PRAVI HOROR U ORIGINALNIM VERZIJAMA BAJKI ZA DECU! Uspavanu lepoticu su silovali, a Pionkio je obešen o drvo! EVO ŠTA SU JOŠ KRILI OD NAS
Foto: Printscreen

jezivo

PRAVI HOROR U ORIGINALNIM VERZIJAMA BAJKI ZA DECU! Uspavanu lepoticu su silovali, a Pionkio je obešen o drvo! EVO ŠTA SU JOŠ KRILI OD NAS

Mnoge originalne verzije omiljenih dečijih bajki poprilično su drugačije od onoga kako ih mi znamo i obiluju nasiljem i okrutnošću

Objavljeno: 12:26h

Donosimo vam pravu verziju nekih od najpoznatijih bajki za decu. USPAVANA LEPOTICA Uspavana lepotica je žrtva i priča je puna grozomornih detalja!

Bajka koja se danas priča deci ide ovako - princeza Aurora, nakon što se ubode na iglu vretena koje je začarala zla kraljica, padne u san dug sto godina koji jedino poljubac princa koji je iskreno voli može da prekine. Princ na belom konju se, naravno, pojavi, pobedi sve prepreke na putu do svoje voljene, ubije zlu kraljicu, poljubi princezu, probudi je i onda oni žive srećno do kraja života. U originalnoj verziji koju je u XVII veku zapisao italijanski pisac Đambatista Bazile, kraj je znatno drugačiji! Nema kletve, niti zle kraljice, nema princa, a ni naročito srećnog kraja. Aurora padne u začarani san zbog proročanstva i ostane uspavana 100 godina tako da svi zaborave na nju. Vek kasnije, jedan kralj slučajno nailazi na zapusteli dvorac i u kuli pronalazi usnulu devojku. Očaran njenom lepotom odluči da je siluje ili, kako priča eksplicitno kaže da "uživa u prvim plodovima ljubavi". Nakon što završi, vraća se u svoje kraljevstvo.

Devet meseci kasnije, i dalje u snu, Aurora rađa dva sina. Jednoga dana, san prekida jedno od njene dece kada isisa trn iz njenog prsta koji je prouzrokovao san. Aurora se budi samo da bi saznala da je postala majka dvoje dece.

foto: Printscreen

Nakon nekog vremena, kralj odlučuje da želi da vidi Auroru opet. Vraća se u dvorac, samo da bi je zatekao probuđenu i sa blizancima. Otkriva joj ko je i između njih se rađa ljubav.

Postoji samo jedan problem koji stoji na putu srećnom paru - kralj je već oženjen!

Jednom kada kraljica sazna za muževljevu aferu, smišlja strašnu osvetu. Šalje sluge kod Aurore koji je ubeđuju da pošalje decu na dvor jer kralj želi da ih vidi. Umesto toga, kraljica dečake odvodi kod kuvara, naređuje mu da ih ubije i od njih skuva jelo koje će kralj jesti te večeri. Kuvar umesto toga sakrije decu, a ispeče dva jagnjeta.

Nakon što je ubeđena da se otarasila dece, kraljica poziva i Auroru na dvor gde planira da je spali kao vešticu. Međutim, kralj saznaje za ovaj plan, spasava Uspavanu lepoticu i umesto toga na lomači spaljuje sopstvenu ženu. Kuvar zatim otkriva da su deca sve vreme bila kod njega, Aurora i kralj se venčavaju i žive srećno do kraja života.

CRVENKAPA "Crvenkapa" je poznata bajka u kojoj mala devojčica sreće vuka. Različite verzije priče su postojale u folkloru mnogih naroda sve dok jednu od njih nije u 17. veku zabeležio Šarl Pero. Najpoznatiju verziju su u 19. veku napisala braća Grim, a originalna priča je već u tom momentu pretrpela značajne promene.

Najpoznatija verzija bajke priča o devojčici sa crvenim ogrtačem (prema Peroovoj verziji) ili crvenom kapom (prema varijanti braće Grim) koja odlazi u posetu bolesnoj baki. Put je vodi kroz šumu gde sreće vuka kome lakoverno otrkiva kuda je krenula U morednoj bajci, vuk joj odvraća pažnju branjem cveća, odlazi pre Crvenkape kod bake i pojede je. Onda, premaskiran u baku, čeka devojčicu i uspeva da i nju pojede. Nakon što sit legde u krevet i zaspi pojavljuje se drvoseča koji mu raseče stomak, izvadi nepovređene baku i Crvenkapu, a vuku stomak napuni kamenjem. Nakon što se ovaj probudi, suviše je težak da bi bežao i tako umre.

