NAUČNICA O KOJOJ PRIČA CELA SRBIJA: Država mora ozbiljnije da podržava nauku i naučnike! (VIDEO)
Foto: Petar Lazović

magdalena đorđević, pravi heroj srbije

NAUČNICA O KOJOJ PRIČA CELA SRBIJA: Država mora ozbiljnije da podržava nauku i naučnike! (VIDEO)

Naučnica koja je dobila grant od gotovo 1,4 miliona evra od Evropskog istraživačkog saveta govori za Espreso o problemima sa kojima se suočava naučna zajednica u Srbiji
Objavljeno: 15:04h

Magdalena Đorđević sa Instituta za fiziku u Beogradu, svetski poznato ime u svetu nauke, postala je poznata u javnosti Srbije tek kad se pojavila vest da je o Evropskog istraživačkog saveta dobila 1,4 miliona evra da bi sa svojim timom istraživala kvark-gluonsku plazmu.

O tome zašto 99,9% građana Srbije pojma nema šta je kvark-gluonska plazma, o planovima svog tima i o tome šta treba uraditi da bi nauka ponovo bila jaka u Srbiji, razgovarali smo sa Magdalenom.

OK, znate da Espreso ima aplikaciju. Niste znali da je od danas još bolja!

Šta za vas lično znači ovo priznanje, a šta ono znači za Srbiju?

Iz praktičnih razloga, meni ova nagrada znaci jer omogucava fondove nasem timu pomoću kojih možemo da radimo istraživanje za koje smatramo da je bitno. Ovo je meni veliko priznanje, zato što pokazuje da je ono što naš tim radi zaista korisno, i daje nam dalju motivaciju za trud i napredak.

Srpska naučnica dobila 1,4 MILIONA EVRA za projekat! Diplomirala u SAD, vratila se u Srbiju i ne planira ODLAZAK!

Za Srbiju ova nagrada znači utoliko što je u državu stiglo milion i 356 hiljada evra bespovratnih sredstava, a takođe to znači i da naša nauka zaista ima visoki potencijal, i da može da postigne vrhunske rezultate uz odgovarajuću podršku.

Na šta će tačno biti potrošen ovaj novac?

Taj novac je optimalno planiran da zadovolji potrebe projekta. Deo novca će biti iskorišćen da se zaposle mladi ljudi koji bi u odsustvu ovih sredstava i uslova koje ovaj grant nudi verovatno otišli iz zemlje. Deo novca će se potrošiti na kupovinu opreme. U našem slučaju to su računari visokih performansi, koji će omogućiti da se urade proracuni koji su nam potrebni za naše istraživanje. Deo novca će se potrošiti i na putovanja, kako na konferencije, tako i na saradnju sa kolegama iz inostranstva.

Ovo je korisno iz dva razloga: kako bi projekat bio što bolje sproveden, i da bismo promovisali nauku koja se radi u Srbiji. Deo novca će ićina razvoj infrastrukture Instituta za fiziku, koji je naša elitna naucna institucija, na kojoj će ovaj projekat biti izvršen.

foto: Petar Lazović

Možete li našim čitaocima, koji su uglavnom laici za fiziku čestica, objasniti šta je to kvark-gluonska plazma?

Kvark-gluonska plazma je novo stanje materije koje nastaje na izuzetno visokim temperaturama i pritiscima, na kojia su kvarkovi i gluoni, inače čestice koje su u jezgru atoma vezani izuzetno jakim silama i ne možete ih u prirodi videti slobodne - pod takvim uslovima oni postaju slobodni. Veruje se da je takvo stanje materije postojalo odmah posle nastanka Univerzuma, a danas se takvo stanje materije može stvoriti samo u izuzetno moćnim sudaračima kao što je, na primer, LHC u CERN-u kod Ženeve.

Kad su naučnici pre skoro 100 godina počeli da se bave strukturom atoma, iz toga je za 20 godina stvoreno stravično oružje. Mogu li sadašnja istraživanja, koja se bave česticama neuporedivo manjim od protona i neutrona, da se zloupotrebe na sličan način?

Ja za takvo nešto nisam čula. Ne mogu da zamislim primer toga. Zašto ja mislim da je to nemoguće - da bi se kreirala kvark-gluonska plazma, potrebne su tolike temperature i pritisci - temperature skoro milion puta veće nego u centru Sunca.

Takođe, za to su potrebni moćni sudarači... Jednostavno, ne mogu da zamislim kako bi neko mogao da kreira tako veliki i moćni sudarač i da ga onda iskoristi kao oružje.

foto: Petar Lazović

Vaš projekat "neće imati direktnih primena u privredi", piše u saopštenju Tanjuga posle kojeg ste postali poznati Srbiji. Koja je potencijalna primena istraživanja kvark-gluonske plazme za Srbiju i budućnost ljudskog roda uopšte?

Samo poreklo Univerzuma ne bi moglo da se razume bez razumevanja nastanka kvark-gluonske plazme, koja je jedno od prvih stanja posle Big Benga. Sama kvark-gluonska plazma i njene osobine su izuzetno interesantni.

