NIJE OLIVER IVANOVIĆ JEDINI: Ovo su sve političke likvidacije koje su zavijale Srbiju u crno!
Foto: Profimedia, Dragana Udovičić, Youtube

da se ne ponovi

NIJE OLIVER IVANOVIĆ JEDINI: Ovo su sve političke likvidacije koje su zavijale Srbiju u crno!

Vraćanje u burne i mračne godine

Objavljeno: 15:43h

Oliver Ivanović ubijen je ispred sedišta svoje stranke u Kosovskoj Mitrovici, pa je Srbija na samom početku 2018. godine doživela, najverovatnije, još jedno političko ubistvo.

To nas vraća u ružnu prošlost, gde su ova ubistva bila ne tako retka. Podsećamo se:

Zoran Đinđić

Ubijeni premijer, Zoran Đinđić
Ubijeni premijer, Zoran Đinđićfoto: YOUTUBE PRINTSCREEN

Ne možemo a da ovu neslavnu retrospektivu ne počnemo sećanjem na likvidaciju prvog demokratskog premijera moderne Srbije, Zorana Đinđića, koji je ubijen 12. marta 2003. godine ispred Vlade Srbije, u 12 časova i 25 minuta.

Đinđić je prvobitno bio nameravao da dan provede kod kuće, zbog bolova u nozi koju je povredio mesec dana ranije, ali je na kraju odlučio da ode do zgrade Vlade.

Atentat je, snajperskim hicem, izvršio Zvezdan Jovanović, pripadnik Jedinice za specijalne operacije, sa prozora kancelarije 55 na drugom spratu zgrade Zavoda za fotogrametriju u Ulici admirala Geprata 14.

Ovaj atentat je doveo do vanrednog stanja u Srbiji i policijske akcije „Sablja“ tokom koje je uhapšeno 11 665 osoba povezanih sa organizovanim kriminalom.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal u Beogradu, optužilo je avgusta 2003. godine 44 osobe za razna krivična dela u vezi sa atentatom na Zorana Đinđića. Kao naredbodavac ubistva, u optužnici je označen Milorad Ulemek Legija, koji je, kao i Jovanović, dobio maksimalnu kaznu zatvora, od 40 godina.

Ivan Stambolić

Politički mentor Slobodana Miloševića, i po mnogima velikim delom zaslužan za njegov uspon na vlasti nestao je 25. avgusta 2000. godine, za vreme rekreacije na Košutnjak, nakon što je otet.

O njegovoj sudbini se naredne tri godina ništa nije saznalo, čak ni nakon pada Slobodana Miloševića i petooktobarskih promena. Razne organizacije vodile su bezuspešnu kampanju pod nazivom „Gde je nestao Ivan Stambolić?".

28. marta 2003. godine pronađeni su posmrtni ostaci Ivana Stambolića na Fruškoj gori.

Nagađalo se da iza svega stoji Slobodan Milošević, jer se uoči saveznih izbora 2000. godine pominjalo da bi Stambolić mogao da istupi kao protiv-kandidat Miloševiću za predsednika SRJ i postati vođa ujedinjene srpske opozicije.

Krcun likvidiran?

foto: Wikipedia / Stevan Kragujević

6. novembra 1964. godine, u saobraćajnoj nesreći poginuo je tadašnji predsednik srpske vlade Slobodan Penezić Krcun, za koga je važelo da je jedini koji je imao hrabrosti da se suprotstavi Josipu Brozu Titu.

Upravo zbog tih nesuglasica između njih dvojice, o ovoj saobraćajnoj nesreći još uvek postoje razne priče.

Ova smrt ostaje pod oznakom "misteriozne saobraćajke", mada mnogima miriše na političku likvidaciju.

Prema zvaničnoj istrazi, njegov novi automobil (neposredno pre udesa, dodeljen mu je nov automobil) je tokom pljuska naleteo na blato, usled čega je automobil proklizao i vozač je izgubio kontrolu nad vozilom, koje je zatim sletelo sa puta i svom silinom pri brzini od 130 km/h udarilo u drvo.

Pošto nije bio miljenik Josipa Broza Tita, jer je znao da mu kaže šta misli o njemu, često je njegova pogibija dovođena u vezu s tim.

Ćuruvija - novinar koji je smetao

Iako je bio novinar, a ne političar, ovo ubistvo je, veruje se, politički motivisano.

Slavko Ćuruvija ubijen je na Uskrs 1999. godine, tokom NATO bombardovanja, a ni dan danas nije poznato ko su nalogodavci, ni izvršioci ubistva.

Ubistvo je izvršeno oko 17 časova u Beogradu, u Svetogorskoj ulici (u to vreme Ive Lole Ribara), u prolazu ispred broja 35, gde su se nalaze prostorije marketing službe 'Dnevnog telegrafa', a na četvrtom spratu i stan u kome je Ćuruvija živeo.

Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je Ćuruvija „lišen života iz vatrenog oružja, od strane nepoznatih izvršilaca i da radnici Sekretarijata u Beogradu intenzivno tragaju za počiniocima ovog krivičnog dela“. Tadašnji dnevni listovi su preneli svedočenje očevidaca da su „na njega pucala dvojica napadača obučena u crno i sa crnim kapama sa prorezima za oči na glavama. Čula su se tri-četiri hica, a onda su iz haustora izletela dvojica i u punom trku otišla niz ulicu ka Takovskoj“.

foto: Fonet, Ilustracija

Ćuruviji je pucano u leđa, jedan hitac ga je pogodio u glavu, a drugi mu je prošao kroz srce. Ubice su drškom od pištolja udarile i onesvestile Slavkovu suprugu Branku Prpu, koja je bila zajedno sa njim.

Njih dvoje su neposredno pre napada bili na ručku sa prijateljima. Na osnovu podataka koja su objavljeni iz tajnog policijskog dosije „Ćuran“, saznalo se da je Ćuruviju i njegovu suprugu do neposredno pred njegovu smrt, pratilo 27 pripadnika Državne bezbednosti.

Ubistvo je povezivano sa sukobom Ćuruvije sa Mirom Marković.

Mirjana Marković je desetak dana pred Ćuruvijino ubistvo, na sednici Direkcije Jugoslovenske levice (JUL) njega označila kao glavnog državnog neprijatelja koji je izazvao bombardovanje i da će mu narod suditi.

Nekoliko dana pred ubistvo, Mirjana Marković je izdejstvovala da se u prorežimskom Ekspresu objavi tekst Miroslava Markovića „Ćuruvija dočekao bombe“. Taj tekst mnogi smatraju za svojevrsnu presudu Ćuruviji.

Meta na Ibarskoj

Vuk Drašković
Vuk Draškovićfoto: Fonet

I Vuk Drašković je bio meta političkih protivnika. Trećeg dana oktobra, 1999. godine, pokušan je atentat na Vuka Draškovića, lidera Srpskog pokreta obnove, tada jedne od najjačih opozicionih političkih stranaka u Srbiji.

Drašković koji je prilikom atentata lakše povređen, odmah je optužio tadašnju vlast Slobodana Miloševića za ubistva i atentat na njega.

U ovom atentatu poginulo je četvoro ljudi. Sva četvorica preminulih su bili članovi Srpskog pokreta obnove i najbliži saradnici Vuka Draškovića.

Bonus video:

OVDE je mučki ubijen Oliver Ivanović

(Espreso.co.rs)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.