Ipak, nije sve tako jednostavno. U Peroovoj verziji vuk pojede i Crvenkapu i baku i to je kraj priče. Nema srećnog kraja, a Pero je mislio da bajka služi kao upozorenje devojčicama da ne pričaju sa nepoznatima. Braća Grim su uvela lik lovca koji spašava situaciju i tako napravili srećan kraj, ali postoje i verzije koje su daleko mračnije! Poreklo "Crvenkape" može se pratiti sve do 10. veka i Francuske gde su je seljaci pričali kraj vatre. Na taj način preneta je u Italiju gde su se pojavile prve varijacije na bajku koja je počela da se zove i "Lažna baka" (“La Finta Nona”) i "Priča o baki" ("“The Story of Grandmother”). Ovde priča postaje prilično jeziva i pomalo perverzna jer se umesto vuka pojavljuje vukodlak koji ubija baku i zauzima njeno mesto. Crvenkapa, zamišljena kao tinejdžerka ili mlada devojka pre nego devojčica, dolazi i zatiče bogatu trpezu i na prevaru jede bakine zube (od kojih misli da su pirinač), meso (za koje misli da su šnicle) i pije bakinu krv (za koju misli da je vino). Tako, ona se pretvara u ljudoždera-vampira!

Nakon toga, leže u krevet sa čudovištem, a neke verzije implicirale su i postojanje seksualnog čina jer vukodlak onda traži od Crvenkape da skine ogrtač i baci ga u vatru.

Bajku o Crvenkapi deca su slušala vekovima i to širom planete

foto: Printscreen

Neki etnolozi uspeli su da pronađu malo drugačiju verziju francuske priče po kojoj je Crvenkapa prepoznala premasikanog vuka i uspela da pobegne iz bakine kuće

.

Interesatno, ova varijanta bajke Crvenkapu predstavlja kao hrabru, malu heroinu koja je oslanja samo na svoju domišljatost i lukavstvo kako bi izbegla strašnu sudbinu. Tek verzija braće Grim je uvela odraslog muškarca koji stiže da je spase, piše portal Vintage news. Bajke veoma slične Crvenkapi postoje i u tradiciji Kine i Tajvana. Zove se "Tigar baka" i datuje se čak u vreme dinastije King tj. u 17. vek.

Motiv, ideja i likovi su skoro identični, a jedino je glavni negativac tigar, a ne vuk.

Neka pametnija "Crvenkapa"

Braća Grim napisala su i drugačiju verziju "Crvenkape". U njoj, devojčica nije poverovala u vukove laži, baka ga nije pustila u kući već su ga namamile mirisom kobasica da pokuša da uđe kroz dimljak. Baka i Crvenkapa su na vatru stavile ključalu vodu u koju je vuk upao i živ se skuvao. PINOKIO Godine 1940. Dizni je napravio crtani film o stolaru Đepetu, siromašnom starcu koji, u svojoj usamljenosti, odlučuje da napravi drvenog lutka. Jedne noći, kada je lutka bila gotova i stari Đepeto otišao u krevet, pojavila se neobična zvezda na nebu koja ispunjava želje.

Đepeto je ustao, pogledao u čarobnu zvezdu i zamislio želju.

– Zvezdo svetla, zvezdo sjajna, prva zvezdo koju vidim večeras, želim da moj mali Pinokio bude pravi dečak – poželeo je Đepeto.

S ljubavlju je pogledao svoju lutku i uzdahnuo.

– Ne bi li to bilo lepo – pomislio je.

Mali cvrčak koji je živeo u Đepetovoj radionicu posmatrao je čitavu scenu.

– Vrlo lepa zamisao, ali bojim se da je nemoguća – rekao je.

Međutim, zvezda je zapravo bila vila koja je čula čežnju čoveka i odlučila da mu ispuni želju. Oživela je Pinokija i dodelila mu malenog cvrčka da se stara o njemu. Da bi postao pravi dečak bilo je potrebno da dokaže da je vredan toga. Sigurno se svi sećate ovih scena... Milioni dece odrastali su uz Diznijev klasik, a avanture Pinokija, drvenog lutka koji želi dapostane pravi dečak postale su primer deci širom sveta o tome kako zapravo treba da se ponašaju.

Originalna knjiga "Avanture Pinokija", koju je italijanski autor Karlo Kolodi napisao 1880. imala je, pak, znatno drugačiji cilj.

foto: Printscreen

Poenta Kolodijeve priče bila je da pokaže kako je teško biti roditelj neposlušnom dečaku, a knjiga se bavi posledicama pogrešnih poteza glavnog junaka Pinokija i patnja koju te odluke izazivaju njegovom ocu.

Kolodi nikada nije bio roditelj, a njegova priča je bila sve samo ne lepa. Lutka u priči od samog početka predstavljena je kao neposlušna bitanga i "bedni dečak". Originalna bajka o Pinokiju zapravo je bila odraz filozofije vaspitanja dece 18. veka. Rodonačelnik takozvanog "socijalnog vaspitanja" bio je Žan Žak Ruso, a njegova glavna ideja bila je neophodnost suočavanja deteta sa prirodnim posledicama neposlušnosti. Pinokio, lutak koji je toliko obasut ljubavlju, ponaša se potpuno drugačije od onoga što se očekuje. On beži sa časova, ulazi u loše društvo, svađa se sa Đepetom, ruši njegov autoritet, izaziva svađu između Đepeta i njegovog stanodavca, a kada nauči dobro da hoda, beži od kuće. Vrhunac Pinokijevog bezobrazluka ogleda se u potkazivanju Đepeta i tvrdnji da ga njegov tvorac zlostavlja, što dovodi do toga da jadnog Đepeta osude na zatvor.