Ona je otkrivena pre samo 10 godina, ali se za njom intenzivno traga od 80-tih godina, a njeno postojanje je predviđeno pre više od 40 godina. Saznanje o ovom stanju materije će sasvim sigurno proširiti naše horizonte, i naučiti nas više nego što smo dosad znali.

Sa praktične strane, da bi se postiglo takvo znanje, potrebni su moćni akceleratori, koji su sam vrh nauke i tehnologije. I teorijska istraživanja koja prate merenja na aksleratorima su sam vrh nauke i tehnologije.

Dakle, kroz ovakva istraživanja treniraju se naučnici, iženjeri i istraživači koji su u samom vrhu, koji će nastaviti rad u nauci i doprineti nauci u budoćnosti. Neki od njih će otići u privredu, pa će doprineti privredi. U svakom slučaju, to dovodi do velikog razvoja i napretka. To je i razlog zbog kojeg napredne zemlje toliko ulažu u razvoj nauke. Ne postoji razvijena zemlja koja ne ulaže u nauku.

Šta naučnici, a šta država treba da uradi, kako bi nauka ponovo postala zanimljiva mladima? Da li je moguće nešto kao što je bio časopis za popularizaciju nauke "Galaksija", pre 30 i više godina?

foto: Petar Lazović

Slažem se sa vama da bi časopis kao što je Galaksija mogao biti veoma koristan, da približi nauku mladima i da pokaže mladima koji je potencijal nauke. Međutim, da bi mladi zaista videli interes u bavljenju naukom, mnogo štošta mora da se promeni u pristupu države nauci.

Da bi nauka došla na onaj nivo koji je potreban da bi neko mogao ozbiljno da razmišlja da se bavi naukom, da uloži svoj trud, vreme i budućnost u nauku, u nju moraju da se ulože mnogo značajnija materijalna sredstva, a to trenutno nije tako. Rekla bih da je najveći problem u nauci nemogućnost i neizvesnost planiranja.

Da bi se neki naučnik ozbiljno bavio naukom, moraju postojati odgovarajuća sredstva koja će se uložiti, kako bi se dobili neki rezultati. Nauka košta. Svaki ozbiljan istraživač mora u svakom trenutku da zna sa koliko novca raspolaže i, ako nema dati novac, da li će postojati neki konkurs, neka prilika da dobije novac koji mu je potreban za istraživanje.

Kod nas u Srbiji to nije slučaj. Tipičan poslednji primer, projektnog ciklusa, je bio da se ceo ciklus najavljivao pa otkazivao nekoliko puta, da se pravila konkursa nisu znala do poslednjeg trenutka, da onda kad je konačno otvoren, konkurs vrlo brzo bio poništen...

Takođe, pravila konkursa, kad su bila postavljana, nisu bila u skladu sa tim da se izvuče maksimalan naučni potencijal, nego su često bila neka opskurna pravila koja uopšte nemaju veze sa onim što je potrebno za nauku, za naučni tim i za napredovanje tog tima. Moja poruka bi bila sledeća, mladim naučnicima i ljudima koji žele u Srbiji da se bave naukom: uz veliki trud i rad, čak i u jako teškim uslovima mogu da se postignu vrhunski rezultati.

Volela bih da ovaj nas primer bude primer i podstrek mladima da ne odlaze iz zemlje. Oni treba da se prijavljuju na ovakve i slične projekte. Državi i onima koji brinu za nauku bih volela da poručim da naša nauka ima potencijal za vrhunske rezultate, ali da u to treba ulagati i tome treba posvetiti posebnu pažnju, kako bi ti vrhunski potencijali zaista došli do maksimalnog izražaja.

Znamo svi da nam je država dugo u problemima, kad je reč o budžetu. Znamo i da naučnici na Zapadu, recimo, sarađuju s privredom. Kakva je ta saradnja u Srbiji?

To je zaseban deo nauke. Toga ima svuda u svetu, da se deo nauke finansira iz privrede...

foto: Petar Lazović

Da li je to korisno za nauku?

Naravno. Vi imate nauku koja je u nekom trenutku fundamentalna, i u nekom trenutku nema primenu u privredi, ali će u nekom trenutku ona imati primenu u privredi i biće jako korisna.

Zato napredne zemlje toliko ulažu u takvu vrstu nauke. Drugo je nauka koja ima direktnu vezu sa privredom, koja je bila fundamentalna npr. pedesetak godina ranije, a sada je našla primenu i sada se ulaže u nju da bi se iz nje izvukla neka korist. Obe su bitne. Ali za naprednu državu, po mom mišljenju, potrebno je ulagati u obe. Ne može jedno bez drugog.

Ako se fokusirate samo na ono što se primenjuje samo u privredi, ne ulažete u budućnost, nego samo u sadašnjost. Ako hoćete da ulažete u budućnost, morate da razmišljate dalje, da ulažete u nešto od čega možda nemate sada trenutnu korist, ali će vaša država i svet imati koristi u budućnosti.

(I. Ć.)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.