DA LI JE OVO MOGUĆE?!? SRBIJA nema ZVANIČNE PODATKE o broju svojih STRADALIH i OSAKAĆENIH RATNIH HEROJA!
Zadužili su nas, a mi smo ih obrukali, Foto: Profimedia

Dan vojnih veterana

DA LI JE OVO MOGUĆE?!? SRBIJA nema ZVANIČNE PODATKE o broju svojih STRADALIH i OSAKAĆENIH RATNIH HEROJA!

Probaćemo da "peške", koristeći se nepouzdanim istorijskim podacima, prebrojimo svoje žrtve, sve one koji su svojim životom ili hrabrošću dali doprinos u herojskim borbama za slobodu, ne samo Srbije, nego i sveta

Objavljeno: 18:36h
Dejan Katalina

Za Dan vojnih veterana određen je 4. decembar kada je 1912. godine potpisano primirje u Prvom balkanskom ratu između saveznika Srbije, Crne Gore i Bugarske sa jedne i Otomanske carevine, kao poražene, sa druge strane. Tada je 400.000 boraca Vojske Kraljevine Srbije postalo "stari ratnik", odnosno vojni veteran.

Ovo je dobra prilika da se podsetimo mnogih naših žrtava u minulom veku, pa i dalje, jer ratna stradanja srpskog naroda mnogi istoričari porede sa genocidom.

Ustaše su ubijale su Srbe bez ijednog ispaljenog metka – sekirama, noževima krampovima i srbomlatom
Ustaše su ubijale su Srbe bez ijednog ispaljenog metka – sekirama, noževima krampovima i srbomlatomfoto: Wikipedia

Ova tema me, kao i mnoge moje sunarodnike, pogađa i na ličnom nivou. Naime, početkom Drugog svetskog rata ustaše su devastirale gotovo celu moju familiju u selu Drakulić pored Banjaluke. Ili, kako se to navodi u istorijskim podacima, koji su dugo držani van fokusa komununističke vlasti, "ustaše su u ranim jutarnjim časovima 7. februara 1942. godine izvršile pokolj nad srpskim stanovništvom u banjalučkim selima Drakulić, Motike, Šargovac i rudniku Rakovac, a, prema do sada prikupljenim zvaničnim podacima, ubijeno je najmanje 2.300 ljudi, među kojima i 551 dete. U ovom zločinu ustaše iz takozvanog „Tjelesnog zdruga Ante Pavelić“, uz pomoć banjalučkih ustaša, ubijale su Srbe bez ijednog ispaljenog metka – sekirama, noževima krampovima i srbomlatom". Dakle, bukvalno su umlaćeni da ne bi pisnuli i upozorili sunarodnike u okolnim selima. Posle su potrpani u plitke, na brzinu iskopane rake, a njihovi ostaci su izvučeni nakon rata i preživeli rođaci su pokušavali da ih identifikuju prema ostacima: prstenju, lančićima, veličini... To su tihi heroji moje familije, a znam da verovatno svako od vas ima neku sličnu priču.

Stoga, odajmo im poštovanje makar ovom pričom...

Kažu da se veličina jednog naroda ogleda i u odnosu prema precima. O tome koliko su Srbi u tome podbacili govori činjenica da ne postoji evidencija grobalja ni tačni podaci o broju poginulih ratnika Balkanskih ratova ni Prvog svetskog rata. Ne postoje čak ni tačni podaci o poginulim tokom NATO agresije 1999. godine. Zato ćemo probati da "peške", koristeći se nepouzdanim istorijskim podacima, prebrojimo svoje žrtve, sve one koji su svojim životom ili hrabrošću dali doprinos u herojskim borbama za slobodu, ne samo Srbije, nego i sveta.

Vreme od pada srednjovekovne države ispunjeno je mnogobrojnim ratovima i seobama. U njima je srpski narod podnosio ogromne gubitke, bilo kroz fizičke žrtve, bilo pretapanjem u druge nacije, ali ga to nije uništilo. I posle nekoliko vekova borbe i gubitaka ostalo je dovoljno Srba da u ustancima na početku 19. veka obnove Srbiju.

