Dana Budisavljević: Dok mi tražimo vakcinu, planeta Zemlja uzima predah
Foto: FCS promo

Intervju

Dana Budisavljević: Dok mi tražimo vakcinu, planeta Zemlja uzima predah

Razgovor sa Danom Budisavljević, autorkom dokumentarno-igranog filma Dnevnik Diane Budisavljević ovaj put bavi se drugačijim temama koje se ne tiču neposredno njenog nagrađivanog filma već onim što je zajednička muka celog čovečanstva u ovom trenutku. Autor intervjua: Tomislav Šoštarić / Aljazeera Balkans

Objavljeno: 23.03.2020. 17:05h

U Hrvatskoj je u četvrtak, kao i u mnogim zemljama ranije, korona virus označio "kraj svijeta kakvog poznajemo", ako parafraziramo kultni američki post-punk band R.E.M.

Uvedene su stroge mjere suzbijanja širenja zaraze – na 30 dana zatvara se i obustavlja sve što nije nužno, poput ugostiteljskih objekata, frizerskih salona i drugih nenužnih uslužnih djelatnosti, poslodavci imaju obvezu djelatnicima omogućiti rad od kuće ako je to moguće, građani u zatvorenim prostorima moraju držati između sebe razmak od dva, a na otvorenom jedan metar, zabranjena su sva javna okupljanja te uvedene brojne druge stroge mjere minimaliziranja socijalnog kontakta.

No, u Hrvatskoj, što je posebno dobro vidljivo u glavnom gradu Zagrebu, već nekoliko dana velik dio građana izbjegava izlazak iz doma ako to nije nužno, kao i mjesta na kojima se okuplja više ljudi, što je rezultiralo praznim ulicama i rijetkim posjetiteljima uslužnih objekata, trgovina i slično.

Među mnogima koji zapažaju preobrazbu svakodnevice jest i Dana Budisavljević, redateljica, montažerka i producentica dokumentarnih filmova, autorica hvaljenog i višestruko nagrađivanog filma Dnevnik Diane Budisavljević, o životu žene koja je iz logora Nezavisne Države Hrvatske (NDH) spasila više od 10.000 djece srpske nacionalnosti.

Budisavljević za Al Jazeeru govori o životu pod prijetnjom korona virusa, kako se prilagodila novonastalim okolnostima, kako reagira društvo u cjelini, primjećuje li solidarnost među ljudima i odgovornost vlasti, institucija i struke, ali i o tomu može li ova zdravstvena kriza preobraziti svijet kakav smo dosad poznavali i svakodnevicu na koju smo naviknuli.

Kako doživljavate i kako se prilagođavate ovoj izvanrednoj situaciji, koju je izazvala epidemija korona virusa? Izbjegavate li, kao i mnogi, izlaske iz doma među više ljudi, održavate li socijalnu distancu i držite li se preporuka stručnjaka?

– Kod kuće sam, pokušavam raditi. Ne ide mi najbolje jer nekako taj osjećaj da živimo jedan povijesni trenutak u kojem jedan mali nevidljivi virus mijenja cijeli svijet čini da mi misli često odlutaju. Nekoliko puta dnevno provjerim vijesti na portalima, ali pokušavam se ne kontaminirati s previše vijesti. Pola sata dnevno dovoljno je da se bude informiran. Dobar dio dana provedem na telefonu u dugim razgovorima, bilo s kolegama s posla ili s prijateljima i obitelji. Izađem prošetati psa i u nužnu kupovinu.

Kako ste zadovoljni reakcijama društva i odgovornošću pojedinaca, ponašanjem ljudi u ovoj situaciji?

– Mislim da se većina ljudi pridržava mjera unutar svojih mogućnosti i traži način da balansira između mjera i obveznih životnih radnji. Ne znam zašto su svi tako ljuti na starije osobe koje izlaze u šetnju ili dućan. Dok takva mjera karantene nije na snazi, neka obavljaju svoje rituale. To ih isto održava na životu. I oni su svjesni da se izlažu možebitnoj zarazi, ali možda biraju da im je gore sjediti doma.

Poziva se na solidarnost, bez koje društva, kako naglašavaju sociolozi, niti nema. Kako svatko od nas može pridonijeti u ovoj situaciji, pomoći drugima, a istodobno i pridonijeti što bržem rješenju ove situacije? Kakvim ponašanjem, kakvu poruku poslati susjedima, bližnjima i svima oko sebe te vidite li na djelu tu solidarnost i odgovornost u društvu?

– Puno toga je napravljeno i na institucionalnoj razini i na ovoj društvenoj, kada se ljudi samoorganiziraju u grupe podrške. Nedostaje mi još veća uloga Civilne zaštite ili jasnija uloga Centra za socijalnu skrb (brigu, prim.ur.) u smislu organizacije dostava i obilaska starijih, nemoćnih, beskućnika, dijeljenja maski i slično ili poziva da volontiramo negdje gdje je potrebno. Mislim da je ovo dobra prilika da se ponovno aktiviraju mjesne zajednice. Dobra organizacija i koordinacija na mikrorazini, nešto što je već godinama zapostavljeno.

Imamo se puno pravo ljutiti, pa čak i biti gnjevni na one doktore koji su došli zaraženi sa skijanja i drito (pravo, prim.ur.) u bolnicu umjesto u samoizolaciju. Ali, pazite, čak ni u toj situaciji, gdje bi svi rado pratili javni linč tih osoba, to nije dozvoljeno jer se ne želi pridonositi atmosferi linča i panike. Svaka čast na takvoj (samo)kontroli. Bilo je još nekoliko loših situacija, poput onih kaosa na granicama, o tome se izvještavalo, ali, za razliku od inače, nije se od toga radio skandal i linč kako smo inače navikli i kako su mediji dosad funkcionirali. Jedna potpuno nova paradigma ponašanja i izvještavanja. Po mom mišljenju, vrlo pozitivna.

