POVRATAK KUĆI: Serija koja nas iznova podseća na banalnost zla
Scena iz serije "Homecoming", Foto: Tumblr

pojedinac protiv sistema

POVRATAK KUĆI: Serija koja nas iznova podseća na banalnost zla

Upečatljiva estetika, odlična forma, scenario i glumačka ekipa zvučnih imena čine seriju "Povratak kući" (Homecoming) zaista vrednom gledanja

Objavljeno: 12:31h
Božica Luković

"Ja sam slušao naređenja. Svejedno kakva. Ja sam slušao naređenja i izvršavao ih. Iz moje kože ne mogu napolje."

Ovo su reči koje je izgovorio Adolf Ajhman, kada se našao pred sudom u Izraelu. Ajhman, uhvaćen u Argentini, konačno je odgovarao pred narodom čijih je nekoliko miliona pripadnika sistematski ubio u gasnim komorama. Iako zlo često izmiče racionalnom objašnjenju, njegova odbrana bila je upravo takva - banalno racionalna.

Koliku odgovornost nose pojedinici uključeni u sistematski planirane i osmišljene zločine, zlostavljanja, i zlouoptrebe čiji su oni tek "izvršni deo" a ne tvorci?

Ovo delikatno i mučno pitanje nametalo se u Nirnbergu, nametalo se u Izraelu, ali i nakon vremena nacista ostaje relevantno za mnoge zločinačke poduhvate. A njime se sada bavi i popularna kultura - Sem Esmail se na maestralni način svojom novom TV serijom ponovo dotakao ove teme!

Naime, nova serija proslavljenog reditelja "Mr. Robota" pravo je osveženje u moru televizijskog programa kojim smo bombardovani u poslednje vreme. Upečatljiva estetika, odlična forma, scenario i glumačka ekipa zvučnih imena čine seriju "Povratak kući" (Homecoming) zaista vrednom gledanja.

Scena iz serije 'Homecoming
Scena iz serije "Homecoming"foto: Tumblr

Maestralna Džulija Roberts je junakinja ovog ostvarenja, u kojem je zaista pokazala zašto je i dalje jedna od vodećih holivudskih zvezda. Od "Zgodne žene" i sličnih romantičnih komedija, Roberts je prevalila veliki put da bi pokazala sav raspon svog talenta koji vidimo danas, bolje nego ikada, u ovoj seriji.

Ona tumači lik Hajdi Bergman, entuzijastične socijalne radnice čiji život pratimo u dva paralelna toka. Naime, u sadašnjosti ona radi kao obična konobarica u malom, gotovo nevidljivom gradiću, ali pre četiri godine ona je bila važan deo ambicioznog vladinog projekta nazvanog upravo "Povratak kući".

Taj projekat, namenjen vojnicima koji su se vratili iz Iraka i Avganistana, vodi lukavi supervizor koji olako Hajdi daje vođstvo nad čitavim poduhvatom, a sebe pametno distancira od svega. Jer, kako gledaoci uskoro saznaju, ono što je trebalo da bude plemenita ideja pomoći vojnicima da se izbore sa ratnim traumama, uskoro se pretvara u nešto monstruozno.

Na Hajdino radno mesto jednog dana dolazi vladin službenik koji je dobio žalbu upravo u vezi jednog vojnika koji je bio deo tajnovitog projekta - i tada klupko počinje da se odmotava.

Scena iz serije 'Homecoming
Scena iz serije "Homecoming"foto: Tumblr

U kratkoj formi od 30 minuta, kroz savršeno stilizovane, "noar" kadrove i napetu muzičku pratnju, pratimo priču koja nam slikovito prikazuje odnos sistema i pojedinca u dva pravca.

Kroz Hajdinu priču vidimo kako sistem lagano usisava pojedinca koji u njega veruje, i kako mu sve više "zamagljuje" razliku između dobrog i lošeg, savesnog i nesavesnog.

Hajdi lojalno prati naređenja svog šefa, iako se opravdanost i moralnost onoga što radi svaki dan sve više "raspada", i sve više postaje jasno i njoj samoj da je posredi nešto jako pogrešno, i da će vojnici uključeni u projekat od njega imati zastrašujuće posledice. Ali, ona nastavlja da prati upustva i deluje onako kako se od nje očekuje, dok je savest sve više grize.

Motiv prenošenja lične odgovornosti na "kolektivnu mašineriju" upravo je bio temelj odbrane jednog od najgorih zločinaca u istoriji, pomenutog Ajhmana, i to nas je naučilo surovoj istini o prirodi samih zločinaca i njihovog dela. Tu istinu iznela je filozofkinja Hana Arent koja je svoja zapažanja sa čuvenog suđenja prenela u knjigu "Ajhman u Jerusalimu".

Arent vešto primećuje ono što naziva "banalnošću zla". Naime, najgore i najjezivije zločine u istoriji izvršavaju ljudi od krvi i mesa, obični ljudi poput vaših komšija i poznanika. Oni nisu psihopate, poremećeni, nasilni pojedninci - samo osobe koje je neki sistem (država, crkva itd) ubedio da je ono što rade, ma koliko bilo bezumno, zapravo sasvim normalno.

Taj fenomen je u seriji "Povratak kući" kroz Hajdin lik, i likove ostalih zaposlenih u vladinom projektu, dočaran na jako jednostavan i efektan način. Ali, serija nam nudi i drugu stranu novčića - način na koji sistem, ma koliko spor i komplikovan bio, može dovesti do pravde i rasvetljenja užasa unutar njega. A to vidimo kroz rad običnog vladinog službenika koji takođe samo radi svoj posao.

Najzad, sve se završava i počinje upravo u - pojedincu. Pojedinac je taj koji shvati da nešto nije u redu, i odluči da prekrši protokol, odnosno da krene protiv sistema. To se događa u ovoj priči, ali se to događalo i bezbroj puta kroz istoriju, u različitim diktaturama, kraljevinama, demokratijama...

Serija nas uči kako se ipak isplati delovati do duboko ličnom osećaju da se oko naš dešava nešto jako loše, i da u svakom zločinu mora da dođe do trenutka kada neko shvati šta njegov "posao" zapravo podrazumeva.

A kako tada reagovati, i još važnije - hoćete li imati hrabrosti da reagujete? To je ono nelagodno pitanje koje ostaje da "lebdi u vezduhu" jer se definitivan odgovor ne može znati.

"Povratak kući" navešće vas na ozbiljno promišljanje i preispitivanje, a neće izostati ni dramski obrti koji će vas "držati na ivici sedišta". Zbog svega toga, ova serija zaslužuje da joj pružite šansu.

BONUS VIDEO: MAJKL DAGLAS O KARLU MALDENU: Obraćanje gostima Kinoteke putem video linka

(Božica Luković / Espreso.co.rs)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.