA. Pritom je dekonstrukcijom pjesama ušao u novi level, tako što je kroz pjesme opisao nastanak pjesama. Pravi poeta, nema šta.

to je već pričano, prepričavano, prenošeno…
svibanjsko nebo u predvečerje kad se pale prva svjetla, fontana ispred katedrale,
i onaj zlatni kip na vrhu stupa…
pogled nizbrdo prema Trgu koji postaje luka
i brodovi na vezu se gingaju po osvijetljenom, a zamašćenom moru

(neko se potrudil napraviti foto-montažu toga svega, videl sam ju na webu, hvala mu!)
sjećanje na prvu djevojku i prvu opijenost ljubavlju
+
da, i to isto, al’ to, velim, znate.

zapravo, nije nosila slamnati šešir, nego je iznad i okolo nas bila slama,
šindra ili kaj već ljudi na moru stavljaju iznad i oko terase
pred nedovršenim vikendicama
možda je to bila loza zapravo? ne pamtim
ali pamtim da je sunce prolazilo kroz tu slamu/šindru/lozu i stvaralo
kao ukrase od zlata po njenoj crnoj kosi
ljetno je bilo popodne, maestral
i pamtim da sam plesal oko nje riječima, da ju osvojim…
uvijek sam moral puno pričati
i isto pamtim da ni boje ni kista nisam žalil
od smijeha sam pravil saksofone, a od sunca put u daleke neke tajanstvene zemlje
govoril
da ne velim molil
nasmij se
nasmij se
nasmij se
kuda bi sam
a ona je šutila i pila vino
izgledalo je k’o da pije vino ispod slamnatog šešira.

tu sam pjesmu cijelu, ali baš cijelu, i riječi i muziku, sanjal
davno, ona je starija od svih mojih bivših bendova,
nastala je prije, nego sam i imal prvi bend
jedna je od prvih deset pjesama kaj sam napisal u životu
svirali smo ju po tulumima i uvijek je bila tišina dok bi ju pjevali
čudno je kak je i danas prisutna, isto svi znaju tekst
mislim,
trebalo se svakaj počet događati oko mene da opće razumijem kaj sam to sanjal
i kakve to žrtve i rupe po ulicama
koja je to ljevica-desnica-centralno
i kakav je to pentagram u kojeg me demoni vuku
umjesto da bježe od njega
danas znam,
okrenuti
gleda me zelenim očima
velim, bil je to samo tak jedan san, nikaj više.

izgleda nam ko da je ljeto neko blagoslovljeno doba godine,
ono, toplo je, dugi je dan i ide se na more
a meni je nekak ispalo da su me djevojke koje su me ostavljale
uvijek ostavljale po ljeti
zamislite ovako:

ona se pakira
i dok bira na polici koje su knjige njene i odlaže ih na pod
vama se ruga prašina
igra, pleše i uživa, fino joj je u zrakama svjetla
gledate kroz prozor
da vam ne vidi oči
a vani žeđaju golubovi i bježe u hlad

ne svadite se, prošlo je to.

u to vrijeme
svijet je bio plav od prašine i lapora
a ljudi su hodali mali i pognuti
kao stisnuti od pranja

danju bi mijesili kolače od blata,
a noću bi se zatvarali u kocke od bijele gline
i polijevali
jedan drugog
svjetlucavim uljem
koje ostavljaju tragove na tkanini

kao i njihovi očevi
i očevi njihovih očeva prije njih
hodali su niski i pognuti
da im oči ne sretnu oči
velikog bijelog lovca u oblacima

zvali su ga kradljivac srca

ili je to bil razlog za tu pjesmu pjesme ili
sam se sjetil kak mi je bilo kad sam sa 18 i pol godina prvi put došel u Kopengahen.

ili dođe r…na šekr…
ili dođe maca na vratanca
ili osveta malog Kineza bude grozna
ili buš ti vidla svoje
ili bude tebi još žal

i sve tak

nije to baš neka satisfakcija, ruku na srce
možda bi bilo bolje da nisam ni moral napisati tu pjesmu/osvetu

da sam se onomad bil upisal u listu strelaca
te pjesme ne bi danas ni bilo
kaj bi bilo šteta zapravo

porazi postaju pobjede
ili
draža mi je oba pjesma nego kaj bi mi bila ona priča.

 

“Totalno drukčiji od drugih”

e o toj pjesmi mi je najteže reći nekaj suvislo
(ajmo se praviti da je sve ovo gore iznad, o drugim pjesmama, bilo suvislo) 🙂
je, to je ljubavnja pjesma, kao i sve koje nisu političke…ili refleksivne
veli to tome da su “zaljubljeni par”, kak ih zovu i smiju se za njima djeca, totalno drukčiji ljudi od onih ostalih, nezaljubljenih, brižnih i nujnih, obespravljenih,
palimo svjetla i svi brodski kompasi počinju plesati
na tramvajskoj stanici čekamo zvijezdu repaticu
mlade djevojke su željne ljubavi, a
i pomorci pjevaju o nama
daj da se smijem, od smijeha
idemo otkriti novu Indiju
pisati pjesme je biti zaljubljen
ili, hvala, Neruda,
confieso que he vivido.

Bonus video:

espreso.rs/muzika.hr


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
Inicijalizacija u toku...

Espreso.rs


Adria media