Kako se vlasti i institucije, po Vašem mišljenju, ponašaju u odnosu na ovu situaciju u smislu odgovornosti i konkretnog i učinkovitog djelovanja te pokazuju li odgovornost i primjer na koje možda nismo navikli u svakodnevnim okolnostima u kojima izostaje ovakva ili slična prijetnja?

– Prije svega sam zadovoljna nacionalnim stožerom (štabom, prim.ur.), posebice ministrom [zdravstva, Vilijem] Berošem i doktoricom [ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Alemka] Markotić. Čak ni [Andrej] Plenković kao premijer nije ovo iskoristio za samopromociju i paradu moći. Ne vidimo nigdje ni predsjednika [Zorana] Milanovića. Sva su svjetla uperena u one koji su za ovu situaciju najkompetentniji. Čini mi se da Hrvatska nikad nije bolje izgledala. Budući da ćemo se uskoro suočiti s jednako jakom ekonomskom krizom, nadam se da će i tu u prvom planu biti stručni i staloženi ljudi, koji će nas znati voditi kroz taj teški proces oporavka.

Restrikcija je sve više, poslovanje brojnih sektora već trpi, a neki će tek trpjeti, kao i zaposlenici i poduzetnici koji u njima rade. Vi dolazite iz sektora kulture i poslovanja u kulturi; brojni su slobodni i drugi umjetnici i kulturnjaci također pogođeni ili će biti. Kako izdržati i istrpjeti ovu situaciju, koja doslovce može ugroziti i egzistenciju dijela ljudi, što treba biti misao vodilja?

– Kultura će sigurno biti jedan od najpogođenijih sektora jer ona ovisi o izvedbama (kino projekcijama, koncertima, predstavama, tribinama itd.) jednako kao i ugostitelji ili turizam o gostima. Za razliku od zaposlenih kuhara i konobara koji su sada dobili otkaz, slobodna umjetnička zanimanja i samozaposleni ne mogu na burzu, tako da oni instantno ostaju bez ikakvih prihoda.

Ministarstvo kulture razumije što se događa i već su predložene neke mjere da se kriza ublaži, ali ne treba biti naivan i misliti da će nam biti dobro, pred nama su veliki izazovi. Sigurno je da ćemo morati tražiti i razvijati nove kanale dolaska do publike jer je moguće da će se virus vraćati i nećemo moći nastaviti na način kako smo radili dosad. U svakom slučaju, sve nas zajedno očekuju promjene. Majka Zemlja naložila je tako.

Može li se očekivati da će se nešto bitno, da ne kažem: revolucionarno, promijeniti u funkcioniranju svijeta na svim razinama nakon iskustva ove "lekcije prirode" kad je riječ o općim promjenama, poput tehnoloških, koje su nam već posve promijenile živote, a u kojima se ionako još nismo snašli?

– Nisam znanstvenica, mogu ovako laički razmišljati što će se dogoditi, pa oprostite ako su moje procjene naivne. Mislim da će najviše koristi doživjeti sami planet, koji očito želi živjeti u cijeloj svojoj bioraznolikosti, a utjecaj ljudske vrste postao je poguban za mnoge druge vrste i Zemljin omotač. Čitam danas da su se neke ribe i delfini počeli vraćati u kanale u Veneciji! (lažna vest, prim.ur.) Nedavno smo vidjeli i potpuno promijenjene slike neba iznad nekad najzagađenijih regija. Zemlja si uzima predah. Naše kvazimoćno oružje, mitraljezi i bombe, superavioni i dronovi nemoćni su protiv malog, nevidljivog, po našim mjerilima primitivnog organizma.

Dok mi tražimo cjepivo (vakcinu, prim.ur.), Zemlja se regenerira. Jednog dana možda ćemo trebati podići spomenik umrlima u korona pandemiji, koji su "pali za zdravlje planeta".

Što se tiče ljudske vrste, ne mogu biti osobito optimistična jer u našim softverima postoji bug, greška pohlepe, čijem bujanju posebno pogoduje surovi kapitalizam, koji je uspio sve ljudske vrijednosti svesti na profit. Ljudi imaju još jednu lošu karakteristiku, a to je da su u stanju svaku plemenitu ideju pretvoriti u svoju negaciju. Ova pandemija sigurno će za neko vrijeme resetirati naš sustav (sistem, prim.ur.) vrijednosti i osjećaja potpune nadmoći. Optimističan scenarij je da ćemo to shvatiti kao pouku i naučiti lekciju, više paziti na ravnotežu i održivost, a manje na konzumerizam i gomilanje. Pesimistični scenarij je da će zbog neizbježne ekonomske krize uslijediti grabež te se možda otvoriti i put novim ratovima.

Osobno, kao osoba iz sfere kulture, najviše razmišljam što će se događati s ljudskim i socijalnim kontaktom. Malo strahujem da bi se on mogao znatno promijeniti i da će se mnoge sfere društvenog života potpuno preseliti na internet, dok će fizički kontakt i okupljanja postati nepoželjni. Na neki način svijet je već spreman za tu promjenu. Sve što postoji u fizičkom obliku, od sporta, druženja, škole, konzumiranja kulture, sve to već postoji i u virtualnoj verziji. Prilično sam sigurna da idemo prema nekom novom obliku globalnog društva i uređenja. Možda će ono zaista biti bolje i pravednije nego sve civilizacije dosad. Ta mogućnost uvijek je otvorena i treba joj se nadati.

Bonus video:

espreso.rs/balkans.aljazeera.net


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
Inicijalizacija u toku...

Espreso.rs


Adria media