Pinokio se kasnije odlučuje na to da ubije svoju savest pa mali cvrčak na kraju biva zgnječen i pretvoren u fleku na zidu.

Nevaljali lutak čini sumnjive, a ponekad čak i zlonamerne poteze koji ga na kraju dovode do toga da ga njegovi lažni prijatelji - lisica i mačka, obese. Nisu uspeli da ga ubiju, jer je Pinokio lutak, ali svakako se nije prijatno osećao dok je bespomoćno visio sa omčom oko vrata.

Pinokio je kroz celu priču "odgovarao" za svoja zlodela. Tukli su ga, šibali, besili, a jednom su mu spalili noge samo da bi mu ih Đepeto popravio.

– On je po definiciji jedno nezadovoljno derište koje stalno ispašta zbog svojih ispada – rekao je jednom Kolodi za Pinokija, a piše portal Vintage news. Karlo Kolodi više se bavi posledicama lošeg ponašanja i analizom složenog odnosa između roditelja i dece, za razliku od Diznijeve verzije koja govori o naivnom slatkom lutku koji živi u iskvarenom svetu odraslih.

– Pinokio ne može biti negativac, on mora biti simpatičan i prijemčiv deci da bi priča mogla lakše da se proda – objasnio je Volt Dizni uoči premijere svog animiranog spektakla.

Iskusni Dizni znao je da se originalna priča o dečaku koji je zbog svog karaktera mučen i umalo ubijen, i nije nešto što deca žele da gledaju i iz čega mogu da izvuku pouku (da i ne pominjemo da ne može doneti novac).

Zato se odlučo da priču ublaži i "upakuje u celofan". Njegov Pinokio je žrtva lošeg društva, ali zahvaljujući svom čistom srcu uspeva da savlada sve prepreke, zasluži Đepetovu ljubav i postane "pravi dečak". IVICA I MARICA Braća Grim - Vilhelm i Jakob bavili su se skupljanjem narodnih priča i legendi i njihovim zapisivanjem. Bajku o "Hansel i Gretel" (u našem prevodu "Ivici i Marici") objavili su prvi put 1812. godine, ali je njeno poreklo mnogo starije.

Da stvar bude još neobičnija, čini se da su slavni pisci, zapisujući bajku o veštici i dobroj deci koja uspevaju da je nadmudre, slučajno ili namerno, malo "pobrkali lončiće". Istorijska priča iza "Ivice i Marice" mnogo je drugačija...

Talentovana pekarka koja je nepravedno optužena

Žena iza lika bezimene veštice koja jede decu zapravo se zvala Katrina Šredering i, naravno, uopšte nije bila veštica! Rođena je 1618. godine negde na planini Harc na severu Nemačke. Bila je pekarka i to prilično poznata, a specijalitet su joj bili - kolači i raznorazni slatkiši zbog kojih su je deca iz celog sela obožavala. Prvo ih je pekla za crkvena okupljanja, ali je na kraju završila prodajući ih na pijaci i tokom seoskih vašarau celom kraju.

Upravo na jednom od tih vašara upoznala je Hansa Metzlera (u našem prevodu, to bi bio Ivica), lokalnog pekara koji se odmah ludo zaljubio u nju.

Katrina Hansu nije uzvratila ljubav, ali on nije bio spreman da se preda. Nastavio je da joj se udvara, ali se to ubrzo pretvorilo u uznemiravanje i uhođenje, a stvar je narasla do tih razmera da je devojka morala da se odseli.

Druga verzija priče kaže da je Hans zapravo samo hteo da ukrade Katrinine recepte i da joj se zbog toga udvarao. Kako bilo, priče se slažu u jednom - devojka je morala da pobegne i svoj mali biznis ponese sa sobom.

Kako je nevina devojka postala opaka veštica? Besan zbog odbijanja, Metzler je javno objavio da je Katrina veštica, da ju je video kako vrača, đavolu prinosi žrtve u vidu sitnih životinja i da je i sam ukus njenih kolača "sotonino maslo".

Nesrećna devojka je uhapšena i mučena kako bi priznala da je veštica, ali nije poklekla. Kako protiv nje nisu pronađeni nikakvi dokazi, osim Hansovih optužbi, Katrinu su na kraju pustili, ali ostavljenom momku ni to nije bilo dosta!

Hans i njegova sestra Gretel (ili Marica) nakon toga su provalili su Katrininu kuću, ubili je i njeno telo spalili u peći za pečenje kolača.

Brat i sestra su nakon ovog uhapšeni, ali kako je reč bila o članovima ugledne porodice uskoro su oslobođeni. Poznato je da je Hansa Metzler umro u Nirnbergu 1660. godine kako bogat i poštovan građanin.

Nekih vek i po kasnije, ovu priču su od lokalaca čula i zapisala braća Grim. Verovatno želeći da joj daju romantičarski ton koji su imali i neke druge njihove bajke rešili su da je izmene pa su okrutne ubice postale nevini mališani, a nesrećna i nevina pekarka - veštica koja jede decu!

(Espreso.co.rs/Dnevno)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.