Monografija o balkanskim ratovima navodi da je Srbija 1912-1913. imala 82.800 vojnika izbačenih iz stroja. Od toga je 22.000 poginulo ili umrlo u Prvom balkanskom ratu, a 31.800 je stradalo u Drugom. Na mirovnoj konferenciji posle Velikog rata je iznet podatak da je Srbija izgubila 1.247.435 ljudi, odnosno 28 odsto celokupnog stanovništva iz 1914. u koje je bilo uključeno i ono s teritorija dobijenih u balkanskim ratovima.

foto: Profimedia

Prema statistici pravljenoj za Versajski mirovni ugovor Srbija je, bez Kosova i Metohije i Makedonije, u ratu izgubila čak 43 odsto stanovništva. Odmazda neprijatelja, odnosno pljačkanje i maltretiranje Srba, počev od prebijanja, preko krađe i paljenja imovine, iznuravanja od gladi i zatvaranja u koncentracione logore, čak i maloletne dece, činjeno je ne samo u Srbiji nego na svim teritorijama na kojima su Srbi bili naseljeni.

Srbija je u ratu 1914-1918. imala toliko žrtava da doslovno nije mogla da obeleži sve njihove grobove. Od 852.000 vojnika, koliko je Srbija pozvala pod ratnu zastavu, poginulo je na ratištima ili umrlo od rana i epidemija 402.435 obveznika.

Velike gubitke imala je Srbija i u civilnom stanovništvu: 845.000, računajući u taj broj i žene i decu. Od građana koji su pošli za vojskom preko Albanije poginulo je ili umrlo 140.000. Epidemija tifusa 1914-1915. godine odnela je oko 360.000 života. Sa teškim invalidima, nesposobnim za samostalan život i privređivanje, gubici Srbije iznosili su 1.511.415 ljudi.

Nakon rata, politika kralja Aleksandra podrazumevala je i prestanak popisa srpskih žrtava, jer bi se odmah videlo da su njihov najveći deo odgovorni narodi s kojima se Kraljevina Srbija ujedinila, prvenstveno Hrvati.

To se ponovilo 1945. kad Brozu nije bilo potrebno otvaranje teme o zločinima nad Srbima u NDH "jer bi u tom trenutku revolucija pukla".

Odlukom najvišeg jugoslovenskog komunističkog rukovodstva ubrzo po okončanju Drugog svetskog rata prekinut je rad Državne komisije za ispitivanje ratnih zločina i zazidane su jame u koje su ustaše bacale Srbe, a iskopavanja u logoru smrti u Jasenovcu zaustavljena su maltene čim su započela. Desetine hiljada žrtava "divljih čišćenja" u Srbiji donedavno nisu smele ni da se pomenu. Hrvatski istoričari u SFRJ su izračunali da je u Drugom svetskom ratu ukupno poginulo oko 530.000 Srba, dok su noviji srpski podaci daleko prevazilazili milion žrtava.

foto: Wikipedia

Slična situacija ponovila se i 1999. Država Srbija nikada nije formirala komisiju sa zadatkom da se bespogovorno utvrdi broj poginulih i materijalna šteta u NATO bombardovanju. Dosadašnje procene o oko 4.000 civilnih i vojnih žrtava, koje su saopštavali državni zvaničnici, drastično se razlikuju od onih da kojih je došao Fond za humanitarno pravo, koje govore o ukupno 758 žrtava.

Brojke koje dolaze iz državnih izvora saopštio je još bivši premijer Mirko Cvetković na 11. godišnjicu bombardovanja, a govore o 1.002 stradala vojnika i policajca i 2.500 civila, od kojih je 89 dece. Prema ovim podacima, u bombardovanju je ranjeno 12.500 ljudi.

Kad ove brojke pretvorimo u ljude, u njihove individualne sudbine i sudbine njihovih porodica, sigurno nam je još hladnije oko srca kad setimo obeležavanja stogodišnjice od završetka Velikog rata u Parizu. Ako Srbiji nije bilo mesto u prvom redu, onda bolje da nisu ništa ni organizovali. A ako mislite da je zaključak površan i pristrasan, pročitajte još jednom tekst.

Te brojke, to su naši preci, to su naši nesuđeni pradedovi od kojih mnogi nisu ni uspeli da ostave potomstvo za sobom.

Zato je krajnje vreme da konačno probamo da prebrojimo svoje žrtve i da ih više nikad ne zaboravimo.

BONUS VIDEO:

KURIR NA KOSOVU Počeli svesrpski protesti u Kosovskoj Mitrovici, Gračanici i Štrpcu sa porukom: BIJU NAS I TERORIŠU, STIDITE SE! (KURIR TV)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.